„Ti pišeš neki
blog?“
„Ne, ne pišem. Prošlo je godinu dana otkako sam nešto
napisala…“
„Zašto?“
…Da, stvarno, zašto? To pitanje odzvanja zadnjih par sati
u meni i čak i bez moje želje krenula sam da razmišljam o tome. Htjela sam da
pišem o jogi. Ali joga sve više postaje svojevrstan trend i ne mogu da ne primijetim
površnost u pristupu kako medija, tako i instruktora.
Površnost je sveprisutna. U našim odnosima, u ispunjavanju
obaveza, u odgoju djece, pa čak i u našem odnosu prema samom sebi. Želimo
čarobnu pilulu za sve. Pilulu za mršavljenje, pilulu za bolove, pilulu za
zdravlje, pilulu za pomlađivanje… posljedica toga je da se proizvodi sve više
pilula, ali nijedna ne rješava korijen našeg problema… Tako netko na našoj lijenosti i površnosti
masno zarađuje.
Nisam još čula da su pilule nekom zaista pomogle, međutim i
dalje smo skloni nasjedati pustim obećanjima reklamnih kampanja.
Ne pišem, jer me ne zanima površni pristup trendseterica
koje u jogu ulaze npr. jer to radi Severina (usput, Severina je odustala od
Ashtange, kao što prije ili kasnije odustane svatko tko u jogu uđe iz pogrešnih
motiva).
Joga nije fitness i nije sport. Joga je znanost o jedinstvu
duha i tijela. Joga je vještina koja se s vremenom produbljuje. Joga je rad na
sebi. A rad na sebi znači da ćemo se prije ili kasnije susresti sa stvarima od
kojih uporno bježimo.
Međutim, sve se više „štancaju“ novi joga instruktori,
podučavani od učitelja koji imaju znanje temeljeno na informaciji, međutim bez
stvarne mudrosti i razumijevanja toga što podučavaju. Tako se joga sada nudi po
raznim fitness centrima, na isključivo fizičkoj razini. To je sad trend i puno
bi ljudi voljelo da postane instruktor joge. Kriterija za upis u školu gotovo
da više i nema. Pa tako svatko tko može da si priušti školarinu od 8.000,00kn
do 10.000,00kn može u roku od godinu dana nabubati neki slijed Vinyase, obući
fancy tajice i krenuti u avanturu.
Nisam htjela zvučati ogorčeno. Možda je većini zaista
dovoljno da vježbanju joga asana pristupe na fizičkoj razini, jer kopanje i
čišćenje naše unutrašnjosti ponekad izaziva neugodnost. Uglavnom da.
Ali to onda nije joga. To je onda nešto kao pilates s malo
više istezanja i izvjesno je da vas neće zadovoljiti dugoročno.
No, ako ste voljni da pogledate malo dublje u sebe. Da
dodirnete onaj vaš centar iz kojeg kreirate svoj život. Ako ste spremni da se
suočite sa svojim egom, svojim emocijama, svojim strahovima i da mijenjajući
sebe promijenite svijet oko sebe iz temelja, onda je joga izvrstan alat i
vjerujem da ćete pronaći pravog učitelja.
Joga je disciplina i traži predanost. No iz vlastitog
iskustva znam da mi se sva energija koju sam uložila u svoju praksu višestruko
vratila.
Nema prečica. Nema ih ni za koje mjesto na koje zaista
vrijedi otići. I stoga praksi treba pristupiti s entuzijazmom i radosti. S
poštovanjem i zahvalnosti. S poniznošću i strpljenjem. S ciljem da jednom kad
se susretnemo s tišinom u sebi spoznamo tko smo. Jer to je ono što je svrha
joge, a lijepo i zdravo tijelo je samo posljedica našeg predanog rada.
Put od tisuću milja započinje prvim korakom.
Stvarno ne znam kada ću ponovo pisati, ali znam da vam neću
pisati neke tuđe riječi, neku tuđu filozofiju koju nisam prošla kroz vlastito
iskustvo.
Vi ste tijelo um i duša, vi ste božansko biće. Vi ste svoj
hram i crkva. Cijenite, volite i poštujte sebe. Jedino takvi možete najbolje od
sebe dati drugima.
Namaste
Tamara