Danas u našoj rubrici nešto posve drugačije. Odlučili smo vam predstaviti Martinu, djevojku koja je poznatija kao Miyu, a mogli bi reći da je ona jedna od prvih hrvatskih lolita. Sve o samoj supkulturi, načinu života i odijevanja otkrila nam je ova preslatka djevojka koja je svoj identitet pronašla u lolita stilu. Bili smo jako znatiželjni i odlučili s vama podijeliti djelić njezine priče.
1. Sigurno su te tisuću
puta pitali kako si se odlučila za lolita stil? Odakle ta velika ljubav?
Taj stil sam otkrila kada sam već bila na fakultetu. Zanimalo
me japansko društvo općenito kroz sociološke teorije, a kada sam saznala za
njihove vrlo neobične subkulture zainteresirala sam se, istraživala i tako se
susrela s lolitom. Privukla me slatkoća i ženstvenost koju izražava na vrlo
subverzivan način. Ranije sam pokušala tako nešto izraziti kroz punk stil
uključivanjem roze boje i slatkih motiva, ali to nije bilo dovoljno. Kada sam
se susrela s lolita stilom to je bio konačan pronalazak nečega što savršeno
izražava jedan dio mog identiteta za koji sam osjećala da nije bio ispunjen u
mom životu.
2. Možeš nam malo
pojasniti pojam i općenito tu subkulturu?
Lolita stil je izgled koji njeguje lolita subkultura. Ona je
nastala 1970ih u jeku formiranja buntovnih mladenačkih struja tadašnje kawaii
kulture i shōjo književnosti koje su ojačale djevojačku kulturu. Japanske
subkulture su u svojoj naravi ženske jer ih stvaraju i predvode žene. Isto
vrijedi i za lolita subkulturu. Ona je u osnovi utjelovljenje shōjo ideala,
mlade djevojke koja je buntovna, neovisna, tvrdoglava, ne pokorava se
pritiscima društva. Istovremeno je stereotipno ženstvena, posvećena emocijama,
umjetnosti, estetici, hedonizmu.
Shōjo svijet se ne temelji na obiteljskim i seksualnim vezama, već
prijateljskim i platonski ljubavnim. U takvoj književnosti se glorificiraju
odnosi među ženama koje stvaraju svoj isključivi svijet, zatvoren za
patrijarhat. Njihovi odnosi su čak platonski lezbijski, a identiteti
transrodni. Shōjo označava duh mlade djevojke, duh slobode. Tako shōjo može
biti i muškarac i starija žena, to je filozofija.
Sve to vrijedi i za lolita subkulturu koja izražava
aseksualnost i ekstremiziranu ženstvenost uz neovisnost od društva, pravila,
muškaraca. Ova subkultura je popularizirana 1990ih kroz njen podstil gothic
lolita koji je tada ojačao, a svjetsko širenje i popularnost doživila je
2000ih. Danas je to subkultura prisutna u cijelom svijetu, nose je djevojke
svih nacionalnosti, rasa i religija (muslimanke kombiniraju s hijabom), kao što
je nose i muškarci.
Nažalost ovoj subkulturi ime lolita kako ga doživljavamo na
Zapadu nimalo ne pristaje. Kako je tako prozvana još u svom davnom nastanku (a
mnoge preuzete riječi u Japanu često ne zadrže originalno značenje, to se zove
wasei eigo) nemoguće ga je doista promijeniti. No lolite u Japanu i na Zapadu
trude se udaljiti od njegovog značenja vezanog uz Nabokovu knjigu drugačijim
pisanjem riječi, izmišljanjem novih naziva, medijskim istupima i informativnim
tekstovima.
Više na tu temu čitajte u mojoj knjizi o japanskim subkulturama
“Slatko lice pobune” u izdanju kuće Jesenski i Turk koja će biti dostupna u
svim bolje opremljenim knjižarama u Hrvatskoj od sredine ovog mjeseca, studenog
2013. Izdaje se uz potporu Ministarstva kulture, a u sažetijem obliku
diplomskog rada je dobila i nagradu Centra za ženske studije.
3. Vjerujemo da reakcije
okoline ne nedostaju, kako pozitivne tako i negativne. Možeš li navesti neki
primjer (pozitivan/negativan) na mjestima gdje se krećeš/studiraš/radiš? (lako
formiramo pitanje)
To je stvarno najčešće pitanje koje dobivam. Pretpostavljam da
se ljudi boje našeg društva, čini nam se da smo jako zatvoreni, da su pritisci
preveliki. Zapravo reakcije su daleko blaže nego što ljudi očekuju, nije
problem nositi ovaj stil kod nas. Ljudi gledaju i ima dovikivanja, ali to je u
osnovi to. Uz ignoriranje nadobudnih tinejdžera, dobre slušalice i deblju kožu
s vremenom se reakcije niti ne primjećuju. Tako da imam problem navesti
konkretan primjer jer zapravo prestala sam doživljavati reakcije.
U osnovi pozitivno reagiraju starije žene i ljudi otvoreni za
neobične stvari, pohvale zanimljivost stila i pitaju o čemu se radi. Najgore
reagiraju tinejdžeri, za to su hrabri većinom u grupama. Budući da ova
subkultura uglavnom ide protiv seksualizirane, vulgarne pop kulture s kojom su
oni danas zadojeni to nije čudno. Lolita slavi romanticizam zamišljene
prošlosti, staromodne ideale, zato se i sviđa starijim populacijama. I ženskoj
djeci koju podsjeća na izgled princeze.
4. Lolite u Hrvatskoj!
Koliko vas ima i da li se međusobno družite?
Broj konstantno varira jer neki stariji članovi odustaju od
stila (ali ostaju u zajednici družiti se), dok novi dolaze. Ako govorimo o
djevojkama koje su doista napravile stvaran korak kvalitetnog upoznavanja sa
subkulturom i aktiviranja s nošenjem stila sa svim njegovim pravilima nema nas
zapravo puno. Recimo oko deset, mislim da nema sigurno preko petnaest i sa
svima onima koje ne poznajem. Hrvatska dosta zaostaje za drugim zemljama
nažalost.
Ali ako govorimo o svim djevojkama koje su zainteresirane, u
nekakvom su procesu upoznavanja sa subkulturom, pokušajem nošenja stila… tada
je broj daleko veći. Preko pedeset za Zagreb sigurno, čak sto usudila bi se
reći. A za Hrvatsku sigurna sam preko tristo i više. Naša zajednica na
Facebooku trenutno ima 700 “lajkova”. Stalno upoznajem nekog novog tko je
zaljubljenik no nedostaje konačna odluka da se za to i odluče, kao i bolje
informiranje. Mnogi ni ne znaju još za zajednicu iako se lako pronađe preko Googlea.
Problem je u povezivanju. Mnoge djevojke ne naprave taj konačan
korak da se ohrabre, a mnoge nemaju snage iskoračiti iz sigurnih okvira zapadne
gothic subkulture. Isto tako mnoge misle da su jedine ili se boje povezati s
drugima. Neke to niti ne žele. Naša zajednica se trudi raditi na povezivanju
ljudi, pomaganjem s informacijama i savjetima onima koji pokušavaju i žele
nositi taj stil. Isto tako hrabrimo se međusobno redovitim druženjima,
okupljanjima, nošenjem odjeće u javnosti zajedno. Pronađite nas na Facebooku na
pageu Lolita Croatia.
5. Čime se baviš u
privatnom životu?
Od kada sam diplomirala sociologiju 2012. radim kao freelancer.
Raspored mi je krcat od jutra do mraka iako jako puno radim volonterski. No
mladima općenito nije lako zadnjih godina, uvjeti zapošljavanja su užasni.
Radije sam aktivna nego sjedim doma i čekam da se nešto desi od sebe, želim se
baviti onime što me zanima. Doradila sam knjigu do kraja, promoviram je držeći
predavanja na raznim događanjima (npr. Sferakon, FFZG, uskoro Vox Feminae
festival) i još neki honorarni poslići vezani uz nju.
Isto tako odlučila sam ostvariti svoj san i baviti se
subverzijom u odijevanju ne samo kroz teoriju nego i kroz praksu, kroz modni
dizajn. Dizajniram i samostalno šivam kreacije inspirirane japanskim
subkulturama. Umjetnički naziv koji koristim je MyauMania. Prošlu godinu sam
imala 3 revije. Iduća, četvrta je 17. prosinca na događanju Art Clubbing u
klubu Peppermint. Konkretan praktičan rad i umjetničko stvaranje uz inspiraciju
teorijom me jako ispunjava i nadam se da će to biti moj put u životu.
Nažalost ili možda nasreću užasno sam znatiželjna i imam
previše interesa tako da mi je teško posvetiti se isključivo jednoj stvari.
Između ostalog organiziram i različita događanja u gradu Zagrebu; od mjesečnih
druženja za lolite i druge ljubitelje japanskih subkultura do
kulturno-umjetničkih događanja za javnost. Nedavno sam s par ljudi organizirala
prvu hrvatsku konvenciju japanske kulture PandaKon. Nadam se da će nam općenito
japanska scena u Hrvatskoj malo više zaživjeti jer postoji interes, ali
potrebna je suradnja i angažman više pojedinaca. U slobodno vrijeme sviram
gitaru i pjevam u jednom ženskom punk bendu.
6. Pretpostavljam da
odjeću kupuješ u inozemstvu, možeš nam otkriti neke izvore?
Kupujem ponajviše second hand lolita odjeću preko zajednica kao
što su EGL Community Sales ili grupa za prodaju na Facebooku (uvijek nešto tipa
“lolita sales” ili preko Facebook prijatelja na listi). Odličan je i japanski
second hand dućan Closet Child. Jeftinije haljine naručujem od lolita indie
brandova diljem svijeta, mnogi se nalaze na stranici Taobao (kao kineski Ebay).
Za cipele, torbe i dodatke koristim Ebay i Etsy. Super jeftina opcija je
japanski dućan Bodyline Yokoso iz kojeg isto imam par stvari, ali treba
pripaziti pri kupovini kakva je kvaliteta. Odlični su za cipele. Neke stvari
sam si sama šivala, neke najstarije su bile šivane po narudžbi u Hrvatskoj.
Puno toga kupujem lokalno second hand (dućani do Hrelić) ili
novo iz nekih butika. To su bluze, veste, čarape, nakit. Čini mi se da
podsvjesno izbjegavam Zaru, H&M i sl. iako imam od ranije par stvari. No
nemaju mi dušu i trudim se izbjegavati velike korporacije. Isti problem imam s
Bodylineom radi masovne proizvodnje u Kini. Trudim se sve više kupovati i
podržavati handmade, proizvedeno u malim serijama manjih proizvođača i
prvenstveno vezano uz zaštitu životinja, znači po veganskom načelu.
Za one koji žele kupovati online predlažem sljedeće linkove:
http://hellolace.net/shopping/where-to-buy
http://lolireference.blogspot.com/2012/10/lolita-shop-master-list.html
Ili bacite pogled na EGL Livejournal, LolitaFashion.org, Ramble
Rori, Lolita Tips Tumblr… pa i na notes na našoj Lolita Croatia zajednici.
7. Pošalješ nam fotku
svojeg najdražeg outfita?
Podstil radi kojeg
sam počela nositi ovaj stil je sweet lolita, posebno verzija deco lolita. Njega
i nosim na prvoj slici, a druga slika nije tipičan lolita izgled već moja
kombinacija sweet lolite i punk subkulture, verzija koja najbolje izražava moj
karakter. Sliku potpisuje Ana Šesto.
8. Imaš li neku poruku
za djevojke kojima treba hrabrosti da bi sebe prikazale u pravom svijetlu?
Život je prekratak da ga tratite na tuđa mišljenja, želje i
pravila. Ne odgovarajte nikome, živite svoje snove, to potpuno zaslužujete. Ne
radi se samo o lolita stilu, vi ste vrijedne svojih stavova i želja stoga
udovoljite si, uvijek, bez obzira što drugi govore.
Miyu, hvala ti što si nas i naše čitatelje uvela u svoje svijet i približila samo subkulturu. Nadam se da ćemo ostati u kontaktu i da ćeš nam se javiti 🙂
Fotografije: Martina Špoljarić Photography
Autor: V.Š.