Filip Koludrović mladi je riječki fotograf koji godinama oduševljava svojim fotografijama, a mnoge nagrade i priznanja dodatno potvrđuju njegov nevjerojatan talent.
Samopouzdan i svoj, Filip nam je otkrio brojne zanimljivosti o svom umjetničkom pozivu, a mi vas pozivamo na veliku izložbu fotografija ovog svestranog modnog fotografa u Galeriji Kortil od 31.siječnja do 22.veljače.
Odakle ljubav prema fotografiji? Kada ste se počeli intenzivnije baviti njome?
Prvo je nastala neka ljubav prema svemu što vidim, uvijek me nekako očaravalo čulo vida, maleni detalji koji se skrivaju u svijetu u kojem živimo.
Mislim da je fotografija bila samo neki poriv da sačuvam te trenutke i dokumentiram ih za sebe. Stvarno zvuci kao klišej, ali kamera je bila uz mene od kad sam bio stvarno mali, sjećam se da sam sa 8 godina dobio malenu analognu kameru da sa njom dokumentiram izlet u Gardaland i od tolikog stresa zbog ograničenog broja okidaja, na kraju sam sve ispucao na dupine prije odlaska kući. Intenzivnije sam počeo negdje u srednjoj školi.
Modni ste fotograf. Je li Vas oduvijek zanimao taj svijet?
Mislim da je modna fotografija ona sa najviše slojeva, ima neke elemente dokumentarne, portretne, na neki način govori o vremenu u kojem se nalazimo, bavi se pitanjem ljepote i estetike, mislim da mi mix svega toga jako odgovara od kada znam za sebe.
Nije me nužno zanimao modni svijet, ali spletom okolnosti tu smo gdje jesmo 🙂
Prvi ste Hrvat s nagradom British Fashion Awardsa. Koliko Vam je to priznanje promijenilo poslovni život? Jesu li angažmani veći i češći?
Iskreno ne vidim neke direktne utjecaje, mislim da je u ovoj industriji sve dosta fluidno i zapravo u dosta slučajeva ne znaš kroz koje točno kanale dolaze neki određeni angažmani.
Svakako mi je možda dalo neku malu dozu samouvjerenja, iako često zaboravim da se to uopće i dogodilo.
Kako biste opisali svoj rad? Kakve fotografije najviše volite?
Zanimljivo je koliko mi je puta postavljeno ovo pitanje i koliko sam puta drugačije odgovorio na njega. Ne znam kako bih ga opisao, dosta mi je teško opisivati vlastiti rad, nama je to vise nego fotografija, prate ju detalji vremena kada je zabilježena, možda energija ljudi na setu, kakvo je bilo svijetlo, glazba koju smo slušali, pa samim time teško je biti objektivan.
U zadnje vrijeme sve više cijenim zanat fotografije, većinu ljudi na svijetu u modernom vremenu smatrao bih fotografom, svaka osoba koja tjedno snimi makar 10 fotografija za mene je fotograf.
Postoji kreativnost za koju nije potrebno puno umijeća i sam sam samouk tako da ne želim biti licemjeran, ali u posljednje vrijeme baš volim vidjeti kvalitetan rad s tehničkog aspekta koji onda kao dodatnu razinu ima neki narativ.
Imate li omiljenog fotografa? Što se sve može naučiti iz tuđeg rada?
Prije nekoliko godina odlučio sam ne gledati previše druge fotografe, prestao sam pratiti sve koji se bave fotografijom na društvenim mrežama.
Mislim da živimo u dobu prevelikog direktnog referenciranja i to može stvoriti dosta plošnu kreativnu industriju. Ne bih rekao da imam omiljenog fotografa, svi koji su mi bili omiljeni, u zadnjih nekoliko godina postali su neka isprana verzija svojeg starijeg rada. Mislim da se ne može naučiti puno, najviše se uči na vlastitim greškama.
S obzirom da ste često okruženi modom, vjerujem da primjećujete razne trendove. Koji je vaš stil, u čemu se najbolje osjećate?
Mislim da pojam trendova ne postoji više u klasičnom narativu kao nekad. Imam isključivo crnu odjeću tako da bih rekao u crnome.
Kako izgleda Vaš radni dan? Kreativni ste direktor magazina Vogue Adria i sigurni smo da je sve skupa vrlo uzbudljivo.
Stvarno nemaju dva ista radna dana, ponekad radim od kuće, jučer sam radio s aerodroma u Amsterdamu, ponekad hvatam vremenske zone s Los Angelesom ili Azijom tako da stvarno raznovrsno.
Zanimljivo je biti s druge strane, raditi s raznim umjetnicima iz industrije iz perspektive magazina, a ne pojedinca.
Krajem siječnja očekuje nas otvorenje Vaše izložbe fotografija u HKD-u. Što ćemo sve ondje moći vidjeti?
Rekao bih jedan pomalo nasumičan, ali opsesivno kumpulzivan postav zadnjih 10ak godina rada. Zajedno s Maritom Bobelj koja radi sa mnom posljednjih 6 mjeseci izvukli smo veliki broj radova i nekako ih presložili kao neki tok misli, nešto oblicima, nešto bojama, nešto temom.
Mislim da je Marita napravila fantastičan posao postave izložbe, a Ivana Lučić napisala je divan tekst. Drago mi je da jednu od prvih ovako opsežnih izložbi mogu imati u svom rodnom gradu, na čemu bih htio zahvaliti Edvinu Liveriću, HKD-u i Galeriji Kortil.
Autor: Tamara Štiglić Vodopić
Foto: Filip Koludrović