Antonija Bukša rođena je Riječanka i diplomirana ekonomistica koja obožava svoj posao ravnateljice Škole za trgovinu i modni dizajn u Rijeci.
Naša nova Lady Boss četvrta je generacija prosvjetara koja već tri mandata uspješno vodi ovu srednju školu, a s nama je podijelila sve zanimljivosti svog posla.
Ravnateljica ste Škole za trgovinu i modni dizajn. Kako izgleda jedan dan u Vašoj školi, s kakvim se izazovima sve susrećete?
Mogu reći da mi nikad nije dosadno. Škola je živ organizam koji ima svoj ritam i određene zahtjeve. Posao ravnatelja je vrlo odgovoran i važno je biti upućen u zbivanja. Puno je tu nepredviđenih situacija, ali kad čovjek voli ono što radi i vjeruje da može doprinijeti boljitku sve je mnogo lakše. Isto tako, važno je imati stručne i odgovorne suradnike na koje se može osloniti.
Vrlo sam voljela raditi u nastavi, a posao ravnatelja sam doživjela kao mogućnost da pozitivno utječem na razvoj škole. Donkihotovski, kad gledam s ove vremenske distance, jer se čovjek susretne s određenim objektivnim ograničenjima i mora im se prilagoditi. Ali nisam se obeshrabrila. Volim svoj posao.
Jeste li zadovoljni odazivom na upisima u 1.razred ove godine?
Već nekoliko godina bilježimo povećani interes učenika za zanimanja za koja se učenici obrazuju u našoj školi. Drago mi je da djeca i roditelji prepoznaju mogućnosti koje nudi strukovno obrazovanje i da je naša, Škola za trgovinu i modni dizajn, prepoznata kao institucija koja učenicima omogućuje kvalitetno obrazovanje.
Također, od iznimne mi je važnosti da u tom procesu usvajanja novih znanja i vještina i vremenu koje provedu u našoj školi, učenici osjećaju da im pružamo podršku. Naime, mnogi zaboravljaju da škola nije samo obrazovna, nego i odgojna institucija, a mi pratimo djecu kroz delikatno razdoblje njihovog sazrijevanja. Moraju znati da su nam važni i da nam se mogu obratiti u bilo kojoj situaciji.
Koji su smjerovi popularniji i razlikuje se to iz godine u godine. O čemu to ovisi, po Vama?
Sva tri naša smjera prodavač, komercijalisti i dizajner odjeće su popularna i učenicima interesantna. Ta zanimanja omogućuju učenicima da se po završetku srednjoškolskog obrazovanja s lakoćom uključe u tržište rada ili, ako to žele, nastave obrazovati na fakultetu ili veleučilištu. U životu je važno imati mogućnost napredovanja i razvijanja sposobnosti, a ova zanimanja to omogućuju.
Posebno me veseli što gotovo polovica učenika ističe da su se u našoj školi obrazovali njihovi bake, djedovi roditelji ili prijatelji.
Susrećete li se s nedostatkom kadra s obzirom da je nastavnike određenih predmeta ponekad teško pronaći ili se situacija možda promijenila?
Nasreću, nismo se do sada susretali s tim problemom iako je on prisutan u većini hrvatskih škola.
Već ste godinama na mjestu ravnateljice. Koliko se djeca razlikuju iz generacije u generaciju, vidite li Vi određene promjene u ponašanju i znanju općenito?
Razlika je u tome što današnja mladež jako puno vremena provodi na mobitelu i tu nalaze neograničene mogućnosti zabave pa imaju manju potrebu za društvom i klasičnim načinima učenja. Ono što me jako brine jesu informacije, često pogrešne i neprimjerene njihovom uzrastu, a koje su im brzo i lako dostupne.
One štetno djeluju na njihovo ponašanje, poimanje svijeta, vrijednosti, ali i zdravlje. Mislim da je to problem s kojim se moramo svi skupa sustavno i ozbiljno pozabaviti. Ne možemo očekivati od djece da sami sebi određuju koliko će koristiti društvene mreže i koje će sadržaje pretraživati. To je odgovornost i dužnost odraslih.
Smatrate li da javnost degradira posao nastavnika te naše školstvo i zašto je to tako? Imaju li mnogi možda jednu viziju nastavničkog posla koja ne odgovara onome što oni zapravo rade, i u školi i izvan škole?
Danas je popularno kritizirati i isticati negativnosti. Hrvatsko školstvo nije savršeno, ali nije ni nekvalitetno kakvim se često prikazuje. Škola je živ organizam, koji se neprestano mijenja i prilagođava.
Najveći izazov za sve nas je na kvalitetan način prenijeti znanja i vještine našim učenicima koje će im pomoći da izrastu u samosvjesne i snažne mlade osobe koje će se znati postaviti prema životnim izazovima. Vrlo je važno, stoga, naglasak staviti na stručno usavršavanje nastavnika i opremljenost škola.
Kako izgleda Vaš dan kada ne radite, kako se opuštate?
U slobodno vrijeme posvećena sam obitelji i prijateljima.
Imate li hobije i u čemu posebno uživate?
Uživam se baviti sportom i čitati. Putovanja mi također pričinjavaju zadovoljstvo.
Po čemu se Vaša škola ističe, na koji način privlačite učenike da upišu Školu za trgovinu i modni dizajn?
Naša, Škola za trgovinu u i modni dizajn Rijeka, ima dugogodišnju tradiciju – 171 godinu postojanja. Splet strukovnih zanimanja u našoj školi omogućuje nam da svake školske godine budemo uključeni u nove aktivnosti i projekte. Neki su veći, neki manji, neki su školski, neki na državnoj razini, neki su natjecateljskog karaktera… naši su učenici vrlo aktivni, pod budnim okom svojih profesora postižu divne rezultate i dobitnici smo značajnih nagrada.
Također, naša škola dobitnica je i Erasmus akreditacije za strukovna zanimanja što znači da učenici imaju priliku dio stručne prakse odraditi u inozemstvu, a profesori imaju mogućnost stručnog usavršavanja.
Spoj ovih triju zanimanja doprinosi našoj živosti.
I za kraj, kako biste opisali rad s djecom?
Mislim da je to najljepši posao na svijetu. Omogućiti djeci da uče i sazrijevaju, raditi s njima, veseliti se, smijati, ali i tugovati, biti im podrška, upozoravati ih i usmjeravati. Oni zauvijek ostaju “naši učenici“, a mi njima „naši profesori“ i „naša škola“. Konačno, sve što radimo je za djecu i zbog djece.
Autor: Tamara Štiglić Vodopić
Foto: arhiv