“Ja sam Fiuman, rođen sam ovdje u Rijeci i još kao klinac, dok sam živio na Škurinjama, maškarali smo se svi! Nešto se stavilo na sebe pa po kućama hodit. Onda se nisu jaja pobirala, dobio si bombončić neki, narančicu i tako… Meni je karneval sve u životu…“, započinje nam svoju priču Anton Škrobonja, čovjek koji je “trideset i kusur” godina energično, ponosno i autentično bio Meštar Toni, jedno od najpoznatijih lica Riječkog karnevala!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Meštar Toni, jer teško ga je odjednom zvati Anton ili gospodin Škrobonja, dočekao nas je na pragu svog doma, veseo kao i uvijek, sa šeširom na glavi. A tamo, ne soba, ljudi moji, tamo cijela odvojena prostorija posvećena Riječkom karnevalu. Koji vremepolov. Koliko uspomena…
Meštar Toni: Bio sam Meštar od trećeg Riječkog karnevala! Oduvijek sam bio na početku povorke i vodio sam povorku, ali prvih godina, meštrima su se zvali samo ovi na pozornici. Tada sam isto imao funkciju, bio sam drug koordinator povrke!
I tako skoro četrdeset let! Od povorke do povorke, od tanca do tanca, od kraljice do kraljice, balinjerade i svih popratnih veselja koje naš karneval čine onime što jest. Sve do jednom, kada se Meštar Toni odlučio povući i predati titulu drugome.
Došlo je vrijeme da mladi malo preuzmu, a i došle su godine. Ujutro se digneš, radiš, pa škola, pa ovi, pa oni, pa na večer na tanci, pa ujutro opet… To je posao od 24 sata svaki dan, malo preveć je bilo. I onda san razmišljao, čovjek se treba povući kada je na vrhuncu!
Meštar Sandi je, kaže, dijete karnevala, njegov učenik, putovali su zajedno i bio je pravi izbor!
– On je i jučer bio sa mnom na balinjaradi, pa ide va Lovran, pa onda opet na tanci, pa Pehlin, pa to kad krene, onda traje 24 ure, opisuje nam Toni samo komadić života jednog Meštra karnevala i dodaje:
Jedino Ludog čovjeka možeš izabrati za meštra, jer to je stvarno ubitačno!
A što kada se maska skine? Kada ostane samo čovjek? Onaj koji je imao “običan” posao kao i svi mi, onaj koji je petnaest godina bio rukometni sudac, ali i jedan od prvih riječkih Djeda Mrazova!
– Imam ja puno, puno zanimacija, znam se zezati pa kažem da sada konobarim, govori Meštar Toni uz smijeh i objašnjava da ide od konobe do konobe! Šalu na stranu, osim maškara, njegova je ljubav oduvijek bila priroda. Iako, porijeklom s Bodulije, rođenjem Riječanin, šumu voli više nego more.
Kao klinac sam bil na moru 24 ure, ali sad sam 24 ure u šumi!
I kada smo ga kontaktirali, kako bi dogovorili ovaj slatki susret, Meštar Toni se javio iz šume. U Liču mu je vikendica, u kojoj rado provodi vrijeme.
– Gljivarimo često. Meni ti nije toliko važno da uberemo puno gljiva, ali biti dve, tri ure u šumi, sagnut se, dignut se, malo prošetat, naći vrganjić kakav… to je baš gušt jer šuma je nešto stvarno predivno. Šparoge pobiran, šipak pobiran, delan rakiju od borovih iglica, sirup od borovih iglica… šuma uvijek daje toliko toga… volim i s drvom raditi, hranim ptičice gore, izrađujem hotele za kukce, govori dok nam pokazuje nekoliko svojih šarenih arhitektonskih rješenja. Sretan je. Kukci se također ne žale.
I sada, pitanje svih pitanja! Jer, bilo da razgovarate s Meštrom Tonijem, ili Antonom Škrobonjom, ne možete ne primijetiti to istinsko veselje, onaj sjaj u očima i mladenački duh, iako je prebacio već 77 godina preko leđa. Tajna je, kaže, samo jedna.
Pa tajna je karneval! Ono, kako kažemo, budi što želiš! Ja, kada me nešto malo boli, kad ono odijelo obučen, ni vrag mi više ni! Kad san maškaran, onda san k`o mladić od 20 let!
Kada već spominjemo maske, kaže Meštar Toni, najbolji mu je bilo onaj kultni “Tito i Jovanka” trenutak, a srcu draga mu je i maska Asterixa i Obelixa, koju je također oživio s Obijem.
– Kada sam mu to predložio, nije pristao iz prve. Pitao je, a tko će bit Jovanka? A tko će… pa pogledaj kakav sam ja, pogledaj kakav si ti. Ti si Jovanka prava!, prisjeća se kroz smijeh, ali govori, ne nedostaje mu “meštrovanje”.
– Bio sam ove godine u Čapljini, bio sam na Balinjeradi, bio sam na izboru kraljice…. sada biram, dođem “leđero”, nisam u prvom redu, pratim sve, uživan, plešen, zezan se, ali nije, ono, da moraš stalno biti k`o laštik napet. I sad ću još subotu, nedelju odradit koliko buden mogal. Vidjet ću hoće li će Obi biti od volje, da malo prošetamo po Korzu ili ćemo se u kafiću nać` pa navijat.
Završavamo tako razgovor koji nam je napunio baterije, jer tako je to s nekim ljudima. Zarazni su. Dolazi upravo tada Tonijeva supruga. Liviana. Bez nje, kaže, ništa. Ona ga šminka, sprema… ona je, složili su se oboje, organizator. A Toni? Toni je animator. Bio i ostao.
Autor: Adriana Karuza
Foto: Extravagant