Nema kraja. Ni izolaciji, ni koroni, a Boga mi ni mom kuhanju. Kao da sam poludila. Pećnica ne staje, nije ovoliko radila od kad smo se uselili. Neshvatljivo je samo kako vaga pokazuje -1 kg. KAKO? Ne da ne pazim, nego trpam u sebe što god vidim…vrhnje na vrhnje, maslac na maslac, pa malo čokolade…
Sinoć sam se zaželila nečeg slanog. Nisam jučer pekla kruh, jer nemam više kvasca, pa sam se sjetila jednog jela koje me je naučila raditi moja nona. Puno mi je bolje od bureka sa sirom (znam da se kaže sirnica pravilno, ali meni je burek sa sirom – burek sa sirom). Riječ je o gibanici sa sirom, a kako sam imala Tonkinog svježeg sira, večer nije mogla drugačije završiti.
Za pripremu ovog jela nam je potrebno:
500 g Tonka svježeg sira
2 Tonka kisela vrhnja
3 jaja
Gotove kore
Sol i ulje
U jednoj posudi pomiješamo svježi sir, kiselo vrhnje, 2 jaja i malo soli, a u drugoj kiselo vrhnje i jedno jaje.
Odvojimo jednu koru, premažemo je sa malo ulja i vode. Prekrijemo drugom i ponovimo postupak.
Prekrijemo trećom korom, te ju premažemo smjesom od svježeg sira.
Sve skupa zarolamo kao da radimo štrudlu.
Režemo na komade cca 6-7 cm, odnosno na visinu vatrostalne posude u kojoj ćemo peći gibanicu.
Postupak nastavimo dok ne popunimo posudu i ne potrošimo sav sir i kore. Što se tiče gotovih kora na tržištu ih ima svakakvih i većina ne valja ništa. Ja sam najbolje našla u Veronika dućanima, a dobre su i Viksi kore koje kupujem u Plodinama… ne znam ako ima u drugim dućanima. Bitno je da su malo deblje, ako su pretanke ispadne mljackavo i te tanke kore pokvare sav okus. Uglavnom s Veronika i Viksi korama ispadne super.
Kad smo popunili cijelu posudu, prelijemo sa smjesom od kiselog vrhnja i zapečemo na 170°C.
Meni se sinoć dogodila jedna nezgoda. Naime kad se gibanica spekla, pustila sam je da se malo ohladi prije slikanja i otišla sam nešto odraditi. Kad sam se vratila, dočekalo me ovo …
Ali eto, barem imam dokaz da je jako fina i da je vole i odrasli i djeca. Budući nemam slike zapečene gibanice, evo bar ovako jedan komad na tanjuru.
Znam da su mi slike grozne, jednostavno nikad neću biti food bloger – nemam ja živaca slikati tanjure satima. Kliknem jednom i pojedem…
Za estetiku ćete morati pratiti profesionalce, ali što je sigurno je sigurno… Svako od ovih mojih jela kada jednom napravite radit ćete još sto puta. Možda nisu estetski najbolje izvedena, ali su fina za poluditi.
Pripremila: Maja Uremović