Nakon sudjelovanja u TV emisiji “3, 2, 1 kuhaj!” 2014. godine, počeo sam dijeliti svoje recepte i kulinarske avanture s prijateljima i obitelji. Jedna kolegica s faksa mi je rekla da je prava šteta da to gleda njih 50 i da otvorim profil, a zatim se polako publika počela širiti.
Super su mi ti počeci Instagrama, svi smo puno više komunicirali, jako pratili jedni druge, objave su bile jako šarene i sve je bilo svima novo, pa zbog toga i jako zanimljivo.
Hungry Mile, pravim imenom Mile Butorac jedan je od pionira food influencerske scene u Hrvatskoj. Svoju ljubav prema hrani i pripremi iste gaji od malih nogu, kad je ljeta provodio kod bake i djeda na farmi u Lici.
Tijekom studija pokrenuo je svoj gastro blog “Jedi do mile volje“ te je sudjelovao u TV emisiji “3, 2, 1 kuhaj!”. Nakon završetka showa odlučio je na nagovor prijateljice otvoriti svoj Instagram profil @hungry_mile na javno i dijeliti recepte, što je publika na veliko oduševljenje prihvatila. Danas Mile broji skoro 55 tisuća followera te ga veseli što mnogi od njih isprobavaju njegove recepte i dijele iskustva s njim.
Je li se naviknuo na status “food influencera”, zašto je danas zanimanje kuhara cijenjenije nego prije, o prvoj suradnji na Instagramu i daljnjim planovima, otkrio nam je Hungry Mile u intervjuu!
Tko je Hungry Mile? Predstavi nam se ukratko!
Ja sam Mile Butorac, gastro blogger iz Zagreba, potekao iz Like. Strastveni sam ljubitelj hrane, rekao bi oduvijek. 😅 Jako sam znatiželjan, kreativan i pomalo nemirna duha, sve mi brzo dosadi i stalno bi nešto novo – tipični strijelac.
Otkuda jedan fizioterapeut u svijetu hrane, kuhanja?
Kao mali sam svako ljeto provodio na selu u okolici Gospića kod bake i djeda na njihovoj farmi. Mislim da sam se još tada zaljubio u hranu. Oduvijek sam bio fasciniran svim procesima hrane: od uzgoja, nabave, donošenja u kuhinju, pripreme i kasnije stavljanja na stol.
Koje je bilo prvo jelo koje si pripremio?
Koje sam baš – baš samostalno pripremio, kao slijedeći recept su bile čupave banane – banane narezane na kolutiće, umočene u rastopljenu čokoladu i uvaljane u kokos. 😂 To je bilo u nižim razredima osnovne škole. Vrlo brzo nakon toga prešao sam na omiljeni ručak svima – piletinu i krumpire.
Kako to da se nisi odlučio za kulinarsko školovanje; srednja škola, akademija…?
To za moju obitelj bilo kao smak svijeta 😂; dobro mi je išla škola i smatrali su da će biti bolje da odem nekim drugim putem.
Danas je kuhar postalo renomirano zanimanje. Nekada nije bilo tako, naprotiv: tada su škole upisivali učenici s lošijim prosjekom ocjena. Što se promijenilo u međuvremenu?
Danas je zanimanje kuhara cijenjenije i traženije, što je dovelo do promjene percepcije i sve većeg interesa mladih za kuhanje kao karijeru. A sada su chefovi prave zvijezde, uz to možeš raditi ili otići na praksu bilo gdje u svijetu.
Osim što stojiš iza bloga „Jedi do mile volje“, nije ti strano biti ispred kamere; bio si kandidat u TV showu „Tri, dva, jedan – kuhaj!“. Kako gledaš na to iskustvo, smatraš li da su za kuhare amatere ovakve emisije „vjetar u leđa“ za dalje?
To je bilo super iskustvo koje me je navelo da se ponovno zainteresiram za kuhanje, istražujem i otkrivam nove okuse. Mislim da ovakve emisije pružaju odličnu priliku amaterima da se predstave, možda promijene karijeru ili jednostavno zabave i vide kako funkcionira televizija.
Nepobitno je da si food influencer. Jesi li se priviknuo na taj status, za koji neki i dalje vežu negativne konotacije?
Ponekad mi je i dalje to malo smiješno i neobično ali privikao sam se, važno je ostati skroman i raditi na kvalitetnom sadržaju.
Što posao jednog influencera zahtijeva?
Potrebno je puno truda, kreativnosti i organizacije, od stvaranja sadržaja do interakcije s publikom. Jako je važno biti redovit, što meni ponekad ne ide od ruke, ali sve vrijednosti koje se cijene u klasičnom poslu su dobrodošle i ovdje.
Kako su izgledali tvoji influencerski počeci na Instagramu?
Nakon 321 kuhaj (2014.) sam počeo dijeliti svoje recepte i kulinarske avanture s prijateljima i obitelji, pa je jedna kolegica s faksa rekla da je prava šteta da to gleda njih 50 i da otvorim profil, a zatim se polako publika počela širiti. Super su mi ti počeci Instagrama, svi smo puno više komunicirali, jako pratili jedni druge, objave su bile jako šarene i sve je bilo svima novo, pa zbog toga i jako zanimljivo.
Pamtiš li svoju prvi posao, suradnju s Instagrama?
Da, i neplaćenu (kompenzaciju), a onu prvu plaćenu pogotovo. 😂 Moja prva plaćena suradnja bila je s našim velikim brendom iz mliječne industrije koji je prepoznao moj rad i to sada već davne 2016. Bilo je to uzbudljivo iskustvo, na prvu nevjerojatno da ti netko za objavu na Instagramu želi platiti i dati pravi novac, a iza toga i revolucionarno jer mi je promijenilo način razmišljanja o svemu, o Instagramu i mogućnostima monetizacije.
Što publika više voli kad je hrana u pitanju; fotke, reelseve?
Publika voli raznolikost, ali reelsevi su trenutno popularniji jer omogućuju brži i zanimljiviji prikaz jela.
Koliko ti znači kad neki tvoj follower pripremi jelo baš po tvojoj recepturi s Instagrama? Ima li dovoljno takvih followera po tebi?
To je najveći kompliment, zbog toga ovo sve i radimo i za mene zbog toga sve ima i smisla. Ljudi se stalno javljaju i isprobavaju, najbolje mi je kad to bude s nekim receptom od prije pa pomislim kako ste to iskopali, i ja sam zaboravio.
S obzirom da dolaziš iz kontinentalnog dijela Hrvatske, vjerujem da više voliš pripremati jela koja potječu iz toga kraja. Možeš li nam izdvojiti svoje favorite?
Moj favorit je slanina 😂 obožavam sarmu, volim i štrukle, generalno obožavam jela sa žlicom, to mi je najdraža hrana (juha, varivo…).
Postoji li jelo koje ne voliš jesti i/ili pripremati?
Ne volim jesti tripice i većinu iznutrica, a ne volim pripremati ribu, iako je volim jesti. Mislim da mi je jednostavnije i draže kada je drugi pripremaju jer još nekako nisam vješt sa svim vrstama i jelima od ribe.
Kako komentiraš food influencersku scenu u Hrvatskoj?
Scena je u porastu i postoji mnogo talentiranih influencera koji doprinose popularizaciji kuhinje, kulturi stola i hrani generalno. Postoji ih nekoliko u čije kuhinje bi se preselio.
Tko su tvoji uzori u kuhanju?
Nema posebnih uzora, ali jako volim Jamieja Olivera i Yotama Ottolenghija, a također pratim i obožavam mnoge popularne osobe na društvenim mrežama, poput Pasta Queen.
Možeš li nam otkriti tips&tricks za odličan content na Instagramu?
Autentičnost i kreativnost uz dobar vizualni sadržaj i zanimljive priče. Ostale moram otkriti i sam. 😊
View this post on Instagram
Može li se živjeti (samo) od Instagrama?
Moguće je, ali zahtijeva puno rada i diversifikaciju izvora prihoda.
Koje su prednosti, odnosno nedostaci posla na Instagramu?
Prednosti uključuju slobodu i kreativnost, dok su nedostaci pritisak za konstantno stvaranje sadržaja i neizvjesnost u prihodu.
Kako se nosiš s manjkom inspiracije?
U manjku inspiracije pokušavam putovati, ali zbog obaveza to mi ne ide uvijek. Ali onda sve to riješi pokoja čaša vina. 😂
Po tvom mišljenju, što Hungry Mileta izdvaja od ostalih food influencera?
Nadam se da ljudi još uvijek osjete moju strast prema hrani, da ju uspijevam jednako prenositi kao i prije 10 godina kad je ova priča i počela. Mislim da je logično da se kroz sve ove godine mijenjao i moj fokus, nije uvijek ista hrana bila na stolu, a niti sam ja toliko kužio hranu, namirnice, tehnike…
Mislim da je ova moja priča pravi jedan dnevnik odrastanja jednog foodija, sve je krenulo s moje niti nepune 22.godine i tako će biti dok god budem osjećao kako se u svemu ovome zabavljam, učim i rastem. (Ne nužno brojkama na vagi, s tim mogu i stati. :P)
Daljnji planovi, želje?
Planiram razvijati svoj blog, raditi na novim receptima i suradnjama, razmišljam i o kuharici koja je u procesu planiranja, a sve više i o raznim projektima koji nisu nužno vezani samo za društvene mreže. Veliko područje mog interesa je food waste, tako je uostalom i nastao „Hrana se ne baca, hrana se voli“, a plan je ići i u tom području, te raditi neke društveno odgovorne projekte. Svega po malo, a i sve u svoje vrijeme.
View this post on Instagram
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: Marija Laća, Vigor Klaić