Split je ovog vikenda živio putovanja! Na festivalu „Ajme, di ću?“ okupilo se više od stotinu zaljubljenika u svijet.
U Veleučilištu Aspira bilo je onih koji sanjaju o dalekim destinacijama i onih koji sreću pronalaze u vikend izletima.
Festival je donio inspiraciju, osmijehe i barem jedan razlog svakome da već sutra krene – makar i na kratko putovanje.
Vikend putovanja – velike priče
Prvi panel “Ajme, di ću za vikend?“ donio je energiju, smijeh i mnoštvo korisnih savjeta. Marijeta Blekačić (@tulipanica), Ivana Visković (@LutalicaNaja) i Vedrana Vesanović (@LustLiving) pokazale su tri različita načina kako se može putovati i sanjati. Svaka od njih putuje drugačije, ali ih povezuje zajednička nit – želja da dožive život punim plućima.
Za Marijetu, sve počinje upravo tom željom: “Želja za životom me vodi – ja želim posjetiti sve.” Ivana priznaje da ne trči uvijek za novim destinacijama, nego se voli vraćati poznatom: “Volim se vraćati – i u isti grad, i u istu državu. Kad dođeš negdje treći put, osjećaš se kao doma.”
Kada pričaju o savršenom vikendu, sve tri su se složile da to ne mora biti ništa grandiozno. Ivana ga opisuje kao nešto “lako dostupno, da se brzo dođe i da je dobra hrana.” Marijeta kao idealnu lokaciju navodi Liku: “Odlična hrana, priroda, a blizu i iz Dalmacije i iz Zagreba.” Vedranu pak oduševljavaju destinacije koje mnogi još nisu otkrili: “BiH nije toliko popularna, ali uvijek me iznova oduševi. Lika, Gorski kotar, a ljeti otoci. To je moja kombinacija.”
Sve tri dokazuju ono što većina putnika s vremenom nauči – ne treba nam puno da se odmaknemo od svakodnevice, ali treba nam volja da se pokrenemo.
Kada se dotaknulo planiranja, tri stila ponovno su se jasno ocrtala. Vedrana je “general” među putnicama – “Ako planiram, onda sve isplaniram. Svaki dan 12 sati aktivnosti, plan A, B, C i D.” Marijeta priznaje da joj je život toliko dinamičan da često putuje spontano: “Nemam vremena planirati. Ovo ljeto smo išli na Dugi otok i cijeli dan čekali trajekt jer nismo kupili karte unaprijed.” Ivana se uz smijeh ubacila – da bi im svima dobro došla mala pomoć u organizaciji.
Na pitanje kamo bi otišle s 50 eura, Ivana bi, kaže, tada jednostavno ostala u Splitu, dok bi Vedrana, s nešto većim budžetom, već bila na ručku u Italiji – i nazad istog dana. Putovanje može biti pola sata od kuće ili preko granice – bitno je samo krenuti, s osmijehom i otvorenim srcem.
Daleka putovanja – kada avantura postane način života
Na drugom panelu “Ajme, di ćeš tamo?!” Marjeta Kessler (@LolaLolica) i Adriana Karuza (@Kruzovi), publiku su odvele na putovanja do Kine, Kube, Dominikanske Republike, Vijetnama i Balija…
Za Marjetu je sve počelo upravo u Kini. “To je bilo moje prvo veliko putovanje i otad me ta želja za avanturom vuče naprijed. Nema planiranja, samo idem.” Adriana se, s druge strane, smije kroz usporedbu s prvim panelom: “Kad čujem Italija – meni se plače! Tamo sam stalno, ali više me ne uzbuđuje. Idem jer mi je blizu. Ali kad čujem Azija – odmah palim Skyscanner.”
Za one koji sanjaju daleke letove, Adriana ima vrlo praktičan savjet: “Ako želite putovati jeftinije i dalje, morate imati fleksibilnost – barem plus minus tri dana. Što izađe da mogu platiti, to je moje.” Kao polaznu točku koristi Skyscanner, ali uvijek uspoređuje i blogove i YouTube videe: “Tamo vidiš situaciju doslovno kakva je. Nema filtera.”
Marjeta dodaje kako ponekad gleda i karte iz okolnih zemalja: Polazak iz Beča, Budimpešte ili Venecije često znači znatno nižu cijenu. “Treba malo istraživanja, ali se isplati”. Iako ne planira mnogo, na putu uvijek ostane mirna: “Kad si otvoren i pozitivan, sve se nekako posloži.”
Na pitanje o egzotičnoj prehrani na putu, Adriana odmah razbija predrasude: “Nije nužno da ćete se potrovat na dalekim destinacijama. Jedite gdje jedu lokalci, gdje je friško i gdje jede puno ljudi.” Vijetnam je, kaže, bio pravo otkriće – “fino i jeftino” – a s osmijehom dodaje i avanturistički zalogaj: “Škorpion u buzari – zaboraviš da je škorpion, ima štih škampića!”
Iako obje stalno otkrivaju i sanjaju nova mjesta, navika vraćanja je prisutna. “Da nisam kupila kartu za Vijetnam, ostala bih u Kambodži,” priznaje Adriana. Marjeta dodaje: “Već imam naviku vraćanja na destinacije na kojima sam bila, recimo opet bih išla na Kubu.”
Panelistice su podijelile i svoje buduće planove – obje sanjaju o Južnoj Americi, a Adriana uskoro kreće u Uzbekistan, što će publika moći pratiti na Instagramu.
Putovanja s djecom – avantura koja spaja
Putovanja su uvijek priče – ali kada u njih uključimo djecu, one postaju dublje, sporije i, kako kažu panelistice, “nekako stvarnije”. Na panelu “Ajme, ide cijela obitelj!” o tome su govorile Iva Mihalic Krčmar (@putoholicari) dio popularnog bloga Putoholičari i Ana Grzunov (@travel.and.liv), dvije mame koje su u praksi naučile kako putovanja s djecom mijenjaju ritam – ali i nas same.
Za Ivu je odgovor na pitanje kada krenuti na put s djetetom jednostavan: “Odmah. Kad su skroz male bebe.” Ana se nadovezuje: “Liv ide gdje mi idemo. Svaka destinacija je destinacija za djecu – samo ako im to tako predstaviš. Mi smo outdoor tipovi, i gdje god ima prirode, nama je dobro.”
Ako mislite da su mame-putnice uvijek organizirane – varate se. “Ja sam zadnja osoba za savjet o pakiranju,” iskreno priznaje Ana. “Ne znam spakirati ni sebe ni Liv.” Iva pak dodaje s osmijehom: “Meni je veći izazov spakirati se na 2-3 dana kad idamo s autom, nego za Ameriku na dva tjedna. Tad smo putovali s ručnom prtljagom!” Ipak, Ana ima jedno pravilo: “Prvo spakiraj prvu pomoć.” To je, kaže, jedino na što se nikad ne zaboravlja.
A što ih spašava na putu? “Bankovna kartica. Bez svega drugog mogu.” kratko i jasno rekla je Iva.
Planiranje s djecom, objašnjava Iva, nije mnogo drukčije – samo pažljivije. “Gledamo vrijeme leta da se poklopi s njegovim spavanjem, da prespava put. Ne biramo ‘divlje’ destinacije, a na samom putovanju sve se vrti oko ritma – spavanja, jela, igrališta. Kad mu se jede, stanemo. Kad mu se spava, vozimo. Prije smo izgarali, sad nas je Vili naučio usporiti.” Taj sporiji tempo, kaže, donosi mir i uživanje u detaljima koje bi inače propustili.
Ana, koja ima čak dva kampera koja iznajmljuje kaže “Velika je prednost kad imaš kamper – Liv može spavati, ja skuham ručak, imamo WC. Čekaš u koloni sat i pol, ali si kao doma. Samo treba planirati dolazak u kamp, sve ostalo je sloboda.”
Putovanja s djecom, ističu obje, najbolja su škola za strpljenje i razumijevanje. “Kad smo na putu, mi smo nekako bolji,” kaže Ana. “Bolji nam je odnos, više se toleriramo, zajedno smo u istraživanju i iščekivanju avantura.
Toplina, spontanost i mala doza kaosa čine njihova putovanja autentičnima. I dok su se publika i panelistice smijale anegdotama, poruka je bila jasna: putovanja s djecom nikako nisu prepreka.
Festival „Ajme, di ću?“ završio uz smijeh, inspiraciju i nagrade
Festival je završio nagradnom igrom koja je izazvala veliko uzbuđenje publike. Glavnu nagradu činila je Paddle avantura u Imotskom za četiri osobe, dok je druga nagrada bio voucher za Bublin Bar u blizini rijeke Vrljike, a treća putni ventilator koji nam je osigurao Delmerion.
Svaki posjetitelj dobio je i svoj goodie bag „Ajme, puna kesa!“ s proizvodima za praktično i ugodno putovanje: CL deo sprej travel-size, Apivita čistač lica, Marvis mini pastu za zube, Pero®zero putni bodywash, Oh la la keksić, Yasenka Skinage Collagen Shake It Crni ribiz, Violeta proizvode i Pharmagal Dermosept sprej.
Festival „Ajme, di ću?“ pokazao je koliko je vrijedno dijeliti putničke priče. Festival je sufinancirala Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije. Partneri događaja: Lumer webshop, Hotel Amfora, restoran Kaval u Stobreču, Kap Coffee, CoolTour, Fire & Stone webshop, LoVita Design, Piena i Delure nakit.
Publika je izlazila s osmijehom, goodie bagom u ruci i glavom punom novih ideja za iduće putovanje. Jer na ovom festivalu nije riječ samo o destinacijama – riječ je o pričama, susretima i trenucima koji nas inspiriraju da krenemo dalje.
Autor: PR
Foto: PR