Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Marino Ferenčić je čovjek. Porijeklom Istranin. Došao je od davne 1968. godine u Crikvenicu i od onda postaje čistokrvni Kirac.

Od Haludova do Kanarskih otoka
Grupa Friends je tako nastupala po crikveničkoj rivijeri. Zanimljivo, uglavnom s talijanskim repertoarom. Malo popa, malo kancona… a ljudi su ih voljeli.
– Mi smo bili jedna dobra klapa, dobro društvo i mogu vam reći da smo bili dosta kvalitetni, tako su ljudi bar pričali. Imali smo puno publike tih dana, prisjeća se Marino i nastavlja – brzo su nas zapazili, već sljedeću godinu smo bili angažirani da sviramo na brodu. Išli smo na Kanarske otoke pa su nas počeli ovi veliki hoteli angažirati…

To je dovelo i do možda najvećeg glazbenog djelovanja koji se, sada za Marina i grupu Grejs, odvijao u hotelu Palace u Haludovu.
– Svirali smo tamo od druge godine kako su otvorili hotel. Ne samo da je bilo onako kako se priča, nego još i više, znate… to je trebalo doživjeti, to je trebalo vidjeti. To je bio jedan filmski hotel. Godinama smo bili inventar, ali sada pod drugim imenom. Grejsi iz Rijeke.

Haludovo danas
Drugo vrijeme
Ljubav s Grejsima trajala je dugih 20-ak godina.Nastupalo se na festivalima, na MiK-u, uz Trio Rio… no, s vremenom se Marino prebacio u voditeljski posao. Vodio je priredbe po hotelima, terasama, izbore za Miss i Mistera. Zabava je tada, kaže, bila drugačija. Zanimalo nas je, je li bila bolja?

Ljudi su plesali, zamislite, držali se za ruke. Osjećali su svoja tijela jedno uz drugo i to je bilo normalna stvar, ples. Iz toga se izrodilo i ljubavi i ženidbi i svašta je bilo. Ali, hoću reći da je to vrijeme bilo takvo. Danas ne znam, ne idem po tim zabavama, ali mislim da se to promijenilo puno. Žive glazbe uglavnom danas nema. Nekada je živa glazba bila uvjet da bude dobra zabava na nekoj terasi.
More kao velika ljubav
Brod je dobio ime po mojoj noni Eufemiji koja je nažalost završila u njemačkom lovoru Ravensbrück. Ja je nisam nikada upoznao. Ali ta priča mi je toliko ostavila trag da sam rekao – jednog dana moram prozvati brod tim imenom.


La place Rouge était vide
Devant moi marchait Nathalie
Il avait un joli nom, mon guide
Nathalie

Autor: Adriana Karuza
Foto: Extravagant

