Povod za intervju s Viktorijom Peršić svakako je njeno sudjelovanje na 23. Večerima dalmatinske šansone Šibenik 2020., koje će se održati 22. kolovoza na festivalskoj ljetnoj pozornici na Trgu Republike Hrvatske u Šibeniku.
Posebnost ovogodišnjeg festivala je da će uz renomirane izvođače Šibenskog festivala poput Nene Belana, 4 Tenora, Ivana Ive Županovića, Nikoline Tomljanović ove godine nastupiti najveći broj kantautora koji su svojim autorstvom i do sada davali poseban pečat festivalu, i to ukupno njih deset.
Među njima je i naša Riječanka Viktoria Peršić, koja će se ravnopravno natjecati za jednu od festivalskih nagrada Šansonjer.
Stoga nam je bilo veliko zadovoljstvo voditi intervju s ovom iznimno talentiranom, karizmatičnom umjetnicom, kojoj glazba nije jedina grana umjetnosti kojom se bavi.
1. Čime se sve bavi Viktorija? Otkrij nam više o sebi.
31 mi je godina, a sve čime se bavim dio je istog paketa – umjetnost.
Bavim se fotografijom, snimanjem i make-upom. Radim po raznim eventima, kao kongresi i stručni skupovi, a prije nekoliko godina započela sam suradnju s Dark Indigom. U međuvremenu smo postali prijatelji, imamo slične ideje i stavove kada je moda u pitanju, tako da nije teško podijeliti zadatke i dogovoriti posao.
Oduvijek me je privlačio svijet filma, tako da je i moje obrazovanje išlo u tom smjeru. Jedan od kolegija koji sam slušala bio je režija i još dosta tema vezanih na filmsku produkciju.
Osim filma i fotografije velik sam poštovatelj prirode i životinja – oduvijek se zalažem za prava životinja i pokušavam ljudima u svojoj okolini proširiti vidike, ne bi li onima koji nemaju glasa pripisala jednaka prava kao i sebi te promijenili svoje prehrambene navike na primjer. Time ne pomažu samo životinjama, već i vlastitom zdravlju i jedinom planetu koji imamo.
Volim ljude i vjerujem u dobro u njima, zato se rado družim. No s druge strane cijenim svoju privatnost i najradije boravim u svom domu sa suprugom, našim životinjama i puuuno biljaka. Volim naš dom, uredili smo ga baš kako smo ga zamislili, stoga nam je kod kuće najljepše. Rijetko kada mi dosadno…ne pamtim. Svakodnevno nešto smišljam, stvaram, sadim, čitam…
2. Vrlo si svestrana djevojka. Osobno, upoznala sam te kao izvrsnog make up artista pa kasnije kao foto modela, ali nije to jedino što te ispunjava. Što bi ti za sebe rekla, u čemu si najviše ti ti?
Hmm, nije jednostavno na to odgovoriti. Sve što činim na određeni je način izgradilo mene kao osobu, bilo dio mog života. Upravo zato danas jesam to što jesam.
Kada sam ja ja ovisi o tome kako se tog dana osjećam. Ima dana kada rado podijelim sa svijetom svoju priču kroz svoj video uradak, dok ću neki drugi put to učiniti kroz fotografiju.
No ipak me je pjevanje pratilo kroz život. Kroz pjesmu prenijeti osjećaj, razmišljanja, sumnje i nade te tako doprijeti do drugih krasno je postignuće. Mislim da svih nas na koncu glazba povezuje i to na jedan poseban način.
3. Kao što smo uspjeli i sami vidjeti, prava si umjetnička duša i ove zime si na svom Instagram profilu prvi put otkrila kako prelijepo pjevaš! Ispričaj nam malo više o svom glazbenom putu; koliko dugo si u pjevanju, gdje si učila pjevačke tehnike…?
Glazba me prati kroz život. Počela sam s klavirom u vrtićkoj dobi, koji sam na žalost zapustila, a pjevam od svoje 13. godine. Učila sam od najboljih: Vivien Galletta i Voljen Grbac. Danas su oni moja druga obitelj.
Satovi su stali za vrijeme studija, dok sam boravila prvo u Ljubljani, zatim u Portugalu, ali sam i tada pjevala – za sebe. Nedostajali su mi satovi i druženje s njima.
Moram priznati da nije bio lako, kao cura imala sam toliku tremu, da bi mi u nekim trenucima izobličio glas, zato mi je pozornica predstavljala noćnu moru.
I danas imam tremu, vjerujem da je svatko ima, iako mislim da je doza treme i dobra. To sam i ja naučila pa danas s time dobro izlazim na kraj, hehe.
Prijatelji često znaju reći da sam perfekcionist – slažem se, znam zapiliti da nešto dotjeram do razine do koje baš treba, zato sam prema sebi i u pjevanju posebno stroga. Imam visoke standarde koje primjenjujem na sebi tako i kod drugih, te mi je dugo trebalo da budem zadovoljna svojim rezultatom. Mada, kada bolje razmislim, trebamo uvijek težiti nečem boljem, boljem dostignuću…vjerujem da mnogi umjetnici tako razmišljaju. Takvi stavovi pomiču granice, zar ne? Stoga takvo stanje volim nazivati pozitivnim nezadovoljstvom.
Ne znam…možda postoji razlog zašto tek sada izlazim na pozornicu, možda je baš sada pravo vrijeme i možda sada vidim jasnije što želim, bez da ne žalim za nečim propuštenim.
4. Uskoro ćemo te imati priliku gledati na Šibenskom festivalu, gdje ćeš se prvi put predstaviti široj publici. O kakvoj pjesmi je riječ, tko ju je napisao, aranžirao?
Pjesma se zove „Tvrđave” a napisale su ju Lara Hajdarpašić i Emanuela Lazarić, a aranžman Saša Valenčić.
Ja pjesmu doživljavam kao rock baladu. Čim sam je prvi puta čula, odmah mi se dopala! Čak i nakon unplugged snimanja u sobici bila mi je izvrsna, krasna pjesma i imala sam dojam da kroz nju mogu progovoriti.
Interpretirala sam je prije kao životnu pjesmu, a ne ljubavnu, nazirući demone prošlosti koji mnoge sputavaju u životu i izazivaju strah. Vjerujem da mnogi zbog sličnog životnog iskustva podignu zidove oko sebe i žive skriveno i pognuto.
5. Kako to da si se baš sad odlučila napraviti taj korak u glazbenoj karijeri?
Ne razmišljam na način da nešto trebam u određenom trenutku; jednostavno se nekoliko događaja preklopilo, vrijeme i razvoj istih bio je povoljan i Vivien mi je predložila pjesmu. Svima nam se dopala i korak po korak razvila se u moju stvar. Ništa od toga nisam planirala, ovako kako je, baš je najbolje. Što se dobi tiče, mislim da sam sada zrelija za nastup i prenošenje stavova i ideja kroz glazbu. Za takvo što nikada nije kasno.
6. Što očekuješ od nastupa?
Ako mislite na pobjedu – mogu pobijediti ili ne, no daleko mi je važnije nastupiti, sudjelovati i podijeliti svoju pjesmu s publikom.
Ovom pjesmom želim reći hvala svom suprugu i svojim roditeljima, zatim Vivien i Voljenu i svojim prijateljima, svima koji su me podržavali i svi na svoj način sve ove godine doprinijeli mom razvoju i motivirali me da nastavim u trenucima kada možda i nisam više htjela.
Dat ću sve od sebe, iako znam da ću opet imati malo treme. Želim doprijeti do ljudskih srca i podijelit s njima ljubav koju gajim prema glazbi.
7. S glazbene priče, nakratko ćemo skrenuti u modne vode; imaš vrlo osebujan i prepoznatljiv stil. Kako bi ti opisala svoj modni izričaj?
Inspirirana sam raznim modnim epohama – jednako volim šeširić s mrežicom preko očiju iz 40ih kao i nešto što je danas in. Taj šeširić nosim na primjer na široku majicu s motivom banda iz 90ih.
I moda za mene predstavlja umjetnost, stoga što ću određenog dana obući i koja će boja prevladavati ovisi kako se tog dana osjećam. Obožavam smišljati nove odjevne kombinacije – za sebe i druge! Kada ‘sređujem’ svoje prijatelje tada su mi oni poput velike žive barbike za koju smišljam kombinacije!
Eto! Jednom me se može vidjeti u totalnom 90s stilu, dok drugi puta sanjam u 70ima, a ponekad pomiješam razne epohe i stilove.
8. Tko ti predstavlja modnu inspiraciju?
Mnogi su me modno inspirirali, no najviše možda Rihanna, pokojna Aaliyah, Dua Lipa… uglavnom su to cure koje se „usuđuju”.
Nisam najveći fan Rihannine glazbe, tu i tamo mi se dopadne koja pjesma, ali me ona kao žena fascinira. Ona pršti od samopouzdanja na sve strane – cura bi na sebe mogla stavit vreću od krumpira i izgledala bi odlično. Sljedećeg dana to bi sigurno postao modni trend! Volim body positivity poruke. Kada je žena sretna i zrači samopouzdanjem, tada je najljepša, nikakav makeup ili odjeća to ne može nadomjestiti.
9. Koliko je tvoj život u inozemstvu utjecao na tvoj stil; znamo da si živjela u Portugalu?
Mislim da su mi putovanja definitivno otvorila vidike. Danas posvuda na svijetu imam mnoge prijatelje umjetnike koji su uvelike utjecali na moj razvoj. Svi oni su me na određeni način gradili i otvorili mi um. Danas razmišljam posve drugačije nego nekada, kupujem drugačije, prerađujem staro i dajem mu novi izgled, volim u second hand trgovinama pronaći skrivena blaga…
To životno iskustvo nije me samo modno oblikovalo već i kao osobu. Danas prepoznajem daleko veći broj boja nego nekada…
10. U čemu se osjećaš najugodnije kad govorimo o odjeći?
To u potpunosti ovisi o danu – jednom će to bit topić, široke hlače i visoke platforme. A drugom prilikom to će biti cool metal majica s kariranom košuljom, ili uniformirani kompletić, možda nešto na leptiriće, nešto u jednoj ili u stotinu boja. Što god si zamislim! A pak nekom trećom prilikom najugodnije ću se osjećati crnoj boji. Sve crno. Volim i trenerke, ta kombinacija opuštenog i fancy mi se dopada, poigravam se s kontrastima. Mislim da sam takva i kao osoba – imam nježnu stranu, pa sam beskonačno romantična, pa opet ponekad podignem glas i izborim se za pravdu.
11. Što misliš o stilu Riječanki?
Ima nekoliko cura koje njeguju svoj stil i vlastitu priču, no ipak smo previše zatvoreni za novine i vlastite ideje. Znam to i na sebi osjetiti, kada mi postave pitanja u vezi kombinacije koju nosim. Po tome vidim da po pitanju mode u Rijeci ima prostora za razvoj i rast. Volim ljude koji se usude biti drugačiji, a da se pri tomu ne opterećuju što će tko misliti ili reći. Ljudi uvijek imaju mišljenje, bez obzira kakvo ono bilo. K tome odjeća nije svakome jednako važna – za neke je to samo predmet koji moraju staviti na sebe kako ne bi bili goli, dok je za druge to umjetnost, način izražavanja i doživljaj.
Našoj Viktoriji želimo puno uspjeha i što bolji plasman na Šibenskom festivalu.
Ali što je najvažnije od svega; da se njezin divni glas što dalje čuje!
Autor: Extravagant
Foto: Dark Indigo