Arija Rizvić mlada je kazališna redateljica iz Rijeke. Osim po predstavama koje je režirala do sada, publika ju najviše pamti po glumačkom angažmanu u seriji “Drugo ime ljubavi” u kojoj je utjelovila buntovnu Maju Krpan.
No, ovdje nije kraj Arijinim talentima; za nešto manje od mjesec dana Ariju ćemo imati priliku gledati i slušati u TV showu “Zvijezde pjevaju”, gdje će joj mentor biti pjevač Marko Kutlić.
U gustom i tijesnom rasporedu između proba za “Zvijezde pjevaju” i nove predstave čija premijera nas uskoro očekuje u HNK u Zagrebu, Arija je uspjela izdvojiti vrijeme za intervju za naš portal.
1. Dok si živjela u Rijeci, bavila si se različitim aktivnostima iz područja umjetnosti; pjevanje, balet, gluma… Kako to da si se odlučila upravo za kazališnu režiju?
Mnogi su mislili da ću nakon gimnazije otići na studij glume, ali interes za režiju je počeo kad sam kao dijete glumila u riječkom HNK-u u mjuziklu »Guslač na krovu«. Tada sam znala za vrijeme proba scena u kojima nisam igrala silaziti u publiku, u zadnji red, i promatrati kako nastaju scene, odnosno kako ta »osoba« (redatelj) koja sjedi u publici »stvara« te scene, i to me je fasciniralo. Jako me počela zanimati režija i stvaranje svog svijeta na pozornici, i tako sam nakon gimnazije odlučila upisati kazališnu režiju na zagrebačkoj ADU.
Glumu i pjevanje nisam zapostavila, te sam na ADU-u pohađala i glumačke klase, i kad god je prilika ja se vraćam na daske. Upravo sam ove godine glumila u predstavi »Faustov Mefisto« (r. Marko Juraga), u kojoj imam glumačko-pjevačku ulogu Margarete, a koja je premijerno izvedena u HNK-u Zagreb. Paralelno sam snimala seriju Drugo ime ljubavi na Novoj tv gdje sam bila u maincastu, uloga Maja Krpan, a sad snimam tj. pjevam u TV showu “Zvijezde pjevaju” koji će se emitirati na jesen na HRT-u. Osim ljubavi prema glumi i pjevanju, takva iskustva me obogaćuju i kao redateljicu, jer kad sam na sceni tada sam u izravnom doticaju s glumačkim procesom koji je jako bitan redatelju da ga dobro poznaje i razumije.
2. Što ti je bilo najteže tijekom studija?
To je znatno drugačije studiranje od bilo kojeg drugog fakulteta, jako je naporan tempo i doslovno sve te godine studija ti «živiš» na Akademiji i živiš samo Akademiju, i za ništa drugo nije bilo vremena i mjesta. Ali ne žalim, jer kazališna umjetnost je moj poziv i moja najveća ljubav.
3. Koliko predstava imaš iza sebe (one koje si režirala)?
Režirala sam jako puno projekata od manjih do većih, od dramskih predstava do glazbenih, od modnih revija do dramskih čitanja, a neke projekte sam čak režirala i tijekom studija. Izdvojila bih ove predstave koje sam režirala; «Tri X i ja» u ZKM-u za koju smo bili nominirani za nagradu «Zlatni studio» u kategoriji Najbolje predstave godine na što sam jako ponosna. Predstava «Povratak» koju sam režirala sa samo 23 godine za vrijeme studija, a za koju sam dobila Nagradu publike za Najbolju predstavu na Festivalu Marulićevi dani. Režirala sam i glazbeno- dramsku predstavu «San ljetne noći» (Mendellsohn – Shakespeare) s velikim orkestrom, zborom i glumcima, a koja je izvedena u VD Lisinski, pa predstava za djecu «Čudesno vodstvo Julija Klovića» koju sam režirala posebno za Galeriju Klovićevi dvori u Zagrebu, a s kojom smo prošli i na Međunarodni festival djeteta 2019 u Šibeniku i uspješno je tamo izveli, itd.
4. Imala si priliku učiti od mnogih talentiranih redatelja dok si bila na studiju. Nabroji mi neke od njih i opiši kako ti je bilo?
U Veneciji sam pohađala masterclass kod jednog od najvećih svjetskih kazališnih redatelja Thomasa Ostermeiera, a nakon toga sam dobila i poziv za stažiranje na poznatoj Dramskoj akademiji Max Reinhardt u Beču gdje je Ostermeier gostovao kao predavač na glumačkoj klasi. Thomas Ostermeier, s čijim je radom upoznata domaća publika, danas je u Hrvatskoj pojam redateljske klase… Živjeti u Veneciji dva tjedna je kao san, i dalje mi se čini nestvarno svo to vrijeme tamo i svaka minuta kazališta.
Thomas Ostermeier prvenstveno je veliki profesionalac i velik čovjek, što je, nažalost, rijetkost u našem poslu. Od njega sam već na prvom masterclassu naučila bazu, pristup i rad s glumcem bez redateljskog koncepta, što smatram prvim koracima mladog redatelja. Kad sam mu zatim asistirala kao student režije na diplomskoj klasi glume na Dramskoj akademiji u Beču, obavezno sam morala biti uključena u sve glumačke vježbe sa studentima glume, a koje čine njegov poseban sustav rada s glumcima, jer on također smatra da su gluma i režija isprepleteni i da je obavezno da glumačke vježbe prolazi i redatelj.
S njim sam imala i individualne razgovore u kojima sam dobila mnoge savjete, kao vrlo mladog studenta potaknuo me da mislim drukčije i da se ne bojim isprobati drukčije. Veliko je iskustvo što smo i u Veneciji i u Beču pogledali njegove predstave, kao i predstave ostalih europskih redatelja, koje nemamo priliku često vidjeti, poput Romea Castelluccija u čiju sam se poetiku odmah zaljubila, zatim predstave Jana Lauwersa, O. Koršunovasa, Falka Richtera i mnogih drugih, i o čijim smo poetikama potom s Ostermeierom razgovarali na nastavi.
5. Imaš li ambiciju režirati film? Ako da, s kojim glumcima ili glumicama bi voljela surađivati?
Trenutno nemam ambicija režirati, ali glumiti u filmu da. Iako ne isključujem negdje za desetak godina da se okušam i u režiji filma zašto ne.
6. Iako si po zvanju kazališna redateljica, publika te najviše pamti po ulozi Maje Krpan u TV sapunici „Drugo ime ljubavi“. Je li ti se i koliko život promijenio nakon serije?
Promijenilo se to što me ljudi prepoznaju na ulici, neki priđu i traže fotku ili žele popričati, što mi je na početku bilo jako neobično dok nisam shvatila da je to dio našeg posla, pa ipak smo skoro godinu dana bili ljudima «u kući». Jako mi je to simpatično i sretna sam ako na taj način mogu nekog usrećiti.
7. Kakav ti je život u metropoli? Nedostaje li ti Rijeka?
Zagreb je postao moj drugi «rodni grad», tu sam se umjetnički prepo(rodila). Mimo umjetnosti, obožavam ga i osvojio me apsolutno svime i nekako je to grad po mojoj mjeri. Tu sam stvorila i takva predivna prijateljstva za cijeli život i osjećam se kao doma, iako će moja Rijeka uvijek biti moj prvi dom i naravno da mi Rijeka nedostaje, pa čim uhvatim neko vrijeme pobjegnem na svoje more i u svoj divni grad.
8. Imaš li želje surađivati s našim riječkim HNK-om?
Ako me pozovu ja ću se rado odazvati. Prije par godina čak je i bila prilika u kojom sam pokazala volju i želju da režiram u svom rodnom gradu, što je nekako potpuno logično, ali nažalost riječki HNK mene zaobilazi i ignorira već godinama. To me iskreno jako čudi jer sam trenutno jedina riječka redateljica. Činjenica je da ja radim u Zagrebu gdje dobivam puno više ponuda, ali i u drugim gradovima pa čak i državama, a riječki HNK zaboravi (namjerno ili ne; pitanje je sad?) pozvati mene da napravim bilo koji projekt.
9. Koja su tvoja omiljena mjesta u Rijeci, a koja u Zagrebu?
U Rijeci obožavam šetnje po Terminalu, predivan Trsat, Stari grad, ma svako mjesto u Rijeci ima za mene posebnu priču i svugdje je utkano moje djetinjstvo. U Zagrebu obožavam Gornji grad koji me tako podsjeća na Montmartre, volim Maksimir i Tkalču i Martićevu ulicu koja je jako posebna i podsjeća malo i na neki kvart u Berlinu.
10. Prijeđimo malo u modne vode; kako bi opisala svoj stil?
Možda neki urbani stil. Neki kažu ponekad eklektičan haha. Ne pratim trendove, odijevam se u ono što mi se trenutno sviđa. Obožavam šljokice i boje i volim «komade odjeće sa stavom».
11. Tko se po tvom mišljenju najbolje odijeva u Hrvatskoj i u svijetu?
U Hrvatskoj Severina, a vani Madonnina kćer Lourdes Leon.
12. Imaš li neke make up ili modne trikove koje primjenjuješ?
Ne volim puno šminke, stavim rumenilo, eventualno malo korektora i maskaru. Obožavam ruževe i čak i kad nemam ništa šminke na licu moram imati neki pink ruž na usnama.
13. Koji su tvoji najdraži beauty rituali i tretmani?
Njegovano i čisto lice i dobra i kvalitetna masaža cijelog tijela.
14. Kako se najbolje opuštaš, imaš li vremena za hobije?
Zadnje dvije godine toliko puno radim da imam malo vremena za druge stvari, ali ono što u to slobodno vrijeme obavezno mora biti je kondicijski trening s osobnom trenericom i tenis. Ako imam vremena uspijem čak tri puta tjedno odradit treninge. Tenis sam otkrila ove godine i potpuno se zaludila tim sportom. To je moje mjesto najvećeg opuštanja. Ubacim i pokoju masažu ili šetnju šumom i napunim baterije.
15. Za kraj, dotaknimo se tvojih planova; za nešto manje od mjesec dana, točnije 03. listopada gledat ćemo te u TV showu „Zvijezde pjevaju“. Kako teku pripreme, snimanja, što možemo očekivati?
Ne smijem puno pričati o detaljima, ali mogu samo reći da uživam u pjevanju i radu sa svojim mentorom Markom Kutlićem, i da publiku očekuje odličan i zanimljiv show sa svim divnim i talentiranim kandidatima i njihovim mentorima i predivnim pjesmama koje ćemo izvesti.
16. Isto tako, ne miruješ ni kad je riječ o režiranju nove predstave u kojoj su neki od protagonista Tarik Filipović, Daria Lorenci… Reci mi malo više o predstavi, kada možemo očekivati premijeru?
Pripremam svoj autorski projekt, odnosno priču o ljudima u tuđini, ljudima čiji su identiteti izgubljeni, a već ga dulje razvijam s dramaturginjom Nikolinom Bogdanović koja piše tekst. Predstava se zove „Da sam ptica“, a glume Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović. Toliko sam sretna što imam priliku raditi s dvoje tako talentiranih glumaca, a koji su uz to i predivni i dobri ljudi. Zajedno uživamo na probama i jedva čekamo premijeru koja će se održati uskoro i to u čak dva grada.
Našoj lijepoj i talentiranoj Riječanki želimo puno uspjeha i sreće na skorašnjoj premijeri, kao i u showu “Zvijezde pjevaju”, koji se počinje emitirati 03. listopada na HRT-u!
Autor: Extravagant
Foto: Dario Njavro za HRT, Joanna Paciorek, Bojan Jambrošić, privatni arhiv