Konačno je naš riječki hram kulture, odnosno Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca otvorilo vrata publici!
Stoga nas ovoga petka, 05. lipnja s početkom u 20 sati očekuje premijera baleta „Čipka“.
U pauzama između proba, ulovili smo za razgovor Martu Kanazir i Teu Rušin, balerine riječkog HNK-a koje su također dio ovog baletnog komada.
Nekoliko riječi o sebi…
Marta Kanazir je Riječanka rođena 27.3.1991. Završila sam srednju baletnu školu u Zagrebu , Royal Academy of dance from London, srednju hoteljersko-turističku školu u Zagrebu. Uskoro postajem prvostupnik poslovne ekonomije visoke poslovne škole PAR, prvakinja sam riječkog HNK, nominirana tri puta i dobitnica nagrade hrvatskog glumišta, te sam dobila nagradu publike za ulogu Šeherezade. Marta je visoko motivirana, ambiciozna, voli pomagati, radnik, vesela, voli se zezati, družiti…
Tea Rušin, imam 22 godine i rođena sam u Rijeci. Započela sam svoj baletni put u plesnoj udruzi Rotondo kada sam imala 3 godine.
Nakon završene osnovne škole upisala sam Konzervatorij za glazbu i balet u Ljubljani, gdje sam maturirala s 18 godina i vratila se u svoj rodni grad Rijeku. U baletnom ansamblu riječkog HNK-a sam od 2017. godine.
Jesi li oduvijek maštala o tome da postaneš balerina?
Marta: Nisam oduvijek maštala o tome da postanem balerina. Jednostavno se desilo i sve odigralo prirodnim putem, puno kockica se poklopilo samo od sebe.
Tea: Sa 7 godina shvatila sam da je to profesija kojom se želim baviti u budućnosti i ubrzo sam se upisala u OŠ za klasični balet i suvremeni ples na Vežici. Nakon nekoliko mjeseci Staša Zurovac je došao postaviti Labuđe jezero i bez većih očekivanja krenula sam na probe i ubrzo saznala da sam u podjeli za predstavu. Tako je sve krenulo i sljedeće godine s dolaskom sadašnje direktorice Maše Kolar postala sam stalni član riječkog baleta.
Tea, izdvoji mi svoju najdražu baletnu ulogu ili koreografa s kojim si surađivala u Rijeci?
Izdvojila bih dvije najdraže predstave koje ću uvijek pamtiti; Labuđe jezero Staše Zurovca i Rossini Cards Maura Bigonzettija. Obje predstave su mi ostale u prekrasnom sjećanju zbog lijepog i ugodnog procesa, inspiracije i dragih uspomena. Labuđe jezero je najzabavnija predstava na kojoj sam radila. Stašin stil plesaču pušta puno slobodnog prostora i mogućnost da ulogu izvedeš na svoj način, zato je svaka izvedba za mene bila nova i drugačija. U predstavi Rossini Cards sam po prvi puta s 19 godina dobila mogućnost otplesati jedan solo i trio. Rad na toj prekrasnoj predstavi nam je svima činio probe i dane ljepšima. Mislim da je svatko mogao naći dio sebe u jednoj od sličica Maurovog remek-dijela.
Prijeđimo na modne teme. Koliku ulogu moda ima u tvom životu?
Marta: Pa vjerovatno poprilično iz razloga, jer od svoje četvrte godine života gledam i okružena sam kostimima. Naša profesija je estetska, mogu reći da da volim visoku modu svakako, puno prijatelja su mi dizajneri, volim autentične stvari.
Tea: Za sebe ne bih rekla da sam djevojka koja je previše opterećena modom. Volim da mi je udobno i nije me previše briga ako sam u skladu s modom ili ne. Nosim ono što mi se sviđa, na veliku žalost moje mame 🙂
Je li ti bitna odjeća koju nosiš na zahtjevnim baletnim classevima?
Marta: Ne baš. Bitno je da imaš body, top, tajice, hlače duge, kratke, u nečemu u čemu se možeš micati, kretati, a da ne skriva tvoje tijelo (noge,ruke,vrat ) i naravno da ti je udobno. Ako se priprema klasični balet, na sebi najčešće imam body, hulahopke, hiton, kratke hlačice, šuškavce, ovisno o projektu.
Tea: Bitno mi je da se svakoga dana na poslu osjećam ugodno i dobro u svojoj koži. Imamo posao u kojem stalno gledamo svoj odraz u ogledalu i sve mane koje nosimo u sebi, tako da mi je uvijek lakše raditi kada nosim odjeću u kojoj se sama sebi sviđam.
Koja je tvoja slaba točka; torbice, cipele, naočale…?
Marta: Definitivno cipele, točnije štikle. Najveća sreća.
Tea: Slaba sam na sunčane naočale. Imam jako puno pari doma i uvijek mi se čini da ih nemam dovoljno.
Imaš li svoje male dnevne beauty rituale?
Marta: Da svakako! Pretpostavljam kao i svaka žena neke jutarnje i večernje rituale čišćenja lica određenim proizvodima, korištenje određenih krema, redovito čišćenje lica, tijela…
Tea: Nemam nikakve beauty rituale. Nikada nisam imala problema s kožom pa nisam navikla previše o tome brinuti. Klasično, navečer uvijek skinem šminku, stavim kremu i labelo i idem spavati. Ujutro isto tako.
Marta, možeš li izdvojiti neku osobu koja te posebno nadahnjuje po pitanju lifestylea, mode?
Što se tiče mode mogu izdvojiti Zuhair Murad-a i Olivier Rousteing-a. Definitivno su mi najdraži dvojac.
A ovako lifestyle pratim par žena na IG-u koje su mi više kao neka inspiracija, kao: Anna Vasony, Lily Sloanes, Alena Esipova, Rike, Vola Udabe Randri, Cristina Buccino, Monica Orlanda, Olivia Culpo…
Za kraj razgovora, upitale smo Martu i Teu da nam otkriju koliko dugo je trajao proces proba i što nas očekuje na premijeri „Čipke“ sutra:
Koliko dugo ste pripremali “Čipku”?
Marta: Krenuli smo nakon svih izvedbi Orašara, ako se ne varam u siječnju. Premijera je trebala biti 28.3 , no zbog situacije COVIDA 19, sve je stalo. Ne samo mi, nego cijeli svijet. Na našu sreću u zadnja tri tjedna digli smo cijeli balet i napokon dočekali svjetlo dana.
Što publika može očekivati od „Čipke“?
Tea: Za mene je „Čipka“ predstava koja sadrži svega pomalo. Sastoji se od tri dijela gdje svaki dio nosi svoju priču i Mašino viđenje čipke. Mašin stil je za svakog plesača poprilično zahtijevan, ali kada nam se pokret zavuče pod kožu, on postaje samo naš i divno mi ga je dijeliti s svojim dragim kolegama. „Čipka“ je predstava u kojoj plesači mogu pokazati svoje vještine, pokret, komplicirane forme i formacije, emocije i visoku fizičku spremu. Priznajem da je teška za plesače, ali vizualno jako ugodna i pitka. Pozivam publiku da nas dođe pogledati i vidjeti što smo svi zajedno ovoga puta pripremili.
Jedino što ovim krasnim djevojkama i umjetnicama možemo poželjeti je puno uspjeha u daljnjem baletnom radu i usavršavanju i sretno odnosno “toi toi toi” na sutrašnjoj premijeri!
Autor: Extravagant
Foto: HNK Ivan pl. Zajc, Viktorija Peršić