“Prošle godine snimili smo moja Iva i ja kratki film „Jordan“ u kom je ona imala glavnu ulogu i vodi gledatelje kroz prirodne lepote države Jordan. Baš za taj kratki film sam i dobio svoju poslednju nagradu na „Red Movie Awards“ filmskom festivalu u Remsu, Francuska.
Meni možda i najznačajnija nagrada, jer članovi žirija koji su ocenjivali filmove,a između ostalog i moj kratki film, su svetski priznati glumci koje smo i mi, sa naših prostora, gledali u bioskopima i na malim ekranima. Neki od njih su Bernard Farcy (Serijal filmova „Taxi“), Kevin McNally i Lee Arenberg (serijal filmova „Pirates of the Caribbean“) sa kojima sam imao priliku da se upoznam i popričam, pa čak i da razmenim kontakt. :)”
Pavle Kaplanec je Beograđanin s riječkom adresom, kojeg je ljubav dovela u grad koji teče. Zajedno sa ženom Ivom Znaor vodi Impala Studio, koji obuhvaća apsolutna sva vrsta snimanja i fotografiranja; Iva se bavi wedding fotografijom, fotografijom parova, trudnica, djece, dok je Pavle zadužen za business i studijsku fotografiju te snima vjenčanja u formi kratkog, umjetničkog filma.
Oboje gaje veliku strast prema putovanjima, što je dovelo do toga da je upravo Pavlov kratki film “Jordan” nedavno dobio nagradu na “Red Movie Awards” filmskom festivalu u Remsu, Francuska.
Inače, taj isti film je u toku prošle i ove godine osvojio 10 nagrada, u kategorijama best short film, best micro film, best travel film, best cinematography, itd…
Više o svom poslovnom putu, uspjehu, ljubavi prema putovanjima, koncertima, izazovima u poslu, životu u Beogradu i Rijeci, daljnjim planovima i još štošta, otkrio nam je simpatični Pavle Kaplanec u intervjuu!
Za one koji ne znaju, tko je Pavle Kaplanec?
Pavle Kaplanec je beogradsko dete, bivši folkloraš, reper, a danas muž, fotograf i videograf. Hehe 🙂
Završio sam srednju umetničku školu Tehnoart Beograd, a zatim osnovne i master studije fotografije i studijske fotografije na fakultetu Primenjenih umetnosti u Beogradu. Pred kraj školovanja sam se zainteresovao za video i film, te sam zadnjih 7 godina većinu vremena posvetio toj vrsti umetnosti.
Ne volim da se ističem previše u javnosti, ali sam druželjubiv tip, veliki sam perfekcionista u svom poslu i „ložim se“ na savršeno lepe kadrove i boje.
Ljubav te dovela u Rijeku, gdje sa ženom fotografkinjom Ivom Znaor dijeliš i posao. Djelujete pod Impala Studio. Kako i kad je došlo do pokretanja biznisa? Zašto Impala?
Ova saradnja nam je bila suđena 😀 Iva je završila isto fakultet Primenjenih umetnosti u Rijeci, smer fotografija. Kada smo se upoznali ona je već bila prepoznata kao wedding fotograf i to je njena prva ljubav u fotografiji, naravno pored travel fotografije, dok sam ja bio komercijalni fotograf i videograf.
Kako sam se preselio iz Beograda u Rijeku, više nisam imao svoje stalne klijente, niti me je iko poznavao u novom gradu. Tako smo došli na ideju da Ivinim budućim mladencima pored fotografije, ponudimo i video koji bi bio u formi kratkog umetničkog filma. Tako je ubrzo nastalo i ime Impala Studio.
Dugo smo tražili ime za firmu, ali smo znali da ne želimo kliše ime i logo vezano za foto ili video opremu. Hteli smo da logo i ime bude neka životinja, da bude elegantno, snažno i jednostavno. Tako se izbor sveo na elegantnu, brzu afričku životinju – Impala.
Kakva snimanja odnosno fotografiranja “pokrivate”?
Kao što sam malopre napisao, Iva se bavi wedding fotografijom, fotografijom parova, trudnica, dece… dok sam ja u business i studijskoj fotografiji (Događaji, nekretnine, poslovni portreti, reklame, hrana, itd…). Što se tiče videa, kao što sam rekao, snimam venčanja u formi kratkog, umetničkog filma, a pored toga kao i u fotografiji snimam istu vrstu komercijalnih projekata.
Pre dve godine sam snimao prvi dugometražni film u Rijeci „Yunaci Rocka“ u režiji Davida Petrovića, koji je prošle godine premijerno prikazan na Pulskom filmskom festivalu, a zatim u Rijeci i ostatku Hrvatske.
Radite punom parom i djelujete kao par iz snova kako u ljubavi, tako i u poslu. Dijelite ljubav prema putovanjima, što vas je dovelo do pojedinih nagrada. Pohvali nam se što i kad si zadnje dobio?
Hvala na lepim rečima. Nijedan odnos između dvoje ljudi koji se vole nije jednostavan. Potrebno je puno pažnje, strpljenja, saosećanja i ljubavi sa obe strane da bi drugi ljudi, ili u ovom slučaju ti mogla tako nešto da osetiš, taj finalan proizvod naše male fabrike ljubavi. 🙂
Baš tako, volimo putovanja, zapravo ‘ko ih ne voli, hehe… Samo što mi imamo sreće da se bavimo takvim poslom, da možemo odvojiti vremena i za tu strast. Na svako putovanje nosimo opremu sa sobom, možda i preterujemo sa količinom opreme i snimanja i fotkanja, pa se tako sa putovanja vratimo umorniji nego pre odlaska. Ali svakako vredi svakog uloženog truda.
Tako smo prošle godine snimili kratki film „Jordan“ u kom je Iva imala glavnu ulogu i vodi gledatelje kroz prirodne lepote države Jordan. Baš za taj kratki film sam i dobio svoju poslednju nagradu na „Red Movie Awards“ filmskom festivalu u Remsu, Francuska.
Meni možda i najznačajnija nagrada, jer članovi žirija koji su ocenjivali filmove,a između ostalog i moj kratki film, su svetski priznati glumci koje smo i mi, sa naših prostora, gledali u bioskopima i na malim ekranima. Neki od njih su Bernard Farcy (Serijal filmova „Taxi“), Kevin McNally i Lee Arenberg (serijal filmova „Pirates of the Caribbean“) sa kojima sam imao priliku da se upoznam i popričam, pa čak i da razmenim kontakt. 🙂
Uz film o Jordanu, nije ti ovo jedina nagrada? Što si do sad uspio “pokupiti”?
Film „Jordan“ je u toku prošle i ove godine osvojio 10 nagrada, u kategorijama best short film, best micro film, best travel film, best cinematography, itd…
Među tih 10 nagrada istakao bih i nagradu za Best travel film sa festivala u Cannesu „Cannes World Film Festival“, a ove godine čekamo vesti odluke žirija sa još nekoliko svetskih festivala. Prva nagrada za ovaj film je došla prošle godine sa Zagreb Tourfilm festivala, gde sam osvojio prvo mesto u kategoriji „Tourism Communication“.
Na tom istom festivalu je 2019. godine i moja supruga Iva osvojila specijalnu nagradu direktora festivala za njen prvi kratki film „Watu wa Afrika“.
Primijetili smo kako voliš putovati, u pratnji Ive naravno. Koja je država iduća u planu? Bolje rečeno, koje su vam države na “wishlisti”?
Ah to je vrlo teško pitanje jer iz dana u dan menjamo planove za sledeće destinacije, ali neke od država koje će se sigurno naći sledeće na našem putu su Madagaskar, Alžir, Jemen, Iran, Kirgistan, Mongolija, Pakistan, Papua Nova Gvineja…
Doselio si iz Beograda u grad koji teče. Koliko se život ovdje razlikuje onom u tvom Beogradu? Postoji li nešto što ti nedostaje?
Uf komplikovano pitanje… 😀 Rijeka se svakako mnogo razlikuje od Beograda, ali ne u lošem smislu. Jednostavno su potpuno drugačiji gradovi po veličini, brojnosti, klimi,ali i po noćnom životu. 😀 Rijeci definitivno fali raznolikost mesta za izlazak, vrste muzike koje nudi, i to što u toku radne nedelje, i da imaš vremena uveče, baš i nemaš opciju za uživanje uz neku manju svirku po kafićima, za šta je dovoljna čak i jedna gitara i jedan vokal da bi napravili dobru atmosferu.
Sa druge strane, Rijeka je toliko kulturan i lep grad, sa dragim i srdačnim ljudima koji obožavaju da slušaju moj beogradski naglasak. 🙂 Naravno, tu je i more koje definitivno uvek fali nama Beograđanima, a ja nekako i posle 5 godina ne mogu da ga se nagledam. 🙂
Što se tiče nedostajanja, na prvom mestu je moja porodica, sestre, braća i prijatelji koji su najbolji na svetu, a koje zbog sve više posla, sve manje stižem da vidim. Ali imamo taktiku za naredne godine kako ćemo da organizujemo posao da ova druga strana ne bi nedostajala. Beograd kao grad ima posebno mesto u mom srcu, i drago mi je kada čujem pozitivne reakcije ljudi iz Rijeke i okoline kako su se proveli i kako su ih dočekali ljudi iz mog grada.
Rijeka je sigurno jedini grad u kom mogu da živim i da je volim približno kao i Beograd. Forza Fiume! <3
Veliku ljubav gajite ti i Iva prema koncertima. Kako uspijete uskladiti poslovni i privatni život?
Ah…hehe, gde ima ljubavi ima i načina! Kako su nam venčanja vikendom, neretko Iva i ja odlazimo na koncerte i žurke nakon što završimo sa poslom nakon 1h posle ponoći. Toliko smo se navikli na brz ritam, promenu lokacija iz dana u dan zbog posla, da nam često ne predstavlja problem druženje sa prijateljima posle rada kasno u noć, ili bar kafa pre posla.
Što te najviše veseli i pokreće u poslu?
Naš posao je iz projekta u projekat drugačiji, nikada se ne susrećemo sa istim stvarima, pa je tu uvek prisutan izazov kako ćemo nešto izvesti, i kako da pomerimo sopstvene granice u ovom poslu. U svakom projektu težimo za perfekcijom i iskrenošću.
Kako se nosiš s teškim trenucima ili izazovima u poslu?
Toga uvek ima, naravno, ali sa iskustvom i godinama, sve manje ima tog nekog lošeg osećaja na poslu, jer brzo reagujem u svakoj situaciji i izvlačim ono najbolje moguće za taj trenutak. Volim izazove, i oni nas nekako guraju dalje kroz ovaj posao da nikada nije dosadno.
Možeš li nam izdvojiti neko omiljeno snimanje, projekt ili suradnju?
Jedan od najlepših ali i najiscrpnijih poslova je dvogodišnji rad za EXIT festival. Toliko iskustva u toliko kratko vreme, svakome bih preporučio da se nekada baci u vatru sa tako velikim projektom.
Upoznao sam mnogo svetskih muzičara, snimao ih, stajao na metar uz njih dok su nastupali. Neverovatan osećaj. A ono najvažnije za mene je što sam zbog tog festivala i upoznao Ivu. Dalje je sve istorija. <3
Koji su ti daljnji planovi, neostvarene želje?
Plan je da se narednih godina proredi broj venčanja koje snimam, a da se u prvi plan stavi snimanje filmova, što igranih, što komercijalnog tipa.
Kako i gdje ti se zainteresirani mogu javiti?
Nas je lako naći na Instagramu:
ili preko web stranice i email-a:
Autor: Extravagant
Foto: privatni arhiv