Karolina Šober je uspješna, mlada Riječanka koja potječe iz ugledne riječke obitelji. Kći je poznatih opernih pjevača Bojana i Olge Šober, po zanimanju specijalist za komunikacije i operna pjevačica.
Od malih nogu uključena je bila u mnogobrojne aktivnosti; završila je osnovnu i srednju glazbenu školu, Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju u Rijeci, nakon čega upisuje preddiplomski studij poduzetništva u Zagrebu. Zatim se seli u Milano na specijalistički studij Kognitivnih znanosti i tu njeno putovanje i učenje novih znanja i stjecanja iskustva ne prestaje; živjela je u Madridu, Ekvadoru te u mnogim drugim zemljama.
Unatrag nekoliko godina radi u strateškim komunikacijama za IT projekte pri NATO Communications and Information Agency (NCI Agency) u Haagu, no nije zanemarila glazbu koja je dio njenog DNK-a. Autorica je projekta Opera in Jeans, koncertnog formata koji sažima najznačajnije ženske arije kroz pet stoljeća opere i povezuje ih u priču odrastanja jedne djevojke.
O svestranoj, poduzetnoj i kreativnoj Karolini o kojoj ćemo još puno čuti, pročitajte u velikom intervjuu koji je dala za naš portal!
Madrid, 2020.
Dodjela NATO Meritorious Service Medal nagrade, Brussels 2020.
1.Za početak, predstavi se našim čitateljima!
Pozdrav ekipa i hvala Marina na pitanjima. U par crta, Riječanka sam s upravo navršenih 32 godine, specijalist za komunikacije i operna pjevačica. Unazad pet godina radim u strateškim komunikacijama za međunarodnu organizaciju u Haagu, pri čemu mnogo vremena provodim u Nizozemskoj ili na putovanjima.
Po završenom predidiplomskom studiju Ekonomije poduzetništva na sveučilištu VERN u Zagrebu, svoje vrijeme uglavnom provodim u inozemstvu. Prvo preseljenje je bilo u Milano na specijalistički studij Kognitivnih znanosti, potom Madrid na Erasmus i nakon toga Guayaquil, Ekvador.
Madrid 2020.
Ekvador 2016.
Boravak u raznim zemljama pogodovao je da usavršavanju poznavanja jezika pa trenutno tečno govorim pet. Naravno da nije sve uvijek teklo kao med 🙂 Oduvijek se trudim dati najbolje od sebe – u kojem god trenutku, u svakom pogledu, živeći prema principu “How you do anything, is how you do everything”. S današnjeg gledišta uviđam kako sam često bila nepotrebno stroga prema sebi, i još uvijek učim kako imati vise suosjećanja za vlastite nedostatke i promašaje, međutim zahvalna sam da se sve izdogađalo upravo tako kako je.
2. Od najmlađih dana si bila aktivna u različitim aktivnostima kroz osnovnu i srednju školu. Čime si se sve bavila?
Ah, mnogi su na sve strane u mladim danima! Ono što me najviše obilježilo je paralelno pohađanje glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova i Sušačke gimnazije u Rijeci. To je bio full time job. Oni koji su imali sličan scenarij, znaju kako to nije uvijek lako – dok su vršnjaci uglavnom dugo spavali jer smo u gimnaziji taj tjedan imali popodnevnu smjenu, ja bih odrađivala jutarnju smjenu u drugoj školi. Ne žalim, se, i da biram, sve bih ponovila.
Uostalom, koliko god me teenagerski umor držao pospanom ujutro, činilo mi se romantičnim započeti dan glazbom, prije ijedne prozborene riječi. Bilo je tu i puno sportskih aktivnosti, uglavnom tenis koji i danas obožavam, te humanitarni rad u Leo Clubu Rijeka (pomladak Lions Club Rijeka).
Beskrajno sam zahvalna roditeljima što su uvijek činili sve da me podupiru na putu, pa tako i da steknem radne navike od malih nogu – od fotokopiranja u obiteljskom foto-studiju Bojanida, pa do raznih poslića kroz studij, instrukcijama, asistenturama na fakultetu i konobarenjem koje me uveliko održavalo na studiju u skupom Milanu 🙂
3. Dolaziš iz poznate riječke glazbene obitelji. Naime, tvoji roditelji Olga i Bojan Šober su operni pjevači. Vjerujem da ni tebe nije zaobišla glazba?
Oh da! Glazbu i operu je nemoguće zaobići. U našem domu se uvijek pjeva, ili barem (jako) glasno priča. Imam neizmjerno lijepe uspomene iz djetinjstva. Odrasla sam u kazalištima u, ono sto je tada bilo, zlatno doba opere u Hrvatskoj. Sestre i ja vrijeme smo provodile gledajući roditelje kako pripremaju predstave i igrajući se iza scene s ostalim umjetnicima i djelatnicima kazališta.
Obožavala sam vrludanje po čarobnim garderobama i uvijek veselim šminkerajima i cigaretama-zagušenim bifeima (dok se još moglo pušiti unutar zgrade). Posebno sam voljela promatrati proces nastajanja umjetničkog djela – period izrade, napretka i rada od kojeg publika na koncu vidi samo djelić trenutne spremnosti izvođača. To me fascinira.
Moje sestre i ja smo sve glazbeno obrazovane, s tim da sam ja nastavila i u srednju glazbenu s klavirom, nakon čega sam se zaljubila u operno pjevanje koje i danas njegujem. Moj otac i majka kao Nacionalna prvakinja opere su moj najveći uzor i u tom pogledu, te imaju neizmjerno puno strpljenja u mojoj edukaciji koju uglavnom obavljamo preko Whatsapp videa.
Od 20-ih godina pjevam s roditeljima, a i samostalno na koncertima u raznim dijelovima svijeta, gdje god stignem nešto organizirati.
Koncert s roditeljima Bojanom i Olgom Šober, Ekvador 2018.
Obožavam pjevati, s tim da s vremenom sve više razumijem kako me jos više uveseljava činjenica da je pjevanje kanal za prijenos emocija publici. Tako nastaje i moj projekt, Opera in Jeans, kojeg sam nedavno probno predstavila u Haagu. Radi se o koncertnom formatu koji sažima najznačajnije ženske arije kroz pet stoljeća opere i povezuje ih u priču odrastanja jedne djevojke. Takav informativni i interaktivni format koji ne traje više od 45 minuta pokazao je točnim moju prepostavku da ljudi uživaju u operi jos više kad je bolje razumiju i kada se uz sve to, još i dobro isplaču i nasmiju 🙂
Klavir i dalje ostaje moja tajna ljubav. To je moja flow zona, hrana i lijek za dušu.
4. Osim glazbe, okušala si se i u drugim umjetničkim vodama. Točnije, produkciji filma. Reci mi malo više o tome o čemu se radi, s kim si surađivala, o kakvoj vrsti filma se radi, gdje se snimalo…?
Jao, proljeće 2019. je bilo jedno od najljepših! Dobar prijatelj i uvaženi talijanski režiser Riccardo Petrillo, odvažio se u prvi samostalni projekt snimanja kratkog filma. Kako sam već duže vrijeme htjela istražiti svijet filma i dobiti osjećaj na setu, ponudila sam biti koproducent, pa smo se upustili u avanturu koja urodila divnim plodom – kratkim filmom “Rondini” utemeljenom na dirljivoj i istinitoj priči o nekolicini partizana u talijanskim Alpama, koji su u hrabroj akciji sabotaže fašističkih trupa spasili cijeli jedan gradić od bombardiranja. Uz sve to proteže se i romansa, pa cijeli film dobiva još životniju dimenziju.
Snimali smo 10 dana na raznim lokacijama uglavnom u okolici Torina i gradića Ivrea. Nekoliko mjeseci nakon, film je bio izmontiran i spreman za distribuciju po uvaženim svjetskim filmskim festivalima na kojima dobiva odlične kritike. Napokon mi je bilo jasna dinamika snimanja, odnos glumaca, režisera, tonskog majstora, kadrova, pozicija mikrofona, snimanja istih dijaloga nekoliko puta iz raznih kadrova, i općenito cijelog procesa nastajanja jednog filmskog djela. Uživala sam i apsolutno jedva čekam da se ponovno ukaže prilika za prisutstvo na setu u bilo kojoj varijanti!
Venezia Film Festival, 2018.
London, 2018.
5. Putuješ mnogo, živjela si u različitim zemljama, na različitim kontinentima. Gdje trenutno živiš i čime se točno baviš?
Da putovanja…ta misaona imenica ovih dana 🙂 Nekad srećom, nekad poslom ili odabirom – ali da, putujem puno i uglavnom sama, s tim da me uveseljava posjetiti zemlje gdje znam da ću barem u jednom trenutku presresti prijatelje koji tamo obitavaju. Putovanja vidim kao investiciju u vlastito dobrostanje i oduvijek me privlači avantura početka. Vjerujem da je u životu važnije gomilati trenutke, a ne stvari. Dijete u meni traži povijesne priče zemalja srednjeg i dalekog istoka, pa sam osim Europe i Amerike, prioritizirala česte posjete Ujedinjenim Emiratima, Omanu, Indiji, Šri Lanci, Tajlandu, itd. Svakim otiskom u novi svijet ostvarim divna prijateljstva što je uz obitelj, najvrijednija dimenzija u mom životu.
Šri Lanka, 2020.
Ujedinjeni Arapski Emirati, 2018.
Indija, 2017.
Indija, 2018.
Mauricijus, 2019.
Oman, 2017.
Oman, 2017.
Oman, 2017.
Velika prekrenica događa mi se u 27. godini dok sam boravila u Ekvadoru. Naime tada sam dobila dobila poziv za NCI Agency u Haagu. To je značilo napuštanje tadašnje radne pozicije i selidbi u Haag, što se na trenutke činilo nezamislivim. Međutim, prilike imaju običaj ukazati se bez najave, i prepoznala sam u utrobi da je to potez koji moram istražiti. Kao što mi se često događalo, još jednom je uzbuđenje za avanturom bilo je malo jače od straha od neuspjeha, pa sam se otisnula u Haag. The rest is history 🙂
S počasnom konzulicom RH u Peruu, Ekvador 2018.
Prijatelj i mentor David Sampietro po dobivenoj NATO Meritorious Service Medal, Brussels 2020.
6. Vidim da te ne drži mjesto. Razmišljaš li o skorom preseljenju u neku drugu zemlju ili možda povratku u rodnu Rijeku?
Nakon zime očekujem pokret i najviše me uzbuđuje činjenica da većina posla koje smo obavljali u uredima sada dobiva novu dimenziju, dakle rad od bilo gdje sa sporadičnim putovanjima u “centralu”. Samo da ima dobrog WiFi-ja! 🙂
Rijeka? Od početka pandemije boravim u Rijeci više nego ikad. Naime, Rijeka nije samo moj dom već i sjedište moje firme za poslovno savjetovanje, međutim prirodom posla sam uglavnom u inozemstvu. Nikad ne reci nikad – ali stalan boravak u rodnom gradu za sada nije na horizontu, iako bi me neizmjerno privlačilo biti dio novog poleta riječke zajednice. Jasno mi je koliko bi velik potencijal ovog grada bio velik i zlatan i divan u svim pogledima, kada bi došlo do zamaha kulturne promjene i promjene svijesti (i malo obilnijeg priljeva kapitala).
Rijeka će uvijek biti dom iz kojeg sam nikla i mjesto na koje ću se često vraćati.
United Nations Lions Conference, New York 2019.
7. S obzirom da smo fashion portal, reci nam malo više o svom modnom izričaju; kako bi sebe stilski definirala?
Ok, let’s see – ženstveni Indiana Jones? Šalim se, ali i ne previše. Volim biti jednostavno i udobno obučena, a šešir gotovo uvijek imam na glavi. Za hladnih dana sam najviše “svoja” u dugim kaputima, crnim dolčevitama ili v-shaped džemperima i hlačama visokog struka sa hrabrim remenom, dok ljeta najradije provodim dane u raznim maxi haljinama, oversized lanenim košuljama i panama šeširu ili prozračnim kaftanima (rezultat mog nepopravljivog fetiša na istok).
Oduvijek favoriziram praktičnost i iako zbog poslovnih prilika i scenskih nastupa ih imam i previše, visoke štikle i uski odjevni predmeti su rijetko moj odabir. Volim lan, pamuk, svilu, vunu, sve što razumijem odakle dolazi i što udobno pada uz tijelo. Kako mi je dan uglavnom šarolik (prije pandemije jel 😉 ), volim od jutra biti obučena na način koji pristoji raznim prilikama, od formalnog sastanka i ležernog socijalnog eventa do brze šetnje neasfaltiranom stazom.
Kao veliki ljubitelj niche parfema, raspoloženje uglavno zrcalim mirisima orijenta. U Rijeci se nedavno otvorila niche parfumerija Amber o kojoj ste već pisali na portalu – taj prostor mi uveseljava zimske dane.
London, 2018.
Dubai, 2018.
Pompeji, 2018.
8. Napiši mi svoja tri „must have“ odjevna komada koja bi svaka žena treba posjedovati!
Well… Ovo je trenutak gdje kažem kako bih najradije voljela da svaka žena ima svoja jedinstvena tri “must have” komada. Smatram to najslađim izazovom – da svaka od nas u svakom trenutku prepoznaje koji odjevni izražaj ju najviše predstavlja i uveseljava. To se uostalom mijenja sa sezonom, ne samo kroz godišnja, vec i kroz životna doba.
U mom slučaju, ono što gotovo nikad nije upitno u hladnim danima su moje crne visoke čizme, tamni šešir i dobar kaput!
New York, 2019.
Venezia Film Festival, 2018.
9. Kako se najviše voliš opuštati i provoditi slobodno vrijeme?
Priroda, sport i pokret uvijek i zauvijek. Meditacija, yoga i pisanje su doduše sastavni dio mog jutarnjeg rituala i neka vrsta održavanja mira, s tim da pravo opuštanje nalazim tek u dugim periodima samovanja i gutanja knjiga na putovanjima koje uključuju boravak u ayurvedskim ili yoga centrima u Indiji i drugim zemljama Istoka ili boravak na suncu bilo gdje. U ovim pandemijskim vremenima takve kombinacije su nemoguće pa je kreativnost potrebna i za pronalazak novih načina opuštanja. Ne mogu reći da sam uvijek u tome uspješna, ali igranje s nećacima ili duge šetnje uz more uglavnom rade čuda, pogotovo kad mi drustvo pravi dobar audiobook ili podcast. U tjednu kada sam prebolijevala Covid, i to je bilo nemoguće, pa sam ugavnom visila na National Geographic i History Channel programima.
Šri Lanka, 2020.
Maldivi, 2020.
Mauricijus, 2019.
Los Angeles, 2017.
10. Možeš li nam otkriti neke svoje buduće planove, projekte? Što možemo očekivati od tebe?
Osjećam da još postoji puno toga što moram istražiti, i da će svatko od nas pronaći veliko zadovoljstvo u stalnom otkrivanju i preispitivanju vlastitog potencijala. Konkretnije – radim na tome da uskoro i u Rijeci predstavim projekt Opera in Jeans čim pandemijski uvjeti to dozvole u sigurnom okruženju.
Osim toga posvećujem se i dalje velikim projektima u Haagu. Ako moj savjet mladima išta vrijedi – budimo uvijek hrabri, ne bojimo se izazova i budimo nezasitni kad se radi o učenju o sebi i svijetu oko sebe.
Konferencija Svjetske turističke zajednice, Los Angeles 2017.
Autor: Extravagant
Foto: privatni arhiv