Ermina Duraj, pročelnica Upravnog odjela za poslove Župana i Županijske skupštine pravo je gradsko dijete koje obožava svoju Rijeku i rado govori o njoj te se prisjeća brojnih uspomena koje je vežu uz nju.
S nama je podijelila koje dijelove grada ipak malo više voli od drugih.
Zapadni Zamet, kod osnovne škole, mjesto gdje sam odrasla i igrala se s prijateljima na livadi ispod Osnovne škole Zamet.
Danas se tu nalazi sportska dvorana i veliki trg gdje su se igrala moja djeca, a preko puta je park s ljuljačkama i toboganom – naš tajni kutak. Volim tamo uživati u kavi s prijateljicama.
Tamo su oko mene ljudi koje poznajem cijeli život: neki prolaze u tišini, a s drugima dijelim uspomene iz školskih dana i obavezno komentiramo aktualnosti. Prepoznajem svako lice.
Meni je Zamet mir koji me uvijek vraća u bezbrižno djetinjstvo, a danas mjesto gdje sretnem puno poznatih, nasmiješenih lica.
Rimski. To je park smješten iznad Sušačke gimnazije, još je jedno mjesto koje nosi svoje uspomene. Tamo sam često odlazila s prijateljima prije škole, u pauzama ili, priznajem, kada smo ponekad markirali…
Zanimljivo je da je moj stariji sin odlučio tamo proslaviti svoj 18. rođendan s prijateljima. Nije to bilo slučajno…Kasnije sam saznala da se službeno zove Park Lole Ribara, a njegov značaj leži u povijesti i urbanizmu Sušaka, usko povezanim s razvojem gradskog vodovodnog sustava iz početka 20. stoljeća.
Šetalište na Costabelli jedno je od mojih omiljenih mjesta za šetnju i trčanje.
Često ga posjećujem vikendom ili popodne, uživajući u mirisu i zvuku mora. S ekipom iz ulice na more smo išli na Bivio ili na Skalete. To je stara plaža gdje je danas hotel Hilton.
Šetnja sa Zameta preko Kantride bila je prava avantura. Danas tom rutom trčim ili brzo hodam. Kantrida je još jedno moje omiljeno mjesto.
Kao djevojčica, odlazila sam na utakmice NK Rijeke na Kantridi, bila sam glasna navijačica i još uvijek sam.
Korzo, to je srce moje Rijeke. I kad je krcato ljudima i kad je prazno.
U gužvi teško mogu proći, a da se ne zaustavim svakih par minuta zbog dragih poznanika. Rano ujutro, Korzo je tiho, izgleda usamljeno, ali upravo tada ima poseban šarm.
Sjećam se nedjeljnih jutara kada smo trčali preko riječkog Korza sa Školom trčanja – to je bio poseban gušt. U svakom slučaju, Korzo je za mene mjesto susreta, osmijeha i dobre energije!
Ermina Duraj: “Rijeka je moj dom, a ova mjesta su njena srca koja kucaju zajedno s mojim uspomenama.”
Autor: Tamara Štiglić Vodopić
Foto: privatni arhiv, Novi list