Lucija Jakelić, publici poznatija kao Lu uspješna je mlada pjevačica, kantautorica. Iza sebe ima jedan album “Sve o čemu sam šutjela” čije stihove potpisuje upravo Lu. Osim što smo ju imali priliku gledati u TV showu “A strana” i kao suvoditeljicu talent showa “The Voice Hrvatska”, trenutno ju možemo pratiti svake nedjelje kao kandidatkinju u zabavnom showu “Tvoje lice zvuči poznato”.
Kako joj je na snimanjima gdje se svaki tjedan mora transformirati u drugu osobu, više o svom glazbenom sazrijevanju i rastu, fakultetskim danima, ali i o modnom stilu i snimanju video spota za novi singl “Jesmo li sami?”, otkrila nam je Lu u razgovoru!
1. Predstavi se našim čitateljima!
Ja sam Lu, glazbenica. Dolazim iz malog mjesta u Podravini, Đurđevca. U Zagrebu provodim život već sedmu godinu, a tu su me doveli snovi i želja za napretkom i obrazovanjem. Magistra sam komunikologije, po tome sam stručan radijski i televizijski novinar, ali to je neka druga ljubav. Glazba me pokreće od kad sam sebe svjesna, pa je stoga i moj najveći interes. Gradim osobnost kroz nju, umjetnost, bliske ljude i iskustva koja mi se nameću. Više volim kada me drugi opisuju, a ako moram ja – rekla bih kratko da mislim sam drugačija.
2. Glazba je tvoj život. Možeš li se sjetiti nekih svojih prvih glazbenih koraka; je li to bilo pjevanje, pisanje stihova, sviranje…? Kako je sve počelo?
Mislim da je sve počelo tinjati u meni kao djevojčici, jer mi roditelji pričaju da sam posebno reagirala na glazbu. Bilo mi je stalo, jednostavno se ne sjećam trenutka u kojem nisam pjevala, svirala, razmišljala i zamišljala. Naravno, krenula sam nekim klasičnim oblicima poput glazbene škole i zbora, ali najveću ulogu je imao moj stariji brat Jure koji me naučio svirati gitaru i jednostavno pričao sa mnom o glazbenom svijetu. Općenito smo glazbeno osviještena obitelj i takav senzibilitet mi je u genima.
3. No unatoč toj velikoj ljubavi, odlučila si se upisati novinarstvo u Zagrebu?
Smatram da sam dobro odlučila profesionalno se razvijati u glazbi tek kada sam doživjela neke životne preobrazbe. Djevojaštvo i hirovi nisu baš bliski strukturi, notama i teoriji. Uvijek sam pažnju više pridavala svojim osjećajima, pa sam stoga preselivši se u Zagreb htjela osjetiti kako grad diše. Obrazovanje i fakultet bili su moja želja, ali glazbu nisam htjela studirati. Pisanje, novinarstvo i komunikacija moje su ostale ljubavi i zanimacije, pa sam išla za njima. Šire glazbeno sam se paralelno krenula ostvarivati kako sam počela samostalno živjeti.
4. Nisi bila jedna od onih koja se odvažila na pjevačke talent showove. Što misliš općenito o takvim emisijama?
Mislim da su to okoliši u kojima se hrabro odlučiš izložiti. Kritizirati one koji to čine je lako, ali zaista stati ispred nekog tko će te kritizirati nije. Aplaudiram svakoj osobi koja odluči barem jednom u životu probati proći takvu situaciju, ali mislim da one nisu presudne niti uvjetne za uspjeh. To je u samoj osobi i njenoj radnoj etici, prije talenta.
5. No, zato te publika prvi put vidjela i čula u emisiji A strana. Oduševila si nas svih svojom interpretacijom „Prozor prema zalazu“ Đanija Maršana. Kako komentiraš iskustvo sa snimanja?
“A strana” je meni osobno, vječna mala škola. Biti uz veliku produkciju, najbolji bend i glazbenike u državi, kraj različitih karaktera, imati odgovornost i mogućnost pjevanja bezvremenskih pjesama, slušati naše glazbenike i njihove anegdote i načine, osvojiti neku svoju publiku…mislim da je veliko bogatstvo dobiti takvu odskočnu mentalnu dasku i priliku. Uvijek ću to čuvati i cijeniti u sjećanju.
6. Prošle godine u studenom izdala si svoj prvi autorski album pod nazivom „Sve o čemu sam šutjela“. Koliko dugo je trajao proces pisanja i stvaranja albuma?
Tekstove i glazbu sam (spletom životnih okolnosti) zapravo napisala u mjesec dana. No, na aranžmanima i cijeloj priči smo radili godinu i pol. Odlučila sam ispričati svoju priču u momentu kada to nitko od mlađe ekipe nije i nije mi bilo jednostavno. Naravno da ne znaš “kako se to radi”. Potreban je dobar producent, mentor, vodstvo… Ja imam tu sreću da sama pišem tekstove i glazbu, ali sam imala i velike sreće susresti se s Rejhanom. On mi je velika podrška, producent, a i očinska figura u glazbi. Općenito radimo duže, pedantnije i emotivnije – izgleda da se uvijek sve vraća ka emociji i takvom načinu, umjesto ekspresnom i hitoidnom.
8. Kako sad gledaš s odmakom na sve što se dogodilo u ovih skoro godinu dana?
Razboritije, iako oko nekih situacija budem jednako emotivna (a ne bih trebala biti kad glazba postane i posao). Čini mi se kao da mi ubrzano dogodio cijeli jedan intenzivan život koji nisam poznavala. To su možda moje dvadesete, privatna iskustva, emocije ili prilike. A možda je to sve uobičajeno za osobu koja pokreće “svoj biznis”.
9. Izbacila si nekoliko singlova i spotova i publika je odlično reagirala, posebno na pjesmu „Domine“, usudila bih se reći. Možeš li izdvojiti omiljenu pjesmu s albuma?
Naučila sam s vremenom, odvojiti se od pjesama. One su kao moja djeca, stvorim ih, oblikujem i pošaljem u svijet. Vrlo brzo sam već u nekoj drugoj pjesmi ili priči. Naravno, to ne vrijedi kad ih izvodim – tada im se iznova vraćam. Nemam baš najdražu, ali mogu reći da jednu uvijek preskočim (Iznutra).
10. U tijeku je snimanje spota za tvoj novi singl. Možeš li nam otkriti bar neki hint; o kojoj pjesmi je riječ, po čemu se razlikuje od prethodnih tvojih „izbačenih“ pjesama?
Jako se radujem objaviti spot za pjesmu “Jesmo li sami?”. Još nekoliko dana i doći će u svoje odijelo u koje treba kada staje pred publiku. Ona je prva na albumu, a s njom sada zapravo vizualno završavamo ciklus. Otkad sam je napisala ima neki svemirski prizvuk i izgled, pomalo kao da sam je napisala potpuno izolirana od ovog svijeta. Uz epidemiološku situaciju, nekako se poklopila i s osjećajima koje kolektivno prolazimo. Mislim da je spot nešto najhrabrije što sam se usudila poželjeti i kreativno organizirati uz pomoć svog tima.
11. Vjerujem da život glazbenika nije nimalo jednostavan i da si sigurno uz silna lijepa, doživjela i neka manje ugodna iskustva?
Puno ljudi zaključuje: “pa ti pjevaš i nastupaš, tebi je lako i najljepše”. To je jedna puzla slagalice. Tako je kratak taj trenutak, ma koliko god bio najljepši, kada pjevaš i komuniciraš s publikom. Tome prethodi plaćanje i ulaganje, vježbanje, usamljenost, odbijanje, neugodne poslovne situacije, mizoginija i seksizam, suze, učenje komunikacije onog što ti je u glavi, naplaćivanje vrijednosti koja dolazi iznutra, a ne iz ureda…Voljela bih da svatko tko olako kritizira, prođe intenzivan glazbeni period. Glazba je poziv, a svaki poziv nosi težinu. Zato strašno poštujem kolege s dugotrajnim karijerama, bez obzira sviđao mi se žanr ili ne.
12. Uz silne obaveze, od prošle nedjelje imamo te priliku pratiti u emisiji “Tvoje lice zvuči poznato”. Odnijela si pobjedu s transformacijom u pjevačicu Ciara. Vjerujem da je vrlo naporan tempo sa snimanjima; glumački, pjevački, plesno, ali i psihički. Reci nam malo više o tome.
Svima kažem da je to moje najluđe, najintenzivnije i najzabavnije iskustvo dosad. Jedan veliki izlazak iz svih komfornih zona koje sam prisvojila. Ultimativno mi je emisija donijela puno profesionalnih lekcija i granica izdrživosti koje sam usvojila. Jedva čekam svaku transformaciju i radujem se kritikama!
13. U emisiji si se svakako „izguštala“ kad je riječ o promjeni različitih stilova. Kako bi ti opisala svoj stil odijevanja? Čega najviše ima u tvom ormaru?
Iskreno? Meni je bitno da se osjećam ugodno i prirodno…To je najčešće kombinacija vintage i second hand komada. Ne volim brzu modu i dućane u kojima se doslovce oblači svaka druga osoba u Hrvatskoj.
14. Primijetili smo na društvenim mrežama da njeguješ vrlo prirodan izgled, bez pretjeranog korištenja make up-a. To je danas vrlo rijetko.
Osim što je to moj privatan izbor i preferencija, također je i odgovornost danas napominjati da je imati prištiće, nepravilnosti na koži ili neujednačen ten – potpuno normalno. Strašno mi je gledati fotošopirane zaleđene slike na kojima osoba uopće nije ono što je uživo. Strašna mi je činjenica da svi žele izgledati isto. To gledaju djeca i osobe koje još nemaju formiran identitet. I što nam onda ostaje? Društvo koje se konstantno mora ispravljati kako bi bilo nedostižno sretno. Želim aktivno promicati prave vrijednosti i vrijeme u kojem si dopuštaš da to osjetiš kao osoba od krvi i mesa, a ne šminke i plastike.
15. Kako najbolje provodiš svoje slobodno vrijeme, kako se opuštaš?
Sve više zaključujem da sam introvert: volim mir, životinje, prirodu. Ponekad mi uz svu glazbu tijelo poželi tišinu. Voljela bih imati više bliskih prijatelja, ali također uviđam da je, kako stariš, ljepše imati dvije osobe koje te razumiju u bilo koje doba dana ili noći.
16. Za kraj, što možemo dalje očekivati od Lu; projekti, svirke, pjesme, možda novi album?
Od mene uvijek možete očekivati da ću raditi više, kako bih dosegnula svemir dalje. Konkretno, izaći će spomenuti novi spot, svirat ćemo uživo, a novi album nazire se 2021. Svaki dan bih ja nešto, pa možda izmislim neki novi šuć muć nakon ovog intervjua. Pričat ćemo još.
Autor: Extravagant
Foto: privatni arhiv, Instagram