Na prethodni tekst o silovanju
inspiriralo me nekoliko stvari. To je svakako odličan članak spisateljice,
novinarke i medijske aktivistice Carine Kolodny koji sam nedavno pročitala i na
temelju istog napisala tekst, a u kojem Carine govori o tipičnom razgovoru koji bi svaka majka trebala
imati sa svojim sinom po pitanju silovanja i seksualnosti općenito. Zatim, tu je slučaj silovane djevojke u Zadru
od prije par mjeseci. Maloljetnu djevojku nadrogirali su, a potom i silovali mladići u dobi od 16,
17, 18 19 i 22 godine. Djevojci su evidentirane i blaže fizičke
ozljede, da ne spominjem one psihičke koje će je pratiti do kraja života.
Policija je doduše ustvrdila da djevojka nije izgledala potreseno pri davanju
iskaza i u skladu time joj nije ponuđena psihološka pomoć. Oni se eto
zaključili da joj takvo što ne treba. Unatoč svim dokazima, slučaj je klasificiran
kao spolni odnos bez pristanka, a ne kao silovanje.
Tu
je i činjenica
da imam prijateljicu koju je silovao brat, prijateljicu koju je silovao otac te
preko nekoliko prijateljica (ako ne i sve) koje su bile žrtve slut shaminga, „slučajnih“ dodirivanja u
prolazu i ljigavaca koji bi usred parka izvadili penis i igrali se njime. To su
dvije prijateljice previše koje su silovane od strane svojih bližnjih i preko
nekoliko prijateljice previše koje su doživjele ono što su doživjele. Konačno, tu si i moja osobna iskustva te golemi
strah ili bolje reći fobija koju osjećam od mračnih gradskih ulica. U životu su
me previše puta nazvali kurvom jer sam otvoreno pričala o seksu, seksala se
više no što se to očekivalo od mene ili imala prekratku suknju, previše puta
sam ostala spavati u krevetu nekog
frajera jer mi se od pomisli da u 3 ujutro idem sama doma preko pola grada grčio mozak. Previše puta sam na putu doma čvrsto stiskala
ključeve u rukama i molila Boga da se sutra probudim živa i zdrava. I zaista,
pitanje silovanja neće biti riješeno sve dok ćemo pri povratku kući iz izlaska
u rukama nositi ključeve, ali ne kao sredstvo kojim ćemo otključati vrata, nego
kao sredstvo obrane. Mi nismo kurve i ne zaslužujemo silovanje koliko god
kratke suknje imale i koliko god voljele seks. A i da jesmo kurve, pitajte nas
zašto smo odabrale baviti se time? Sigurno ne zato što svaka od nas od malih
nogu sanja da jednog dana zarađuje za život p**** k*****!
U prošlom tekstu pisala sam o tome kako muškarci
ne žele preuzeti odgovornost za počinjena silovanja. Zašto i bi kada to društvo
ne očekuje od njih, a često ih niti ne kažnjava. No, u čemu leži korijen muškog
ne preuzimanja odgovornosti? Što se tiče muškaraca, neki od njih očito misle da
žene zaslužuju biti silovane. Neki od njih očito misle da je normalno silovati
svoje kćeri, da ne spominjem da u divnoj hrvatskoj Lici još dan danas postoje
obitelji u kojima je ne samo normalno, nego se i očekuje da kćeri zadovolje oca
seksualno, ukoliko to majka ne želi ili nije u stanju. To je njihova dužnost. Dakle,
osim što neki muškarci misle da je normalno žene nazivati kurvetinama i
silovati ih, korijen njihovog ne preuzimanja odgovornost leži i u tome što se
ženi zapravo ne vjeruje kad kaže da je silovana.
U Francuskoj se nedavno dogodio zanimljiv slučaj (iako
takvih slučajeva ima svuda po svijetu, stalno!) Otac je uhićen jer je silovao
kćer. Djevojčica je silovanje prijavila školskom pedagogu pa onda i policiji,
ali policija je trebala „čvršći“ dokaz da se silovanje zaista dogodilo. Stoga je dijete snimilo sljedeći očev napad.
Nakon što je otac napokon priveden, njegov odvjetnik je objasnio cijelu stvar
sljedećim: „Radilo se o periodu kad je otac bio nezaposlen i usred razvoda, s
tim da se napadi nisu događali duže od tri, četiri mjeseca unatrag“. Molim??? Kakvo je to
društvo koje ne vjeruje djevojčici ni nakon što je potražila pomoć, imala
hrabrosti postaviti kameru da snimi svog oca kako je OPET siluje i konačno
svjedočila protiv njega na sudu?
Ženi se ne vjeruje niti kada kaže da
nije zainteresirana. Sjećate se slučajeva kad bi vam se vani nabacivala neka
pijana seljačina koja bi odustala tek kada bi rekli da imate dečka ili biste za
rukav povukli prvog frenda da glumi tog dečka. Seljačina vas u tom slučaju automatski
ostavlja na miru, ne zato jer vas
poštuje kao osobu, jer poštuje vaše
tijelo i vaš odjeb, već zato što
ste nečije vlasništvo. Reći da jednostavno nismo zainteresirane zvuči tako
nevjerojatno. „Šta’ ne bi bila zainteresirana? Šta’ si lezba „ Zašto bi tu uopće bilo isprike, zašto bi se ja
trebala ispričavati zato što nisam zainteresirana? Zar nije opcija da
jednostavno nisam zainteresirana za snošaj ili što već? Aha, ja lažem da nisam
zainteresirana, ali pustiti ćeš me na miru tek kad kažem da imam dečka, tek
onda kad naglasim da sam tuđe vlasništvo. Zašto NE nikada zaista ne zvuči kao NE?
Nitko ne kaže: „Ženama se ne može vjerovati!“,
ali to itekako radimo. Mit o lažljivoj ženi itekako je ukorijenjen u
funkcioniranje našeg društva, on ide toliko daleko da nadilazi pitanje
silovanja. Ženska vjerodostojnost po konstantnim je upitnikom na radnom mjestu,
na sudu, kod doktora, u politici i
zapravo bilo kojem polju u kojem žene egzistiraju. NE vjeruje se da žena može biti pilot, dobar
šef ili radnik. Mislite da pretjerujem? A koliko se puta kad ste vidjeli uspješnu ženu, koja k tome dobro
izgleda, pomislili kome je dala p**** da dođe do te pozicije? Naravno, nevjerojatno je da je do svega došla
sama, svojim intelektom i trudom. U Pakistanu se od žene još uvijek očekuje da
na sud dovede četiri svjedoka koji bi svjedočili kako je zaista silovana. U
protivnom očekuje je tužba za preljub. Da, Pakistan jest radikalan primjer, ali
to što je radikalan primjer ne umanjuje činjenicu da je odnos prema ženama u
tom dijelu svijeta monstruozan. Ipak,
postoji jedno područje u kojem se ženama vjeruje, a to je majčinstvo –
najveće područje podcijenjenog ženskog rada.
toliko kompetentne kao muškarci ili pak da njihova svjedočanstva nisu
vjerodostojna kao ona u muškaraca? Od
prve biblijske drolje Eve koja je Adamu dala jabuku i time upropastila čitav
ljudski rod i poznatog biblijskog utjelovljenja ženske nevjerodostojnosti Dalile do pop kulture i serija kao što su Pretty
Little Liars, Gossip Girl, Don’t Trust The Bitch in
Apartment 23 i Devious Maids, žene su prikazane kao lažljive
kučke koje upropaštavaju muškarce. I da sigurno ima jako puno lažljih kučaka
na ovom svijetu, ali zar je to razlog da
ne vjerujemo ženama kad kažu da su silovane?
oci:
“Od svih divljih zvijeri nijedna nije štetna kao žena“ “ i „Žene su slabe i površne … Jer što je
žena, nego neprijatelj prijateljstva, neizbježna kazna, nužno zlo, prirodno
iskušenje, prirodna opasnost, zlo, greška u prirodi,
oslikana prekrasnim bojama?”
Sveti Ivan Zlatousti – jedan od
najvećih crkvenih otaca, nijedan crkveni pisac nije tako temeljito i s toliko
osjećaja tumačio tekst Sv. pisma kao što je to činio Ivan Zlatousti
“ Što ne može dobiti, ona traži kroz laži i đavolske. Muškarac mora biti na
oprezu sa svakom ženom kao da je otrovna zmija ili vrag“ obmane “
Sveti
Albert Veliki – filozof, teolog, svetac, crkveni naučitelj i what
not..
” Što se tiče individualne
prirode, žena je kvarna i nezakonita
“