Nataša Jukić je žena, majka, književnica, kolumnistica, NLP majstorica – odmah vam je jasno da je u pitanju jedna vrlo svestrana duša, a takvima #ostanidoma često najteže pada. Provjerili smo kako izgleda njen #homestyle, a Nataša nas je rado (makar virtualno) ugostila u svome domu.
“Kad je krenulo šuškati sa svih strana o Corona virusu, moram priznati da nisam to doživljavala na prvu ozbiljno. Razmišljala sam da će ta vijest biti aktualna par tjedana i idemo dalje. Kako me vrijeme razuvjerilo u tim mojim pretpostavkama, nije bilo druge nego nositi se s tim najbolje što znam. Inače nisam paničar i popriličan sam introvert pa mi “kućna izolacija” nije zvučalo strašno. Ne znam što to znači “dosada” i to mi je ogroman blagoslov u životu.
Radim u osnovnoj školi kao suradnik u odgojno-obrazovnom procesu, što znači da sam od polovine ožujka doma. Snalazimo se sa školom na daljinu, probudila sam sve kreativne kutke svog bića i sve skupa se kotrlja jako dobro. Iako, nedostaju mi djeca iz razreda, jako.
Kako sam majka dječaka od 12 i pol godina nastojimo uskladiti obaveze i zabavu, te izvući najbolje iz svega ovoga. Popratim njegovu školu i obaveze kroz jutro, puno razgovaramo,zadamo si tjedni kreativni projekt u vidu plakata ili izrade nečeg dekorativnog za stan. Puno više i složenije kuham. Isprobavam nove recepte, pečem kruh, jako puno čitam i imam vremena raditi na novoj knjizi.
Corona je zaustavila promocije moje četvrte knjige “Mi.Žene.” i izlazak nove slikovnice. Ali vjerujem kako se sve događa s razlogom i da neko novo sutra nove ljepote donosi nama strpljivima.
Pijem kavu iz najbolje šalice, našminkam se tu i tamo, onako baš za sebe i taj trenutak koji je tad i nikada više.
Na ostajanje doma gledam kao na ogroman blagoslov. U pet tjedana toliko toga sam stigla što prije nisam, pročitala sam 5 novih knjiga( otkrila sam napokon Jessie Burton- oduševljena sam), sredila si kutak na balkonu za uživanje. Uživam i u slikanju, prekrajam odjeću, preslažem ladice i ormare. Imam osjećaj kako planeta ponovo diše pa imam potrebu pročistiti i svoj osobni prostor kako bih dala svoj doprinos tom globalnom disanju.
Puno kontaktiram prijateljice i prijatelje putem ovih modernih komunikacijskih puteva, koliko god smo razdvojeni kao da si nikada bliži bili nismo.
Pokušala sam i vježbati. Pokušala. 
Ponovo pišem pisma. Poslat ću ih kad sve ovo prođe. Za gušt i sjećanje na vrijeme bez zagrljaja, ali i ogromnom ljubavi koja se rascvjetala u nama.
Tužna sam zbog onih koji iz ovoga ništa neće naučiti, jer divnu smo lekciju dobili na dar. O strpljenju, odricanju, važnosti svakog čovjeka i njegovih djela, obitelji i svim onim mikro blagoslovima koje uzimamo zdravo za gotovo.”
Autor: Extravagant
Foto: Privatna arhiva