Od nedjelje 23. kolovoza gledatelji HTV-a imat će priliku upoznati Cormorana Strikea, bivšeg vojnog istražitelja koji se nakon traumatičnog iskustva rata vraća u London i pokušava započeti novi život kao privatni detektiv, čovjeka koji je u Afganistanu izgubio dio desne noge, koji se istodobno bori s fizičkim posljedicama vlastite prošlosti, financijskim problemima i privatnim životom koji je daleko od sređenoga, ali koji unatoč svemu posjeduje ono što se za detektiva pokazuje važnijim od novca, ugleda ili fizičke snage – sposobnost da promatra ljude, da ih sluša i da primijeti ono što drugi previđaju.
U ulozi Cormorana Strikea gledamo Toma Burkea, dok Robin Ellacott tumači Holliday Grainger, a upravo će se između ta dva lika vrlo brzo razviti odnos koji je postao jedno od najvažnijih obilježja cijelog književnog serijala, jer Robin u početku dolazi u Strikeovu malu detektivsku agenciju kao privremena pomoćnica, gotovo slučajno, ne sluteći da će posao koji je trebala obavljati kratko vrijeme potpuno promijeniti njezin život, njezine ambicije i njezin odnos prema vlastitim sposobnostima.
Strikeov ured nalazi se u londonskoj Denmark Street, prostoru koji je daleko od sjaja velikih detektivskih agencija i još dalje od glamura svijeta u kojemu će njegovi slučajevi često završavati, a njegov posao u početku izgleda gotovo beznadno jer nema dovoljno klijenata, nema dovoljno novca i nema nikakvu sigurnost da će njegova mala privatna istraga uopće preživjeti, sve dok mu se ne pojavi John Bristow, čovjek koji od njega traži da istraži smrt svoje sestre Lule Landry, poznate supermodelke čiju je smrt policija proglasila samoubojstvom.
Lulina smrt predstavlja središte prve priče, „Zova kukavice”, romana kojim je 2013. započeo jedan od najuspješnijih suvremenih britanskih kriminalističkih serijala, a ono što je tada bilo posebno zanimljivo jest činjenica da čitatelji nisu znali da iza imena Robert Galbraith zapravo stoji J. K. Rowling, autorica koja je nakon završetka serijala o Harryju Potteru odlučila potpuno promijeniti književni svijet u kojemu je dotad bila poznata i okušati se u klasičnom kriminalističkom romanu.
Rowling je pod pseudonimom Robert Galbraith željela ponovno osjetiti kako izgleda započeti gotovo od nule, bez ogromne težine vlastitog imena, bez očekivanja publike koja je već milijunima puta pročitala njezine knjige i bez činjenice da bi svaki novi roman automatski bio promatran kroz prizmu Harryja Pottera, pa je Galbraith trebao biti svojevrsni novi književni identitet, odvojen od svega što je prije toga napisala, a premda je njezina stvarna identitet ubrzo otkriven, autorica je zadržala pseudonim jer joj omogućuje da kriminalističke romane drži u zasebnom književnom prostoru.
Upravo je zbog toga zanimljivo promatrati Cormorana Strikea ne samo kao još jednog televizijskog detektiva nego kao lik koji je nastao iz želje autorice da istraži potpuno drukčiji tip priče, pri čemu je njegov ratni put detaljno istražen kroz iskustva stvarnih pripadnika vojske i vojnih istražitelja, dok je njegova amputacija iskorištena kako bi se prikazala svakodnevica čovjeka koji mora ponovno učiti vlastito tijelo, prihvatiti ograničenja koja prije nije imao i živjeti s činjenicom da ga rat nije ostavio samo s uspomenama nego i s fizičkom promjenom koja je prisutna u svakom njegovu danu.
No Strike nije junak koji svoju ranjivost pretvara u samosažaljenje i upravo je tu jedan od najvećih razloga zbog kojih funkcionira tako dobro, jer je grub, tvrdoglav, ponekad neugodan i emocionalno zatvoren, ali istodobno posjeduje veliku količinu ljudske otpornosti, crnog humora i inteligencije, pa se njegova snaga ne nalazi u tome što je nepobjediv nego u tome što nastavlja dalje čak i onda kada bi imao dovoljno razloga da odustane.
Njegova partnerica Robin Ellacott donosi potpuno drukčiju energiju, jer je ona emocionalno otvorenija, osjetljivija na ljude i njihove odnose, ali istodobno mnogo hrabrija nego što u početku sama razumije, pa se njihov profesionalni odnos postupno pretvara u jednu od najzanimljivijih karakterizacija u suvremenoj kriminalističkoj fikciji, budući da Robin nikada ne ostaje samo pomoćnica koja prati velikog detektiva, nego postupno postaje istražiteljica koja sama donosi zaključke, ulazi u opasne situacije i gradi vlastiti profesionalni identitet.
U tome se nalazi i jedna od najvećih razlika između „Strikea” i brojnih drugih kriminalističkih serija, jer gledatelj ne prati samo pitanje tko je počinio zločin nego istodobno prati kako istraga mijenja ljude koji u njoj sudjeluju, kako se između njih stvaraju odnosi, kako ih slučajevi vraćaju prema vlastitim traumama i kako posao koji bi trebao biti samo posao polako postaje njihov način života.
Prvi slučaj posebno je zanimljiv upravo zato što se oko Lule Landry nalazi čitav mali svijet ljudi koji su je poznavali na različite načine, od njezine obitelji i bogatih susjeda do ljudi iz svijeta glazbe, mode i zabave, pa Strike postupno shvaća da nije dovoljno pitati je li Lula ubijena, nego mora otkriti kakav je život vodila, kome je vjerovala, tko ju je koristio, tko joj je zavidio, tko ju je volio i tko je možda imao razlog željeti njezinu smrt.
U toj istrazi nema jednostavnog svijeta u kojemu su dobri ljudi na jednoj strani, a loši na drugoj, jer gotovo svatko nosi vlastitu verziju događaja, vlastiti interes i vlastitu istinu, pa se Lulina smrt postupno pretvara u priču o tome koliko je teško upoznati drugu osobu čak i onda kada mislimo da o njezinu životu znamo gotovo sve.
Upravo takav pristup kriminalističkoj priči karakterizira romane Roberta Galbraitha, koji su tijekom godina postali sve opsežniji i ambiciozniji, pa se serijal nakon „Zova kukavice” nastavio romanima „The Silkworm”, „Career of Evil”, „Lethal White”, „Troubled Blood”, „The Ink Black Heart”, „The Running Grave” i „The Hallmarked Man”, dok je u 2026. godini najavljen i novi, deveti roman „Sleep Tight, Evangeline”, što pokazuje da priča o Strikeu i Robin odavno više nije samo niz nepovezanih detektivskih slučajeva nego velika kriminalistička saga čiji se likovi razvijaju iz knjige u knjigu.
Posebna vrijednost serijala nalazi se u tome što autorica ne koristi uvijek istu formulu, pa je „Zov kukavice” izrazito proceduralna istraga, dok kasniji romani donose drukčije strukture, nove društvene sredine i sve složenije privatne probleme glavnih junaka, a upravo ta promjena omogućuje da se serijal ne pretvori u mehaničko ponavljanje iste priče u kojoj detektiv dobije ubojstvo, razgovara sa svjedocima, pronađe trag i na kraju otkrije počinitelja.
London pritom nije samo mjesto u kojemu se radnja odvija nego jedan od najvažnijih elemenata cijelog serijala, grad kroz koji Strike i Robin prolaze od bogatih četvrti do neuglednih ulica, od luksuznih stanova do malih ureda, od svijeta slavnih do ljudi koji žive potpuno obične živote, pa svaka istraga istodobno postaje i putovanje kroz različite slojeve britanskog društva.
Zbog toga „Strike” ima atmosferu koja je drukčija od klasičnih kriminalističkih serija, jer ovdje nema potrebe za stalnom pucnjavom, velikim eksplozijama ili spektakularnim policijskim potjerama kako bi napetost rasla, nego se ona gradi polako, razgovorima, pogledima, neobičnim ponašanjem, sitnim proturječjima i osjećajem da jedan običan odgovor može otvoriti pitanje koje će cijeli slučaj okrenuti u potpuno drugom smjeru.
Televizijska adaptacija dodatno je dobila na uvjerljivosti zahvaljujući Tomu Burkeu i Holliday Grainger, čija se interpretacija Strikea i Robin temelji upravo na toj neobičnoj ravnoteži profesionalnosti, prijateljstva, međusobnog povjerenja i osjećaja koji se dugo ne izgovaraju naglas, pa njihova zajednička prisutnost često govori više od samog dijaloga.
Prva televizijska adaptacija „Zova kukavice” premijerno je prikazana na BBC Oneu 2017. godine, a uz Burkea i Grainger u njoj su se pojavili i Kerr Logan, Killian Scott, Ann Akinjirin, Ben Crompton i drugi glumci, dok je scenarij prve priče napisao Ben Richards, a režirao ju je Michael Keillor, čime je roman dobio televizijsku formu koja je zadržala njegovu proceduralnu osnovu, ali istodobno naglasila atmosferu Londona i odnos glavnih likova.
A kada 23. kolovoza na HTV-u počne „Zov kukavice”, gledatelji će zapravo dobiti priliku ući u svijet koji je mnogo veći od jedne istrage ubojstva, jer iza mrtve supermodelke nalazi se priča o obitelji, slavi, novcu, usamljenosti i ljudima koji nakon nečije smrti počinju govoriti ono što za života nisu mogli ili nisu htjeli reći, dok se u središtu svega nalazi jedan ratni veteran koji pokušava ponovno sastaviti vlastiti život i mlada žena koja tek počinje shvaćati koliko je zapravo sposobna.
Možda je upravo zbog toga „Strike” toliko privlačan, jer njegovo najveće pitanje nije samo tko je ubojica nego koliko čovjek može sakriti od drugih, koliko dugo može skrivati istinu od samoga sebe i koliko dobro možemo poznavati osobu s kojom živimo, radimo, volimo ili dijelimo najvažnije trenutke vlastitog života.
A kada se posljednji tragovi počnu povezivati i kada Strike napokon počne slagati sliku Luline posljednje noći, postaje jasno da se iza svake kriminalističke priče nalazi nešto mnogo strašnije od samog zločina – ljudska sposobnost da lažemo, da šutimo, da skrivamo vlastite motive i da o drugome čovjeku godinama vjerujemo priču koja možda nikada nije bila istinita.
Zato „Strike” nije samo serija o privatnom detektivu, nego mračna i atmosferična priča o ljudima, njihovim tajnama i životima koji se često počnu raspadati upravo onda kada svi oko njih vjeruju da je sve savršeno, a prvi susret s Cormoranom Strikeom i Robin Ellacott možda je najbolji način da gledatelji upoznaju jedan od najzanimljivijih suvremenih britanskih kriminalističkih serijala.
Autor: PR
Foto: PR