tekst o Lucy dao je bar donekle odgovor na pitanje zašto je čitava
jedna generacija nesretna, a sada je vrijeme je da se bacimo na
potragu za odgovorom gdje je ta sreća za kojom toliko
žudimo…Hunter S. Thompson dao je svojevremeno dobar savjet na tu
temu. “Nije
potrebno prihvatiti izbore koji vam život kakvim ga poznajete nudi”
napisao
je dvadesetogodišnji otac gonzo novinarstva, veliki učenjak i
filozof, u pismu svom prijatelju Humeu Loganu 1958. Ovo pismo daje
divnu refleksiju na smisao i svrhu života. Oprezan,
s obzirom na činjenicu da svaki savjet može biti samo produkt
čovjeka koji ga daje, Thompson započinje potrebnim objašnjenjem
samog čina davanja savjeta te kaže: “Dati savjet čovjeku koji
pita što učiniti sa svojim životom, implicira nešto što je vrlo
blizu egomaniji. Pretpostaviti da možeš uputiti čovjeka na pravi
i konačan cilj, uputiti prstom u PRAVOM smjeru je nešto čega bi
se samo budala primila.” Kako bi ipak odgovorio prijatelju,
Thompson se okreće Shakespeareu kao izvoru nadahnuća za svoj
odgovor:
Biti ili
ne biti- to je pitanje.
dičnije za ljudski um sve praćke
strjelice silovite sudbine
il zgrabit oružje,
se i moru jada kraj
Učinit?
Umrijet- usnut, ništa više!
I
zaista, pitanje jest da li je bolje plutati zajedno s plimom ili
plivati do cilja, odnosno prepustiti se očaju ili boriti se.
Thompson smatra kako je to izbor koji svi moramo učiniti u nekom
trenutku života, svjesno ili nesvjesno. “Sjeti se svake odluke
koju si donio, a koja je bila u nekoj korelaciji s tvojom
budućnosti. Možda je to krivo, ali ne vidim kako te odluke nisu
bile ništa drugo nego indirektan izbor između ove dvije stvari koje
sam spomenuo- plutanje s plimom ili plivanje do cilja.”,
objašnjava Thompson te dodaje:
“Odgovor,
a u nekom pogledu i tragedija života, jest da se trudimo razumjeti
cilj, a ne čovjeka. Postavimo cilj koji od nas zahtijeva određene
stvari i trudimo učiniti sve kako bi došli do tog cilja.
Prilagođavamo se zahtjevima koncepta koji ne može biti važeći.
Kad si bio mlađi, recimo da si htio postati vatrogasac. Mislim da
sa sigurnošću mogu reći da sada više ne želiš biti vatrogasac.
Zašto? Zato jer se tvoja perspektiva promijenila. Nije vatrogasac
taj koji se promijenio, to si ti.” U duhu pisca Austina Kleona
koji je rekao da smo kombinacija onog što puštamo u svoj život,
Thompson kaže: “Svaki čovjek je konačan zbroj vlastitih
reakcija na iskustvo. Kako se tvoje iskustvo mijenja i uvećava,
postaješ drugačiji čovjek i stoga se tvoja perspektiva mijenja.
Ovo traje i traje. Svaka reakcija je proces učenja, svako značajno
iskustvo mijenja tvoju perspektivu. U tom pogledu bilo bi glupo, zar
ne, da se prilagođavamo zahtjevima cilja koji svaki dan vidimo iz
različitog kuta? Kako se onda možemo nadati da ćemo postići išta
drugo nego galopirajuću neurozu? Stoga se odgovor na to što je
smisao života, ne bi trebao baviti ciljevima. Tona papira bila bi
potrebna da se ova ideja u potpunosti razvije. Samo Bog zna koliko je
knjiga napisano na temu “smisao čovjeka” i koliko je
čovjek razmišljao na tu temu. (frazu “samo Bog zna”
koristim samo kao izraz).
Malo je smisla u mom pokušaju da ti sve
objasnim u kratkoj poslovici jer prvi ću priznati vlastiti nedostatak
kvalifikacija da reduciram značenje života na samo dva
pasusa…Vjerovati u opipljive ciljeve bilo bi u najmanju ruku glupo.
Ne bi trebali težiti tome da budemo vatrogasci, bankari, policajci
ili doktori. TREBALI BI TEŽITI TOME DA BUDEMO SVOJI. …nastavak