Maria je djevojčica prevelikih ušiju, maslinaste kože, s frizurom “na padelu” i uvijek dva broja većim haljinama ‘da potraju’. Maria “Zlo Sjeme” De Santis odrasta u starom Bariju, onom i onakvom u kojem vladaju zakoni ulice, gdje se roba suši pod prozorom a s druge strane škura miriši šalša i pecorino, gdje se voli, mrzi, živi i umire strastveno.

“Davno sam shvatila da je rat koji je odlučio voditi protiv svih zapravo rat koji je vodio protiv samog sebe. (…) I ja sam ga htjela opravdati, no njegov je rat ranio i mene.”

Strastveno ovdje ne znači bučno i dramatično, nego surovo i ljudski, grešno, toliko stvarno da je poznato i opipljivo. Psovke i udarci oca obitelji koji ne zna drugačije oblikovati svoju bol; ljubav koja se izražava tek dodirom ruke; čitava paleta emocija u jednoj riječi; živi koji ne valjaju i mrtvi kojima se klanja; susjedstvo koje šapuće; prerano ostarjele majke kojima je život ukrao ljepotu; škrti i siromašni dijalozi… Nesretne ljubavi.

“Njegove usne stiskale su se u znak pomirenosti sa sudbinom i životom, kako to kod starijih ljudi često biva. Otac nije bio pričljiv čovjek. Pljuvao bi otrovne riječi oko sebe, potom ih iznova gutao”.

Ako se knjigu od 200 i nešto stranica može napisati s malo riječi, Rosi Ventrella je to maestralno pošlo za rukom. Uspjelo joj je ožmikati život i ono što je izašlo umjesto u lavor uhvatiti među korice, ma kako šporko, neugodno, ružno ili lijepo bilo. Namjerno pišem dijalektom, jer fragmenti života Marije i njene obitelji na momente su bolno poznati.

“Umrijeti je jednako kao biti skriven u susjednoj sobi. Pokucaj, i ja ću doći.”

Maria “Zlo Sjeme” će nam pred očima odrasti, a skupa s njom mijenjat će se i ulice njenog rajona, odrastat će, stariti i umirati ljudi i prizori njenog djetinjstva, a ona će u svemu tome pokušati pronaći svoje mjesto i svoj put. Kao da život na siromašnim ulicama Barija nije dovoljno izazovan, prijateljstvo s punašnim dječakom toplih očiju iz zloglasne obitelji Beskrvnih probudit će u njoj nešto nepoznato. Sve će biti protiv njih.

“Michele se uvrijedio samo jedan jedini put, i to kad sam ga upitala, budući da je njegov otac pravi Beskrvni, hoće li i on jednoga dana postati takav.”

No može li čovjek pobjeći od svoga imena i isprati ulice svog rajona iz duše, ili je upravo to ono što nas čini osobama kakve jesmo? Dok stječemo diplome i mijenjamo frizure, ne ostajemo li ipak i dalje ono nesigurno, šutljivo dijete u dva broja prevelikoj haljinici? Je li ljubav dovoljna da svijet okrene naglavačke? I napokon, što je najveća žrtva koju čovjek može dati kada istinski voli?

“Svi mi imamo tajne. Naše obitelji nisu savršene jer nije ni svijet u kojem odrastamo.”

Priča o jednoj obitelji nije ljubić, a ja sam ipak još dugo zurila u strop i zamišljala što je bilo poslije. Mirisalo mi je na sol, na neispunjena obećanja, na ljubav i isprepletene duše koje se poznaju i kad ih dijele svjetovi.

“Možda nisam dobar za tebe. Ti si drugačijeg soja. Bolja si od nas. Još kad smo bili djeca, bila si drugačija, bijel cvijet usred blata. Ne zaslužuješ takav život.”

U ovoj knjizi nemojte očekivati negativce i pozitivce, dramatične obrate i poplavu romantičnih opisa talijanskih gradića. U njoj nema ništa crno ni bijelo: tu je tek mnoštvo sivih tonova koji čine sve likove u priči, a ipak ih je nemoguće ne osjećati kao svoje. Baš kao i u stvarnom životu, ovom u kojem nema happy enda nakon kojega su živjeli dugo i sretno.

“Kad sam zatvorila oči, vidjela sam Michelea kakav je nekad bio, i dvije slike su se sudarale, a sudarao se i topli, promukli glas s onim dječačkim koji sam pamtila.”

Priču o jednoj obitelji s pravom uspoređuju s Napuljskom tetralogijom Elene Ferrante. Okrutna, ružna, prelijepa, brutalna, životna priča ispričana škrtim rječnikom ljudi koji nisu od velikih riječi, neodoljivo podsjeća upravo na Genijalnu prijateljicu, ali je ipak dovoljno svoja da je nikako ne smijete propustiti.

“‘Bio sam ti prijatelj.’ Ponovo sam otvorila oči tražeći manje bolan odgovor. Nisam ga pronašla. Nisam stigla. ‘Miči ruke s moje kćeri’”.

Ako ste u ovim retcima dobili poticaj za čitanjem ove knjige, nemojte preskočiti nikako!

Preporuka za štivo: "Priča o jednoj obitelji", Rosa Ventrella

Autor: Book&Blanket

Foto: Book&Blanket