Petra Bečić umjetnica je i kreativna direktorica Roxanich hotela koja je sve svoje strasti pretočila u svoj posao te kroz nepresušnu kreativnost na najljepši način predstavlja brend iza kojeg stoji sa svojom obitelji.
Petra nam je otkrila brojne zanimljivosti o svom pozivu, poslovnim pothvatima i ljubavi prema onome što radi.
Što je za Vas umjetnost?
Za mene je umjetnost način na koji promatram i doživljavam svijet. Ne počinje kada stanem pred platno niti završava kada dovršim rad. Prisutna je u svakodnevici, u razgovorima, putovanjima, prirodi, arhitekturi i svim onim sitnim detaljima koje često nesvjesno upijamo. Jednako tako, za mene umjetnost postoji i u trenutku kada ono što stvorim izazove emociju kod promatrača.
Odrasla sam u obitelji u kojoj se umjetnost uvijek poštovala. Roditelji mene i mojih pet sestara nikada nisu usmjeravali prema umjetnosti, ali su nas poticali da budemo kreativne, znatiželjne i razvijamo vlastite interese.
Mislim da je upravo zato umjetnost za mene oduvijek bila nešto prirodno, nešto sasvim normalno.
Kako biste opisali sebe kao umjetnicu?
Rekla bih da sam uporna i vrlo posvećena procesu stvaranja. Puno promatram, fotografiram, zapisujem ideje i radim skice. Inspiraciju pronalazim gotovo posvuda, ali ne pokušavam realizirati svaku ideju koja mi padne na pamet. Dajem joj vremena. Ako mi se neprestano vraća, tada znam da u njoj postoji nešto vrijedno.
Moj umjetnički izraz temelji se na apstrakciji kroz koju istražujem ritam, ponavljanje, boju i odnose među oblicima. Zanimljivo mi je koliko se iz jednog jednostavnog elementa može razviti čitav vizualni jezik koji može živjeti na platnu, u digitalnom mediju, prostornoj instalaciji ili dizajnu.
Ne razmišljam o svojim radovima kao o pojedinačnim djelima, nego kao o dijelovima jednog opusa koji se kontinuirano razvija. Jedan od mojih najvećih ciljeva bio je razviti vlastiti umjetnički jezik. To se ne događa preko noći, nego kroz rad, istraživanje i propitivanje.
Danas mi je najveći kompliment kada mi netko kaže da je prepoznao moj rad bez potpisa. Tada znam da sam uspjela izgraditi nešto svoje.
Kreativna ste direktorica u Roxanich Winery & Design Hotelu. Kako izgleda Vaš radni dan?
Ne postoji tipičan radni dan i upravo mi se to najviše sviđa. Moj posao obuhvaća razvoj vizualnog identiteta kroz fotografiju, komunikaciju, organizaciju događanja, marketing i sve ono što doprinosi tome da Roxanich Winery & Design Hotel ima prepoznatljiv karakter.
Tijekom dana pratim odnos s gostima i kupcima te neprestano tražim najbolje načine na koje im možemo predstaviti našu priču. Hotel i vinariju vodimo nas četiri starije sestre i svaka od nas ima svoje područje odgovornosti, dok se dvije mlađe još uvijek školuju i jednog će dana same odabrati svoj put.
U svom poslu nastojim povezati umjetnost i kreativnost sa svakim segmentom brenda. Osim razvoja vizualnog identiteta, osmišljavam umjetničke instalacije, izložbe i različite kreativne projekte koji postaju dio prostora hotela.
Volim kada umjetnost nije odvojena od svakodnevice, nego kada je ljudi mogu doživjeti kao sastavni dio mjesta u kojem borave. Upravo na taj način prirodno povezujem svoj umjetnički rad s identitetom Roxanicha.
Na koje ste projekte posebno ponosni?
Najviše sam ponosna na proces u kojem se trenutno nalazim. Osjećam da je ovo jedno od važnijih razdoblja mog umjetničkog razvoja jer sam cijelu 2026. godinu svjesno posvetila stvaranju novog opusa radova.
Željela sam si dati vrijeme za istraživanje, razvijanje ideja i kontinuiran rad, bez pritiska da svaki rad odmah mora biti izložen ili predstavljen javnosti. Vjerujem da kvalitetan umjetnički put traži strpljenje i dosljednost te da je važno graditi opus iza kojeg u potpunosti mogu stajati.
Posebno me razveselilo što su radovi iz tog ciklusa odabrani za 61. Zagrebački salon. Doživjela sam to kao potvrdu da sam na dobrom putu, ali i kao dodatni poticaj da nastavim raditi tempom koji sam si zadala.
Ponosna sam i na digitalnu kolekciju Braids, kroz koju sam istraživala mogućnosti izražavanja u drugačijem mediju, zadržavajući vlastiti vizualni jezik. Vjerujem da svaki projekt, bez obzira na medij, treba biti dio iste autorske priče i upravo to nastojim graditi kroz svoj rad.
Kako izgleda Vaša vizija privlačenja domaćih i stranih turista?
Vjerujem da ljudi danas ne putuju samo zbog destinacije, nego zbog osjećaja i iskustava koja će ponijeti sa sobom. Zato kroz Roxanich Winery & Design Hotel nastojimo spojiti odmor, vino, umjetnost, dizajn, prirodu i različita događanja u jednu zaokruženu priču.
Kroz radionice Paint & Wine, umjetničke instalacije, izložbe i druge kreativne projekte želimo gostima ponuditi iskustvo koje ih povezuje s prostorom, ljudima i pričom koju zajedno stvaramo.
Mislim da upravo takvi doživljaji ostaju u sjećanju i razlog su zbog kojeg se ljudi požele vratiti.
Koji je Vaš savjet mladim poduzetnicama u našoj zemlji?
Ne volim dijeliti savjete jer sam i sama još uvijek u procesu učenja, stvaranja i razvoja. Ako bih ipak nešto izdvojila, rekla bih da je važno ne uspoređivati svoj put s tuđim.
Danas često imamo osjećaj da se sve mora dogoditi brzo, ali mislim da je važno dati svojim idejama vremena da sazriju.
Meni je trebalo dosta vremena da pronađem svoj umjetnički izraz i još uvijek osjećam da se razvijam. Upravo me to najviše veseli. Uvijek postoji prostor za rast i stvaranje nečeg novog. Nečeg svojeg.
Autor: Tamara Štiglić Vodopić
Foto: privatni arhiv