Pogled na svijet iz njegovih cipela
Dragi moj,
kao prvo, želim ti
sretan rođendan. A, kao drugo, nadam se da ti ovaj moj postupak, pogleda iz
tvojih cipela, neće izgledati tako strašno i natjerati te na samoubojstvo, moje
ubojstvo ili na zahtjev za razvod braka. Prije bilo čega od navedenog, molim te
pročitaj ovo pismo.
Kao što znaš, danas sam
uzela slobodan dan. Ujutro sam se probudila prije tebe, tiho izašla na prstima
iz sobe, da te ne probudim, obukla sebe i našeg Matiju te ga odvela u vrtić.
Jadničak mali, još nije bilo ni jednog djeteta i to mu se nimalo nije svidjelo.
Objasnio mi je da ne želi biti sam s tetom koja smrdi na češnjak i takva ga
ljubi u obraze non stop. Plakao je tolikom silinom da mi je povratio po košulji.
Nakon što sam uspjela, koliko – toliko, isprati s košulje Matijin doručak,
ostali su klinci počeli stizati tako da sam trčeći otišla do auta i požurila
prema frizerki kojoj sam kasnila već 15 minuta. Kada sam ušla u salon, frizerka
me pitala jesam li dobro budući da mi je cijela košulja bila mokra, a grudnjak
se kroz nju više nego nadzirao. Dok sam se u grudnjaku smrzavala i objašnjavala
joj da sam odlično jer ti danas imaš rođendan, druga frizerka mi je fenom
sušila košulju i pitala me od kud mi te fleke. Frizerke uglavnom previše pitaju
pa sam se pravila da ne čujem i nastavila se češati po glavi jer me farba kojom
su mi namazali izrast pekla više nego obično.
Telefon mi je stalno zvonio, kao
za inat. Najprije me zvala tvoja mama sva u suzama da je u tortu stavila sol
umjesto šećera i da me moli da pod hitno negdje naručim tortu jer ne želi da
ti, za svoj 47. rođendan, nemaš tortu i makar jednu svjećicu. Nakon što sam ju
utješila i smirila, počela je urlati na mene da sam ja, u biti, za to kriva jer
mi već pola godine govori da slabo vidi, a da ju nisam bila u stanju odvesti
kod okuliste. Nakon toga me zvao mesar i vrlo nježno mi saopćio da nije dobio
odojka kojeg sam mu naručila još prošlog tjedna. U sekundi sam se odlučila za riblji
meni jer sam znala da na barba Pepića uvijek možemo računati i da on sigurno
ima neke fine ribice za nas. Nazvala sam ga i rekla mu da ništa ne prodaje i da
ću kupiti sve što ima te da stižem za sat vremena.
Zahvalivši se na novoj
frizuri i suhoj košulji, izletila sam iz salona ravno po novo rublje. Da tebe
iznenadim večeras, kada odu gosti, ljubavi moja. Odmah sam našla taj satenski
komplet u plavoj boji i išla ga isprobati. Tek tada sam se pogledala u ogledalo
i shvatila da mi je izrast famozno narančaste boje. Ne samo da mi nije pogodila
nijansu, nego je fulala cijelu paletu. Skupila sam kosu u rep i odlučila da mi
ta sitnica neće pokvariti proslavu tvog rođendana. Barba Pepić me je čekao sa
dvije tužne orade. „Mala moja, to je sve ča san ćapal danas“. Gledala sam ga u
čudu i nadala se da ću na njegovom licu vidjeti neki mig i da se on samo loše
šali. Nije se šalio. Pokušao me utješiti time da su lazanje super rješenje i da
svi vole mljeveno meso, ali da ovaj
mesar kome stalno idem nije dobar, a i nešto mulja, to svi znaju.
Znala sam,
mili, da ti prvi ne voliš lazanje i da moram smisliti nešto drugo. U tren sam
se sjetila Marka i nazvala ga da mi
pripremi gulaš od jelena i da ću doći u njegov restoran kroz sat
vremena. E, da, Marko te puno pozdravio i čestitao ti je rođendan. Gulaš je
super mirisao, baš sam bila sretna. Pokupila sam ga na brzaka i otrčala do auta
jer sam ga ostavila „na sva 4“ ispred pošte. Auta nije bilo. „Pauk“ je učinio
svoje. Počela je padati kiša, a ja sam s gulašom u ruci i po najvećem pljusku,
bez mobitela (koji je ostao u autu) pješke otišla kući. Oprosti ljubavi, ali ti
ćeš morati sutra otići po auto, ja sam ostala bez novaca u novčaniku. Ne ljuti
se.
Došla sam kući s gulašom,
bez torte, bez mobitela, bez odojka, bez francuske salate, bez kruha, mokre
kose i košulje koja je pakleno počela smrdjeti. A, kada sam shvatila da sam
vrećicu s rubljem ostavila kod barba Pepića znala sam da ništa na ovom Svijetu
neće pomoći da ova tvoja večer bude uspješna.
Gore sam se osjećala
nego kada si ti pred dva mjeseca zaboravio moj rođendan i kada smo te Matija i
ja čekali kući sa cijelom rodbinom. Rekao si da ćeš doći u 4, a došao si kući u
9 i pol pijan ko letva. Tada sam poludjela na svoju sestru kada ti je pred
svima bezobrazno rekla da si nesposoban zapamtiti kada ti je jedinoj ženi
rođendan. Tvoje objašnjenje da imaš previše obaveza i da nemaš vremena ni za
sebe, nije mi zvučalo logično s obzirom da je tvoj dah govorio suprotno. Kada
si mi rekao da su moji rođendani počeli stizati prečesto i da sve brže starim,
poželjela sam ti reći nešto ružno. Ali, kako su se svi počeli smijati na to,
nisam se usudila ništa reći jer sam mislila da jedino ja nisam shvatila šalu.
Dragi moj,
otišla sam u Zagreb kod
Rajke i nadam se da ću se super provesti. Uzela sam sav novac iz ladice i
najprije ću otići u najbolji frizerski salon, potom po novo donje rublje i torbicu
koja će mi sigurno pasati uz nove cipele koje mi je Rajka već našla. Slobodan dan ću idući puta iskoristiti za nešto pametnije, a
ne na nekoga tko zaboravlja moj rođendan i još mi kaže da sam stara. Nadam se
da ćete ti i tvoja mama uživati u gulašu, samo joj reci da uzme sa sobom kruh
jer ga nisam kupila. I ne samo mama, nego i ostalih 20 gostiju koje sam
pozvala. Dao Bog da se ugušili svi skupa u slanoj torti. Ti prvi.
A početak pisma
zaboravi, uopće ti ne želim sretan rođendan.
P.S. Matija je još
uvijek u vrtiću.
Fotografija: Cover: Daniel Domika
Viviana Lokmer Šulina
Make up: Daniel Domika
Autor: Iva Piglić