Ovaj tjedan družili smo se
s mladom i inspirativnom dizajnericom Ivom Chu čija priča nas je emotivno dirnula
te pokazala koliko smo zapravo hrabri kad se nađemo pred teškim životnim trenucima.
Moda je nešto sto me oduvijek
privlačilo. Još kao mala, počela sam “dizajnirati” i šivati
krpice za svoju mačku. (Nadam se da u blizini nema ljubitelja životinja).
Naravno, mačka nije bila najsretnija s mojim proizvodima, ali sam ja bila
oduševljena sa svakim novim nastalim komadom. Kako su godine prolazile,
prestala sam zlostavljati mačku, ostavila iglu i konac i otišla u drugom
smjeru. Po završenom studiju novinarstva, planirala sam se baviti strukom. Tri
sam godine radila na jednoj maloj televiziji u susjednoj nam Bosni i
Hercegovini, stekla određeno iskustvo i imala u cilju zaposlenje u
Republici Hrvatskoj. A, onda su uslijedile životne dramice. Prva je bila
saznanje da mama boluje od karcinoma, koji je otkriven u zadnjem stadiju. U tom
periodu jedina želja bila mi je biti zatvorena u svoja četiri zida, ali
sam znala da mami trebam biti podrška, motivacija i inspiracija. Tada sam
pokrenula svoj blog (lesatarash.blogspot.com) i njime se
natjerala svakodnevno izaći iz kuće, odjenuti nešto sto nije pidžama i
pisati. Oduvijek sam voljela pisati observacije na teme koje me
inspiriraju svakodnevno. Na teme koje ti samo dođu dok ispijaš svoju kavicu.
Također, počela sam razmišljati i o stvaranju svog modnog branda, nakon što
sam za sestrin i svoj ormar sašila nekoliko suknji visokog struka, punog
kruga, koje su bile primijećene gdje god smo se u
njima pojavile.
Potom je došao svibanj i katastrofalna poplava, koja je odnijela i obiteljsku
kuću u kojoj sam odrasla, ali i mamin ured. Ured znači posao, firma, izvor
prihoda, egzistencija. Kako je mama tada bila potpuno dezorijentirana, a dva
pitanja “Kako ćemo preživjeti? Od čega ćemo živjeti?” koja su se
neprestano ponavljala u meni stvorila su veliku dozu straha. Odlučila sam
pomoći mami i dati joj posao u ruke. Kupila sam šivaću mašinu, snimila
kratki video u kojem sam ispričala našu priču i objavila ga na
YouTube-u. Video je pregledan mnogo puta, mediji su također popratili pruču, a
mama je danonoćno sjedila i šivala suknje koje su odlazile u ruke
zadovoljnih djevojaka. Osjećala se društveno korisna, bila je zaposlena, a meni
je to bila najveća sreća.
Sada, nekoliko mjeseci kasnije, mama je
opet digla na noge svoj ured, s mjesta šilice zauzela je mjesto mog
financijskog savjetnika (loša sam u tom području) i knjigovođe. A ja
sam se nastavila baviti stvaranjem svog branda.
Ono što stvaram sve vremenski su komadi, lepršavi, s
puno materijala. Suknju visokog struka i punog kruga, odlučila sam
nadograditi i tako je nastala revolucionarna 3u1 haljina.
Haljina koja se na struku razdvaja te se može
nositi na tri načina, kao haljina, kao crop košulja ili kao suknja visokog
struka. Jedna haljina, a tri odjevna komada. Spas za ženski ormar. Htjela
sam stvoriti funkcionalno revolucionarni komad u kojem se svaka žena
osjeća ugodno, privlačno i sexy, i mršavica i ona s oblinama. Komad u
kojem je svaka žena primijećena. Nakon dva mjeseca rada na realizaciji 3u1
ideje, došla sam do rješenja, a web stranica stiže uskoro.
U cijelom ovom procesu, najveću podršku i vjetar u leđa
dobivam od svoje starije sestre, koju često nazivam i „mamadžericom“ (mama+manager).
Zbog njezinog inzistiranja su i nastale prve dvije suknje, a sve ostalo je
povijest.
Želja mi je da moje 3u1 haljine krase ormare mnogih
Hrvatica. Da se dvije prijateljice pred subotnji izlazak odluče obući
u jednu moju haljinu. Jedna dobije crop košulju koju može kombinirati s
trapericama visokog struka, dok druga kombinira suknju visokog struka
uz neki top. Također, radim na lansiranju proizvoda i van granica Lijepe Naše, a
priču o mom 3u1 izumu uskoro će objaviti i jedan američki magazin koji se
bavi mladim poduzetnicima.
Fotografije: Đorđe Jovičić
Autor: Extravagant