Određuje li životna dob pravo na novu ljubav, strast i novi početak? Koliko su se društvene norme promijenile danas u odnosu na nekad? Koliko smo zapravo sebični, posesivni kad je riječ o ljubavi?
Samo su neka od brojnih pitanja koja se propituju u novom naslovu “Kad se zaljubljujemo” u režiji Ivana Plazibata, čija premijera je u subotu 23.11. u HNK Ivana pl. Zajca. Glavnu ulogu igra nacionalna dramska prvakinja Olivera Baljak, koja zajedno s ostatkom glumačke postave potpisuje scenarij cijele predstave.
“Kad se zaljubljujemo“ je priča koja kroz jedno obiteljsko okupljanje istodobno govori o ljubavi, pravu na nju, ali i predrasudama, strahovima te (ne)toleranciji. Radnja se odvija na obiteljskoj večeri tijekom koje majka svojoj djeci obznanjuje da se zaljubila i odlazi živjeti s mlađim, njenoj djeci nepoznatim muškarcem, prekidajući sa svojim dotadašnjim životom…
Kako je bilo raditi na ovoj predstavi, je li danas prihvatljivije zaljubiti se u starijoj dobi, koliko ima sličnosti između nje i lika kojeg igra? Sve to i mnogo više otkrila nam je uoči sutrašnje premijere Olivera Baljak!
U subotu 23.11. na daskama HNK Ivana pl. Zajca održat će se premijera „Kad se zaljubljujemo“. Vi kao protagonistica uz ostatak glumačke postave potpisujete scenarij predstave. Kako je došlo do te ideje?
Redatelj Ivan Plazibat bavio se mišlju kako bi na scenu postavio komad o zaljubljivanju u kasnim godinama i kakve to reference ima na obitelj i na okolinu. Koliko sam ja njega razumjela, nije pronašao adekvatan tekst za takvu priču pa se odlučio na autorski projekt u kojem su glumci sukreatori teksta.
Koliko je bilo izazovno kreirati ovu predstavu te samim time i svoj lik?
Autorski projekti glumcu daju mogućnost da razbudi svoju maštu, da kreira lik prema iskustvu i širem dijapazonu ljudskih spoznaja. Tako su te predstave uglavnom vrlo životne jer glumcu daju priliku da sam iskreira svoj lik, uključujući njegovu životnu priču, karakter i temperament i da tako kažem, sam sebi piše tekst kojeg naravno kasnije, kada ga dramaturg stavi na papir, treba savladati i ponovno oživjeti kao da se stvara tog trenutka dok je na sceni.
U ovakvim predstavama mogući su otkloni od strogo pisanog teksta, kao i nešto različite interpretacije istog tako da svi na sceni moraju biti vrlo prisutni i trebaju osluškivati svoje partnere. To radnji daje životnost i uvjerljivost. Iz takvog suodnosa na probama nastaju lica i formiraju se karakteri. Takav način rada je vrlo zanimljiv i kreativan te ga ja osobno volim, a znam da takav rad vole i moje kolege u podjeli predstave „Kad se zaljubljujemo“.
Igrate ženu, majku u šezdesetim godinama koja se zaljubljuje te napušta svoj stari život. Mislite li da je danas prihvatljivije zaljubiti se u starijoj dobi u odnosu na nekad?
Prihvatljivije je, jer je danas žena emancipiranija i financijski samostalnija, no svejedno je izložena podozrivim pogledima i kuloarskim ogovaranjima. Nekako je normalnije, i gotovo pa prihvatljivo, kada se stariji muškarci zaljubljuju u mlade žene, nego obrnuto. Nažalost je tako.
Konačno, svi mediji su preplavljeni fotografijama lijepih mladih žena, na kojima muškarci mogu napasati oči, a malo tko bi listao časopise sa starijim ženama. A već i to nešto govori. Od žene se nekako očekuje da bude mlada i zgodna da bi bila poželjna za zaljubljivanje i udaju.
Kada se tko zaljubi u stariju ženu prva misao koja se javlja je: Aha, sigurno je puna para! Konačno, zaljubljivanje je opća pojava što svjedoči puno zaljubljivanja u domovima za starije osobe.
Ima li sličnosti između Vas i Vašeg lika?
Ima. Na koncu igram glumicu koja nakon dugogodišnjeg bivanja na sceni napušta kazalište i okreće novu stranicu svog života. Lavirala sam između fikcije i stvarnosti. Ljudi koji me dobro poznaju prepoznat će što je što.
Zbog čega bi svatko trebao pogledati predstavu „Kad se zaljubljujemo“?
Upravo zbog pitanja o zaljubljivanjima žena u srednjim godinama jer u ovoj predstavi vidimo burnu reakciju njezine djece. Naime, u ovoj priči nije samo pitanje zaljubljivanja starije žene i mlađeg muškarca i njihovog odnosa, već kako na to gledaju njezina djeca i iz svega proizlazi pitanje: Koliko smo zapravo sebični, posesivni i koliko polažemo prava na naše bližnje.
Mislim da će se publika, pojedinci, moći prepoznati u ovoj priči; zapravo u to sam sigurna, sudeći po prvim reakcijama kazalištaraca koji su predstavu pogledali na našim probama. Takve predstave, u kojima se možemo identificirati s likovima, vrlo su poželjne za gledanje jer nas suočavaju s vlastitim ogledalom i možda čak primoravaju da mijenjamo svoja mišljenja i predrasude.
Smatram da svi ljudi, bez obzira na godine, imaju prava na ljubav i nježnost.
Za kraj: kakve reakcije očekujete od riječke publike?
Citirat ću redatelja Ivana Plazibata: „U riječkom ansamblu našao sam kombinaciju glumačke vještine, mašte i ljudske topline.“ Vjerujem da će i naša riječka publika nešto od toga prepoznati.
Reprizu predstave “Kad se zaljubljujemo” možete pogledati 25.11., 26.11., 27.11., 28.11. te 29.11.
Više informacija potražite na blagajni kazališta na broj telefona 051 355-900 ili na web stranici: https://hnk-zajc.hr/kalendar-dogadanja/.
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: Dražen Šokčević