Još jedno zanimljivo događanje u Istri. U četvrtak 01.08.13. u 20 i 30 u AtelierIwan možete prisustvovati otvorenju izložbe “EUROPEAN INTEGRATION”. Izložba ostaje otvorena do 31.08.13.
Umjetnici koji izlažu :
ALEN FLORIČIĆ
TAJČI ČEKADA
PHILIP METZ
IWAN SEIKO &NICOLE TAUBINGER
Umjetnička galerija Atelier Iwan Seiko u Premanturi, privatna je inicijativa umjetničkog i životnog para Nicole Taubinger i Iwana Seika. Na ovogodišnjoj izložbi, uz svoje, predstavljaju i radove troje eminentnihumjetnika: hrvatskih Tajči Čekada i Alena Floričića, te Nijemca Filipa Metza.
Modna dizajnerica i
multimedijalna umjetnica Tajči Čekada u radu „Autoportreti“ propituje
pouzdanost percepcije. Serija monokromnih fotografija prikazuje ljudske
(umjetničine) otiske, tragove bivanja koji izgledaju kao
fosilizirani ostaci zatočeni u nemogućnosti vlastita statusa
(egzistencijalnog, rodnog,nacionalnog, svjetonazorskog… ). Međutim kada
se fotografije sagledaju u kontekstu s videofilmovima
koji dokumentiraju njihov nastanak, tragika petrificiranih otisaka
ispostavlja se kao nešto sasvim suprotno: to je trag igre na snijegu.
Videoumjetnik Alen Floričić kreće se unutar
minimalističkih postavki. Videorad „Bez naziva No 0313“ prikazuje ljudsku
figuru (um
jetnika) s leđa, kako nogom udara u grmlje u nekom neodređenom
mediteranskom pejzažu. Snimak u loopu do beskonačnosti
multiplicirakretnju dovodeći u pitanje ne samo njen smisao već
i čitavog prizora. Začudnost scene, izostanak narativne strukture
i sadržajnog razrješenja, kao i spomenuta beskonačnost prizora
izjednačena sa stvarnim vremenom intenziviraju prostornu i vremensku
dimenziju videa razrješavajući se u prepletanju realnog promatračevog te
filmskog prostora ivremena.
Njemački konceptualni
umjetnik Philip Metz istražuje stereotipe, bavi se temama uključivanja i
isključivanja, propituje invertne situacije, opozicije i granice. Rad
„Huis clos“ dio je istoimene serije radova koje je izveou
nekoliko muzeja i galerija. „Huis clos“ u slobodnom prijevodu
znači„zatvoreno“. To su riječi koje umjetnik urezuje prstom na
prethodno izbijeljenim prozorima galerije. Dok nominalno označavaju da je
galerija zatvorena, kao minimalne transparentne površine omogućuju
jedini pogled unutra. To je istovremeno informiranje
i poništavanje informacije, afirmacija i negacija. Upravo je dvojnost,
zbunjenosti pretapanje suprotnosti česta tema Metzovih radova.
Umjetnički par Taubinger i
Seiko predstavljaju rad proizišao iz njihova performansa „Večera
zaumjetnika“ koji su izvodili povodom ulaska Republike Hrvatske u
Europsku Uniju. Performans je uprizorenje uzrečice „Velika riba jede malu
ribu“. U otmjenim restoranima, umjetnica, odjevena u tuniku koja
podsjeća na zastavu Europske Unije, a na kojoj su zvijezde zamijenjene
stiliziranim morskim psima hraniumjetnika odjevena u luđačku košulju
skrojenu od hrvatske zastave.
Drugi njihov rad interaktivna jeinstalacija „Network“. Posjetitelji su
pozvani da prazne plastične ovitke mobitela popune predmetima koji im
netrebaju ili onim ponuđenima. Radi se o otpadu koji su umjetnici
sakupili usvojim akcijama „pretraživanja“ smeća u Brnu (Češka). S jedne
strane, ovakva – akcija oslikava svakodnevicu osiromašenih
post socijalističkih zemalja, spoj potrošačkog i
neosviještenog ekološkog mentaliteta, a s druge to je skupljanje
plastičnog otpada i svojevrsna reciklaža, budući da od njega umjetnici
izrađuju nakit kojim financiraju svoju galeriju zaokružujući put osobite
samoodrživosti. Uspostavljena mreža otpada uspoređena s globalnom
komunikacijskom mrežom suočava nas s pitanjem o stvarnim dosezima
komunikacije među ljudima.
Autor: Extravagant