Blagdan je Sv. Vida. Rijeka danas slavi svoj dan. A mi vam prenosimo jednu od najljepših oda gradu koji teče, proizašlu iz pera naše novinarke Adriane Karuza, popraćenu sjajnim fotografijama Vedrana Karuze. Evo kako Rijeku vide Kruzovi…
Ne kažu uzalud da često ne vidimo ono što nam je pred nosom. Tako se mi iznova i iznova divimo drugim gradovima. Zaljubljujemo se u neke strane ulice. Vrata i prozore. Uvjereni da takvu ljepotu ne možemo pronaći na dobro poznatim adresama. Onim našim. Postavili smo si zato novi izazov. Proći kroz Rijeku kao da je prvi put. Kao da smo se došli izgubiti u posebnostima nekog novog grada. Istim smo ulicama prošli na drugačiji način. A Rijeka? Rijeka nam je pokazala sasvim nove boje.
Od Trsata pa do….
U šetnju bih krenula s Trsata. Tamo sam odrasla. Pogled s Gradine i Park Heroja i danas si priuštim svako malo.
Pronašla bih mir u Parku Ive Lole Ribara. Iskočilo je ovo mjesto iz bajke.
Pa do Pećina. Na Pajol. Tamo mi je ostalo srce.
Spustila bih se Stubama Malika Tintilinića. Vode u neku drugu dimenziju. Pronaći ćeš tamo dugu.
Krenula bih prema centru. Kroz tunel. A od tunela, najviše volim onaj zeleni, Pećinski.
A tek ovaj pogled na Strossmayerovu. Najljepši je…
Sletjela bih zatim po stepenicama Josipa Pičmana. Šarenilo je gradu dalo novi šarm.
Pozdravila bih Kamova.
Svratila do ribarnice. Riječka je tržnica čudo.
Boje bi me opet povukle. Do omiljenog mi trga. Onog Matije Vlačića Flaciusa.
Pa kod katedrale Sv. Vida, kroz tunel.
Izašla bih u Dolcu. S pogledom na jednu od posebnijih zgrada…
Pronašla bih put kroz labirint. Na putu do Guvera.
Upijala bih Korzo.
Zaplesala u Kružnoj. Baš kao nekad.
Krenula bih prema Kantridi. Ušuljala se u lučicu. Među šarene kućice. Ovo je za mene zemlja čudesa. Ovdje sam Alisa.
Vratila bih se lukobranu. Promatrala Grad. Probaj i ti jednom. Ne ostavljaj za sutra.
Kaže Rijeka, nema vremena.
Za prazna prijateljstva. Površne veze. Lošu glazbu. Jeftina fina. Dane bez plesa. Za odgađanje. Života.
Kaže Rijeka – nema vremena. A ja joj sve više vjerujem.
Tu Tu su još i Svetište Majke Božje Trsatske. Zvjezdarnica. Muzeji. Turistički autobus. Kazalište. Sva ona mjesta koja ćeš posjetiti ako te put jednom dovede u Rijeku. Ova je šetnja, kako naslov kaže, sasvim osobna.
A mi… iako nekim stazama prolazimo svakodnevno, sada smo ih prvi put vidjeli. Onako za stvarno. Jer jurimo kroz život. A život se ne juri. Život se živi. Rijeko. Tako si nekako moja. Tako si nekako naša.
