U pustinjskom dijelu Australije, gdje najbliže susjede dijeli tri sata riskantne vožnje, tri brata i njihove obitelji izgradili su svoje živote. Ponekad prođu mjeseci prije no što se vide, a vođenje imanja centar je njihovih svjetova.
U toj paklenoj pustoši malo toga može preživjeti – a upravo takvom, okrutnom, polaganom smrću pod vrelim suncem, stisnut u minimalnoj sjeni staroga groba, skončat će Cameron Bright. Tijelo srednjeg brata pronaći će ostala dvojica, Nathan i Bub. Što je, zaboga, moglo natjerati iskusnog i pažljivog Camerona da ostavi obitelj, napusti automobil sa zalihama hrane i vode i zaputi se u pakao?
U sredini se nalazio nadgrobni kamen, sasvim gladak od stoljetnog djelovanja pijeska, vjetra i sunca. Kamen je bio uspravan, visok jedan metar, savršeno okomit. Gledao je na zapad, prema pustinji, što je za taj daleki kraj bilo neobično. Rijetko bi se tko odlučio za zapad.
Jane Harper pod vrućim je australskim suncem zakuhala odličan krimić koji je i više od toga. Koliko poznajemo svoju obitelj? Za koga biste doista garantirali da je dobar čovjek? Stoji li ona “krv nije voda”, ili biste si dopustili sumnju? Na kraju krajeva, kome uopće možete vjerovati i što ste spremni učiniti za one do kojih vam je najviše stalo?
Nadgrobni je kamen bacao malenu sjenu. Bila je to jedina sjena koju se moglo vidjeti, crna i skliska, povećavala se i smanjivala dok je kružila poput sunčeva sata. Čovjek je puzao, zatim se vukao na rukama. Ugurao se u tu sjenu očajnički preklapajući tijelo, ritajući se i grebući nogama po tlu, preplašen i žedan.
Autorica je sjajno ispreplela misterioznu, neobjašnjivu smrt s obiteljskim tajnama i osobnim demonima svakog od vješto opisanih likova, dodajući im i trun mističnosti kroz legendu o starom stočaru. Okrećući stranice imala sam osjećaj pijeska pod nogama i vrućine na koži, osjećala sam se kao ravnopravni član obitelji koja kroz svoju tugu i gubitak pokušava pronaći odgovore.
I da, obrat na kraju je iznenađujuć i prilično neočekivan, u maniri punokrvnog krimića kakav Izgubljeni čovjek svakako jest. Nemojte s njime počinjati prekasno navečer, osim ako ne želite probdjeti noć.
Autor i foto: Martina Frka Milotić, Book&Blanket