Ona piše priče za djecu i odrasle i svojim riječima na poseban način dopire do publike, baš poput Lykke nakita koji rado nosi.
Milena Pačić Pižir s nama je podijelila razne misli i sjećanja te je otkrila što je veže uz Lykke i kako je počela njihova inspirativna povezanost.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Za početak, tko si ti kao žena koja stvara u svijetu riječi, emocija i terapeutskog pisanja? Kako bi opisala sebe danas, kao autoricu, majku i ženu?
Moje ime je Milena Pačić Pižir. Mama sam, supruga i autorica Kraleva sela, bajke koja te poziva na pisanje pisama i stvaranje uspomena.
Uz to pišem terapeutske priče za djecu i odrasle koje kroz likove, maštu, simboliku i metaforu pomažu razumjeti svijet emocija, stanja i izazova pred kojima se ponekad nađemo.
Rekla bih da sam osoba koja se stalno trudi razumjeti osjećaje – svoje, ali i svijet oko sebe. Priče koje pišem uvijek prvo napišem za sebe i svoju curicu, a onda ih pustim dalje u svijet.
Te priče se mogu besplatno slušati na Spotifyju, a krajem godine bi trebala izaći i nova bajka koja će biti zbirka tih priča.
Sjećaš li se trenutka kada je nastala tvoja veza s Lykke nakitom? Što te tada privuklo i što te zadržalo, ne samo estetski, nego i emotivno?
Sjećam se tog trenutka.
Bio je to moj važan dan, dan kada se ostvario jedan mali san. I baš sam tog dana htjela svojoj Leoni kupiti Daisy medaljon da i njoj i meni bude uspomena na taj dan.
Imala sam doslovno dvije minute jer mi se nešto zakompliciralo s prijevozom pa nažalost nisam stigla napraviti gravuru.
Ali to je nešto što ću svakako napraviti naknadno.
Moja priča s Lykke nakitom vezana je i uz samu Dariju. I ona i ja na neki način pretvaramo emocije u nešto opipljivo. Ona to radi kroz nakit, a ja kroz pisanje pisama i priča.
Dugo sam razmišljala da joj se javim i predložim neku suradnju. Ali u mojim očima je Lykke je tako velik, a ja tek na početku svog puta. Pitala sam se, kako da se ja javim jednom tako velikom brendu?
Na kraju sam, uz riječi ohrabrenja moje kako je zovem Vile Matije, ipak skupila hrabrost i javila se. I tada shvatiš nešto jako lijepo, iza velikih brendova često stoje još veći ljudi. ♥️
Ti kroz svoje pisanje čuvaš uspomene i stvaraš most između generacija. Kako se Lykke, kao nakit koji nosi priče i uspomene, uklapa u tvoj svijet u tvoju svakodnevicu, majčinstvo i identitet?
U mojoj glavi postoji nakit… i postoji Lykke.
Lykke je za mene prerastao samo oblik nakita. Postao je nešto više, moj mali čuvar snova.
Sav nakit koji imam nosim jer mi je lijep, jer mi se svidio ili jer je uspomena na nekoga, a moj Locket of Big Dreams ima jedno posebno mjesto.
Možda će zvučati pomalo smiješno, ali s njim ponekad razgovaram. U njega šapnem svoja maštanja i snove. I svaki put kada osjetim da se neki mali san počinje ostvarivati, nosim ga oko vrata – kao da želim da bude svjedok tog trenutka zajedno sa mnom.
U tvojoj knjizi, pisma ostaju kao trajna uspomena za dijete. Vjeruješ li da i nakit može nositi tu istu ulogu postati naslijeđe i priča koja se prenosi dalje?
Mislim da nakit u svojoj dubini upravo to i jest.
Lykke nakit dolazi s pričom, ali ono što mi je posebno lijepo jest da ti ostavlja prostor da u njega upišeš i svoju. Da u njega utisneš vlastitu emociju, uspomenu i trenutak koji želiš sačuvati.
I za kraj, jedno pitanje: Lykke na danskom znači sreća. Što je za tebe sreća danas, u majčinstvu, u pisanju i u životu?
Za mene je sreća zapravo vrlo jednostavna.
Sreća je zdravlje. Sreća je ustati na svoje dvije noge, izaći van i osjetiti sunce na licu.
Sreća je imati privilegiju biti majkom, biti supruga divnog čovjeka i imati slobodu stvarati i maštati.
Za mene su sreća mali, svakodnevni trenuci koji nas podsjećaju koliko je život zapravo lijep.
Autor: Tamara Štiglić Vodopić
Foto: Extravagant