Aleksandar Jovanović je poznati Riječanin iz domene zabavne industrije. Trenutno radi u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku te je vlasnik tvrtke Neo production. Simpatični Aleksandar posebno se ponosi svojom suprugom Enom te njihovom trojicom sinova, a široj javnosti je poznat po tekstovima koje objavljuje na svom blogu tatinblog.
Zanimalo nas je gdje i kako se voli opustiti te koja su njegova najdraža mjesta u Rijeci. Evo što nam je otkrio!
Klopa
Kad je u pitanju ručak, Aerosteak na Grobniku i opatijski Bianco&Nero su mi prvi izbor jer jako volim pojesti dobar steak. U Aerosteak dolazim već godinama, ima onaj opušten prostor pa se osjećam kao da sam kod obitelji došao na ručak, a ne u restoran.
S druge strane, Bianco&Nero te Bistro Yacht Club / La Trattoria u Opatiji su mjesta gdje vodim obitelj ili klijente kada želim ići na sigurno i dobiti onaj pravi opatijski feel. Za onaj brzi ručak blizu posla najčešće biram Bistro Paris i Kont.
Cuga i marenda
Priznajem da ne pijem kavu, ujutro najviše volim popiti cijeđenu naranču. Kad sam to na početku otkrio Eni, mislim da se na trenutak zapitala što sam joj još prešutio (smijeh). Ipak, prije posla rado svratim u Boonker u centru na tu svoju dozu vitamina.
Što se tiče marende, Ena i ja najčešće uzmemo nešto u Sandwich Baru Piccolo jer nam je usput do posla i stvarno su odlični. Teatro bar kraj kazališta pak ima poseban status. Tamo nas dvoje imamo svoj mali jutarnji ritual prije nego ona krene u Zajc. Tih pola sata u dvoje, prije nego dan potpuno eksplodira, često mi bude i najljepši dio dana.
Poslovni sastanci
Sastanke najčešće dogovaram u Hiltonu. Prostor je miran i diskretan, parking i pristup su riješeni, a pogled na Kvarner je predivan. Jednostavno me ne tjera da razmišljam o logistici dok razgovaram s klijentom, što je u mom poslu pravi luksuz. Ovdje bih svakako dodao da se jako veselim skorom ponovnom otvaranju hotela Jadran na Pećinama jer već sada vidim da će mi on postati nova glavna lokacija za sastanke.
Provod
Ovdje moram biti iskren. Rijeka je za našu generaciju između 35 i 45 godina nažalost ostala bez većine pravih mjesta za izlaske. Većina onoga što smo voljeli odavno je zatvorila vrata ili promijenila profil. S obzirom na to da godišnje produkcijski potpisujem veliki broj evenata, na koncerte i događanja najčešće idem radno u Zagreb, Ljubljanu i Beograd. To je vjerojatno najljepša poslovna deformacija mog poziva. Idem na posao, a usput slušam i gledam neke od najvećih regionalnih i svjetskih izvođača.
Chillanje s obitelji
Kad smo svi zajedno u akciji, najčešće završimo u šetnji Costabellom koja gotovo redovno rezultira pizzom i kolačima u Villoresi Pizzeriji. Dečki su tu kombinaciju ozbiljno usvojili kao obiteljski standard, pa više uopće ne pitaju gdje idemo nego samo pitaju kada i koliko komada pizze stane u jednu narudžbu. Volimo prošetati Grobničkim poljem i našim kvartom na Velom vrhu, a kad nam vrijeme i raspored to dopuste odemo i na jahanje u Šumski dvor. To su trenuci kada se najbolje resetiram, a kojih naravno nikad nije dovoljno.
Kratki bijeg s Enom
Barem jednom mjesečno Ena i ja sami pobjegnemo u Trst. Ta kombinacija shoppinga i šetnje postala nam je svojevrsna higijena odnosa. Drugi grad, drugi tempo i sat vremena vožnje u potpunoj tišini, bez onog klasičnog “koliko još ima” sa stražnjeg sjedala, automatski nas prebacuju iz roditeljskog moda u onaj mod u kojem se prisjetimo da smo bili par i prije djece. To iskreno preporučujem svim parovima.
Vježbanje
Iskreno rečeno, uz dva posla, tri sina i njihove treninge, klasično vježbanje mi je trenutno na čekanju. Nema boljeg kardija od sprinta za Noom, Neom i Mateom, a tegljenje njihovih ruksaka komotno može proći pod ozbiljan trening snage. Ipak, tu i tamo iskoristim blizinu Molo Longa pa najčešće s Noom odradim onu brzinsku šetnju od tri i pol kilometra. Sve u svemu, u ovoj fazi života pomirio sam se s tim da je preživljavanje radnog tjedna i svakodnevna utrka s rasporedom moja glavna olimpijska disciplina.
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: privatni arhiv