Borna Babić mladi je profesionalni plesač i performer koji pleše u svjetski poznatoj plesnoj kompaniji Ultima Vez / Wim Vandekeybus u Bruxellesu u Belgiji.
Zahvaljujući svojoj tetki, svoje prve plesne korake napravio je u Ri Dance-u, gdje je uz showdance plesao i standardne i latinoameričke plesove. Svoj plesni put nastavio je u Studiju uza klasični balet i soliste Baleta HNK Ivana pl. Zajca Rijeka te kasnije u plesnoj grupi Flame gdje se upoznao s jazz dance-om i hip hopom.
Po završetku Prve sušačke hrvatske gimnazije, Borna je upisao i diplomirao na međunarodnoj plesnoj akademiji Codarts u Rotterdamu.
Može se pohvaliti zavidnim brojem zanimljivih plesnih projekata i predstava, pri čemu posebno izdvaja Mechanical Ecstasy s kompanijom Club Guy & Roni u Groningenu u Nizozemskoj i svoj prvi projekt sa Ultima Vezom Die Bakchen u Münchenu.
Isto tako, nedavno je imao priliku raditi i kao model / plesač za poznatog belgijskog dizajnera Dries Van Notena za video kolekciju AW WOMEN 2021-2022, koja je premijerno bila predstavljena na Paris Fashion Weeku i Vogue.com.
Više o sebi, plesnom putu, planovima i željama otkrio nam je Borna Babić u intervjuu!
Foto: Davide Belotti
Plesom se baviš od svojih najranijih dana. Opiši nam ukratko svoje prve plesne korake.
Počeo sam plesati amaterski sa 7 godina zahvaljujući podršci i inspiraciji moje tetke Maje Ogrizović koja je tada plesala u Ri Dance-u. Sjećam se još danas koliko sam bio fasciniran koreografijom “pauka” u kojem je ona tada plesala. S njima sam proplesao svoje prve standardne i latino korake. U međuvremenu sam počeo trenirati i balet u Studiju za klasični balet i soliste Baleta HNK Ivana pl. Zajca Rijeka da bih našao svoje mjesto u svom Flame-u, gdje sam nastavio s jazz danceom i hip hopom.
Kada si spoznao da je ples tvoj životni poziv?
Nekako sam to uvijek znao. Kao i danas, zanimale su me mnoge stvari, ali me ništa nije toliko zaintrigiralo kao ples i svijet kazališta.
Foto: Danny Willems (Ultima Vez ‘Traces’)
Kao što si i sam spomenuo, plesao si u različitim plesnim udrugama, bavio si se i baletom te sportskim plesom. Pri završetku Prve sušačke hrvatske gimnazije, odlučio si upisati međunarodnu plesnu akademiju Amsterdam School of the Arts. Zašto baš tamo?
U tom trenutku na riječkoj plesnoj sceni nitko me nije mogao detaljno usmjeriti ili savjetovati, jer jednostavno nismo znali mnogo o suvremenim akademijama u inozemstvu. Isto tako, nije bilo jednostavno putovati na mnoge audicije da shvatim koja bi bila najbolja za mene. Amsterdam School of the Arts se činila kao najbolji izbor, ali nakon provedene prve godine u Nizozemskoj shvatio sam da bi mi akademija u Rotterdamu — Codarts, na kojoj sam diplomirao 2018., više odgovarala po programu s naglaskom na plesnu tehniku.
Zahvalan sam obitelji i mnogim prijateljima na podršci. Posebice svojoj mami Borki koja me podržavala u svim odlukama, hrabrila me i pomagala da nastavim prema ostvarenjima svojih snova, kao i mojoj kumi Renati bez čije podrške sigurno ne bih bio tu gdje jesam. A tata Vlado je uz podršku i ohrabrivanje pomogao i svojim plesnim talentom, kojeg je kao vrhunski boksač (a svi znamo da su boksači sjajni plesači!) prenio i na mene. 
Koliko je bilo teško na audiciji? Vjerujem da se uz plesnu tehniku, gledaju i razni drugi faktori?
Kada se vratim 7 godina unatrag, na moju prvu audiciju za akademiju u Amsterdamu, sjetim se svog tog stresa. Bio sam tada veliki „tremaš” s mnogim simptomima poput slabine, temperature pa čak i krvi iz nosa! Zanimljivo je da bi svi navedeni simptomi jednostavno nestali kada bih počeo plesati. Sjećam se stotina i stotina mladih plesača na audiciji. I onog osjećaja nevjerice i beskrajne sreće kada sam shvatio da sam ostao među posljednjih 18 plesača koji će se upisati u novu akademsku godinu, nakon krugova i krugova audicije.
Danas sam sretan kada se sjetim tih svojih malih drama i svih osjećaja na prvim audicijama za upis na akademije, kao i onih za prve poslove jer vidim ogroman napredak. S iskustvom i godinama odlazaka na audicije, doživljavam ih kao mjesto susreta i razmjere s koreografima i kolegama umjesto kao mjesto stresa i nelagode.
Također, kada govorim o audicijama za akademije, uz samu plesnu tehniku plesača/ice, analiziraju se i potencijal plesača/ice za daljnji razvoj tehnike i umjetničkom izričaju kao i fizičke predispozicije te mnogi drugi faktori poput muzikalnosti i osobnosti koju plesač/ica donosi na scenu. Svaka audicija i svaki/a koreograf/kinja posvećuju pažnju na različite elemente, na nama plesačima je da vjerujemo u sebe i da hrabro idemo prema naprijed.
Foto: Danny Willems (Ultima Vez & ResidenzTheater ‘Die Bakchen’)
Opiši nam svoj tipični plesni dan!
Moj tipični plesni dan počinje bicikliranjem do studija od moje kompanije, nakon čega slijedi kratki ritual zagrijavanja tijela, pa sat suvremenog plesa, baleta ili yoge. Tipični dan tada nastavlja se sedmosatnim probama ili kreacijama popraćenim raspravama o smjeru i razvoju predstave te završava istezanjem i nagradom u dugom vrućem tušu za opuštanje.
Kako si podnio udaljenost od doma, vjerujem da ti na početku nije bilo lako?
Živim sam svoj san i uživam potpuno u njemu. Na akademijama sam bio okružen studentima iz cijelog svijeta koji su bili u istoj situaciji kao i ja, daleko od doma. Jednostavno se u tim okolnostima puno brže povežete na dubljem levelu. Razumijevanje i podrška prijatelja mi je pomoglo u trenucima nostalgije.
Vjerujem da si se susretao s mnogim predrasudama zbog bavljenja plesom. Kako si prešao preko njih?
U mlađim danima mi je bilo dosta teško, ali me nikad nije dovelo do toga da se prestanem baviti plesom. Podrška obitelji i prijatelja mi je puno značila u tim trenucima.
Foto: Davide Belotti (Creation with Eliana Stragapede)
Možeš li mi izdvojiti neke najdraže projekte ili predstave na kojima si radio ili na koje si najviše ponosan?
Imao sam sreće raditi u dosta zanimljivih projekata, ali možda bih izdvojio Mechanical Ecstasy s kompanijom Club Guy & Roni u Groningenu u Nizozemskoj i moj prvi projekt sa Ultima Vezom Die Bakchen u Münchenu.
Foto: Lex Vesseur (Club Guy & Roni ‘Mechanical Ecstasy’)
Foto: Danny Willems (Ultima Vez & ResidenzTheater ‘Die Bakchen’)
Imaš li neostvarene plesne želje odnosno ambicije?
Oduvijek sam bio fasciniran svijetom Pine Bausch. Definitivno bih volio odraditi jedan projekt s Tanztheater Wuppertal Pina Bausch.
Ali imam veliku želju i doći s Ultima Vez-om u Rijeku i nastupati s njima na kazališnim daskama mog djetinjstva.
Kako komentiraš plesnu scenu u Hrvatskoj (ako izuzmemo trenutnu globalnu situaciju)?
Mislim da je hrvatska plesna scena dosta raznolika i šarena s puno plesnih talenta i potencijala. Žalosno je što mnogi talenti mogu naći svoje mjesto samo izvan Hrvatske zbog nedovoljnih profesionalnih mogućnosti zaposlenja i financijskih potpora od strane vlade.
Foto: Danny Willems (Ultima Vez & ResidenzTheater ‘Die Bakchen’)
Posjećuješ li često svoju rodnu Rijeku?
Pokušavam doći barem dva puta godišnje. Prošle godine sam proveo dobar dio godine doma u Rijeci zahvaljujući Covid-u. Makar nešto pozitivno u toj ludoj godini. 🙂
Vidjela sam da si snimio plesni video uradak na Youtube-u s Martinom Hrlić Rogić, osnivačicom Plesne grupe Flame gdje si i sam plesao.
Flame i Martina su moja obitelj koji su mi dali izniman vjetar u leđa i punu podršku u ostvarivanju mojih snova. Uvijek im se rado vratim i prenesem dio stečenog znanja i inspiracije.
Foto: Filip Gržinčić (White on White ‘Happy Hour’ s Martinom Hrlić Rogić)
Kako najviše voliš provoditi svoje slobodno vrijeme?
Slušajući muziku, s prijateljima, u prirodi, inače po raznim kulturnim eventima, uživajući u finoj hrani…
Zanima me koliko pažnje pridaješ stilu? Koliko ti je bitna odjeća dok treniraš, ali i kad si izvan plesne dvorane?
Dok radim najbitnija mi je udobnost odjeće koju nosim, a izvan dvorane uživam u rijetkim trenucima, ajmo reći sređivanja i kombiniranja odjeće.
Nedavno sam imao priliku raditi kao model/plesač za poznatog belgijskog dizajnera Dries Van Notena za video kolekciju AW WOMEN 2021-2022 koja je premijerno bila predstavljena na Paris Fashion Weeku i Vogue.com. Uživao sam u spoju i glamuru plesa i mode.
Foto: Pamela Berkovic (revija Dries Van Noten AW 2021-2022)
Foto: Casper Sejersen (revija Dries Van NotenAW 2021-2022 )
Iako znam da je vrlo nezahvalno i riskantno planirati išta s obzirom na trenutne okolnosti, no bi li nam mogao otkriti što možemo očekivati od tebe, kad govorimo o plesu?
S najvećom željom nadam se da ćete me ubrzo vidjeti na pozornici. Turneja po Europi i izvan nje s Ultima Vezom još uvijek stoji i čeka zeleno svjetlo. Nedavno smo imali, za trenutnu situaciju, nevjerojatnu priliku nastupati u Barceloni s publikom. Nadajmo se više takvih prilika.
S druge strane, koreografski napokon imam vremena za svoje privatne projekte i ambicije tako da krajem travnja počinjem raditi i koreografirati za Scapino Ballet Rotterdam kompaniju te krajem lipnja nastavljam kreaciju s kolegicom Elianom Stragapede u rezidenciji u Freiburgu, Njemačka.
Foto: Davide Belotti (Creation with Eliana Stragapede)
Razmišljaš li možda o povratku u Rijeku?
Još uvijek imam veliku želju proputovati svijetom plešući. Taman kad sam krenuo tim putem Covid me je zaustavio. Mislim da se to u skorije vrijeme neće dogoditi, ali mi pitanje povratka doma cijelo vrijeme stoji negdje u glavi. Vidjet ćemo. 🙂
Što bi poručio svim mladim plesačima, koji bi možda htjeli ići upravo tvojim stopama?
Bitno je ne odustati u teškim trenucima i nastaviti vjerovati u sebe. Ponekad je potrebno ne forsirati i strpljivo čekati da dođe „tvoj trenutak”. Rad na svojoj tehnici i izvedbi je važan, ali neke stvari jednostavno nisu u našoj kontroli.
Mislim da je jednako bitno posvetiti vrijeme drugim stvarima koje nas mogu obogatiti.
Istražite vaše druge interese u različitim vrstama umjetnosti, upoznajte i provodite vrijeme sa zanimljivim ljudima koji vas inspiriraju. I zaključno — sva vaša iskustva nosite sa sobom na pozornicu.
Autor: Extravagant
Foto: Casper Sejersen, Danny Willems, Davide Belotti, Filip Gržinčić, Lex Vesseur, Pamela Berkovic, privatni arhiv