Ideja za tatinblog rodila se početkom prosinca 2019. godine, primarno iz vrlo osobne i jednostavne potrebe.
Osjetio sam snažnu želju da zapišem misli i sjećanja kako bih svojim sinovima, kad odrastu, što vjernije prenio i dočarao kako je izgledala naša svakodnevica kada su nam tek došli u život. Ti su tekstovi isprva bili namijenjeni isključivo “ladici” i mojim sinovima. No, na nagovor Ene (supruge), koja je vjerovala da takva perspektiva može biti od velike pomoći i drugim novopečenim očevima koji prolaze slična iskustva, a usput i nasmijati mame, odlučio sam prvi tekst objaviti na Facebooku.
Reakcije su bile iznenađujuće i redom pozitivne. Sa svakom novom objavom krug ljudi koji su me pratili rastao je sve više.
Aleksandar Jovanović je ponosni otac i suprug, s diplomom sa SAE instituta u Amsterdamu, koji trenutno radi u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. Uz posao, svestrani Riječanin je i poduzetnik u domeni zabavne industrije te vlasnik tvrtke Neo Production.
Široj javnosti Aleksandar je poznat po tekstovima koje objavljuje na svom blogu tatinblog. Njegova blogerska karijera započela je krajem 2019. godine na nagovor supruge Ene, jer je imao želju pomoći i drugim novopečenim očevima koji prolaze slična iskustva poput njega.
Kako uspijeva uskladiti privatne i poslovne obaveze, o stvaranju svoje glazbe, odgoju trojice sinova i još puno toga, otkrio nam je simpatični Aleksandar Jovanović!
Predstavi nam se!
Dolazim iz Rijeke. Što se tiče školovanja, formalno sam usmjeren na elektrotehniku, ali moja prava strast i iskustvo leže u kulturi i produkciji (za koju imam i diplomu sa SAE instituta u Amsterdamu). Profesionalno, godinama sam vezan uz rad u kulturi i medijima. Nakon desetljeća u medijima, uključujući HRT, prešao sam u kulturu, gdje trenutno radim u Hrvatskom kulturnom domu (HKD) na Sušaku. Istovremeno, poduzetnik sam u domeni zabavne industrije. Vlasnik sam tvrtke Neo Production koja se bavi kompletnom logistikom i organizacijom, nudeći klijentima, tj. organizatorima projekata, potpuni “mir uma” (peace of mind) jer preuzimamo sve, od koordinacije izvođača i tehnike, do PR kampanja.
Osobnost u tri riječi: Odgovoran, kreativan i posvećen.
Javnosti si poznat kao bloger. Vodiš tatinblog, namijenjen svim roditeljima, posebno očevima. Kako si došao na ideju pisanja bloga i još s tom tematikom?
Ideja za blog rodila se početkom prosinca 2019. godine, primarno iz vrlo osobne i jednostavne potrebe.
Osjetio sam snažnu želju da zapišem misli i sjećanja kako bih svojim sinovima, kad odrastu, što vjernije prenio i dočarao kako je izgledala naša svakodnevica kada su nam tek došli u život. Ti su tekstovi isprva bili namijenjeni isključivo “ladici” i mojim sinovima. No, na nagovor Ene (supruge), koja je vjerovala da takva perspektiva može biti od velike pomoći i drugim novopečenim očevima koji prolaze slična iskustva, a usput i nasmijati mame, odlučio sam prvi tekst objaviti na Facebooku.
Reakcije su bile iznenađujuće i redom pozitivne. Sa svakom novom objavom krug ljudi koji su me pratili rastao je sve više. Puno mi se ljudi dan danas javlja i zahvaljuje na, kako kažu, ‘iskrenim i toplim tekstovima’.
Jesi li očekivao ovakav interes?
Apsolutno nisam! Kada sam, objavio prvi tekst, nisam imao nikakva očekivanja, a kamoli da će to privući tisuće ljudi i izazvati lavinu komentara i prenošenja tekstova u svim mainstream medijima na području bivše države.
Mislim da je ključ u tome što sam pisao iskreno i bez uljepšavanja, pa je publika to prepoznala. Taj interes mi je, naravno, dao i motivaciju da nastavim dijeliti naše dogodovštine.
Koji članak je izazvao najveću lavinu komentara?
Posebno bih izdvojio kolumnu o drugoj trudnoći koja se dogodila ubrzo nakon prve, koja je izazvala veliku čitanost i reakcije – više od 1200 reakcija i preko 330 komentara u roku par sati od objave za jedan “mameći” portal za koji sam tada pisao.
Vrlo si svestran. Radiš u HKD-u na Sušaku, stvaraš svoju glazbu. Koliko ti je izazovno sve skupa uskladiti?
Izazovno je, nećemo uljepšavati, ali se sve te domene nekako preklapaju i nadopunjuju. Rad u HKD-u daje mi uvid u sustav i stabilnost. U Neo Production-u radim s najvećim europskim organizatorima i produkcijskim kućama, radim na eventima od Arena do velikih koncertnih prostora, gdje je savršena logistika imperativ.
S druge strane, blog mi daje kreativni ispušni ventil, a glazba je čista strast. Ključ je u dobroj organizaciji i tome što i privatno i poslovno volim biti taj koji preuzima kompletnu koordinaciju i osigurava da sve prođe bez greške. Ta produkcijska preciznost, uz toplinu nasmijanog medvjedića, i jest moja najveća vrijednost.
Kako izgleda tvoj tipičan radni dan?
Moj radni dan je, iskreno, sve samo ne tipičan, a rekao bih da radno vrijeme u mom životu praktički ne postoji. Sve je stvar žongliranja obvezama i prioriteta. Dan najčešće počinje ranim buđenjem oko 6:30, gdje je fokus na organizaciji i spremanju trojice sinova za školu i vrtić. Najčešće sam u 8:00 u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, gdje po novome radim s nepunim radnim vremenom od početka mjeseca listopada, što mi pruža fleksibilnost za ostale obveze. To mi omogućuje da oko 12:30 budem u školi po najstarijeg sina Nou. Nakon toga slijedi pisanje zadaće, kuhanje ili naručivanje ručka, i oko 15:30 odlazak po mlađu braću u vrtić.
Naravno, sve to vrijeme – dok kuham, vozim ili čekam – moj je drugi, mobilni ured uvijek aktivan. To je ključno za Neo Production, gdje je komunikacija s klijentima, izvođačima i tehničkim timovima neprestana. Dakle, radni dan je spoj roditeljstva, kulturnog menadžmenta i produkcijske logistike – non-stop aktivnost, ali uz pravilnu organizaciju, sve je izvedivo. Osim što to moju Enu ponekad baš pošteno živcira. (smijeh)
Otac si trojice prekrasnih sinova. Koje vrijednosti im najviše želiš usaditi?
Moja najveća želja kao oca je, naravno, da odrastu zdravi i sretni. Ali želim da odrastu i postanu ljudi s pravim moralnim vrijednostima, onakvi kakav je bio moj tata. Svjestan sam da takav svijet kakav je on poznavao više ne postoji, ali trudim se odgajati ih da budu pošteni, vrijedni i marljivi.
Pokušavam im objasniti da nije potrebno tražiti validaciju izvana i da se ne stresiraju oko nevažnih stvari – da shvate da su ljudi u pravilu svi nesigurni i puno više misle na sebe nego na druge. Uvijek ih od malena “pilam” da budu iskreni i da pomažu kad god mogu, a ako već ne mogu pomoći, neka barem ne odmažu.
Vjerujem da je jako važan balans u svemu u životu, i to im pokušavam prenijeti. Život je jedan i treba ga što je više moguće provesti u veselju i na svježem zraku. Zajedno čistimo stan, radimo hranu, sve što male ručice mogu napraviti.
Trenutno su, naravno, najviše fokusirani na ključno životno pitanje: zašto je tati tako veliki trbuh, a na slikama prije njih je bio puno manji (hahaha).
Po čemu želiš da te djeca pamte kad odrastu?
Volio bih da me pamte kao tatu koji je zbilja bio prisutan.
Kao što smo spomenuli, stvaraš i svoju glazbu. Kako bi ju opisao žanrovski i gdje ju možemo čuti?
Uf, moja glazba je žanrovski prilično šarolika. U osnovi se kreće od nekakvog jazzy housea, ali tu ima svega. Zbog te šarolikosti zapravo i objavljujem pod više pseudonima – Formanti, Alex Formanti, a od ove godine objavljujem pod Neo Production.
Zadnja pjesma koju sam napisao i objavio, Voce Persa, nastala je nakon što sam ovog proljeća iznenada izgubio tatu, i to je čista emotivna pop balada na talijanskom jeziku.
Pjesme se, osim na radio postajama, mogu slušati na svim većim streaming platformama kao što su Spotify, Apple Music i YouTube.
Što voliš slušati od glazbe? Omiljeni domaći, strani izvođači?
Ajme, jako volim glazbu i slušam doslovno sve, od starog jazza i klasike, do modernog popa i EDM-a. Ne volim se ograničavati žanrovima.
Ako moram izdvojiti nešto što me trenutno fascinira, to je spoj klasičnog i modernog. Nedavno sam surađivao na turneji svjetskog fenomena i TikTok senzacije – Synthony Orchestra, koji spajaju elektroniku s pravim orkestrom. To je zaista nešto fenomenalno, i oni su mi trenutno najčešće na playlisti.
Ali realno, htio to ili ne, najčešće slušam glazbu koju slušaju moji sinovi. Tako da barem jednom dnevno moram poslušati Tommy Cash – Espresso Macchiato!
Tvoja supruga Ena pjeva u opernom zboru HNK Ivana pl. Zajca. Kako pronalazite zajednički jezik kad je riječ o glazbi?
Moram priznati da je Ena puno tolerantnija od mene. Ja volim širok spektar glazbe, ali njena operna domena i modernije varijante klasike su mi, iskreno, i dalje izazovne. Ukratko, ja tu glazbu ne volim, ne kužim i ne razumijem joj svrhu (smijeh), ali se zaista trudim shvatiti i razumjeti kako bih joj mogao biti potpuna podrška.
Ona je tu ipak puno susretljivija – uvijek posluša sve što joj ja pustim, dok ja ponekad zaista ne mogu izdržati te neke moderne opere. Ključ je u poštovanju, a ne u slaganju.
Što Aleksandar radi kad ne radi?
Ena bi rekla da Aleksandar uvijek radi, ali najviše se uspijem isključiti kada s djecom putujemo. Tako da pokušavamo to što češće raditi, samo sjesti u auto i otići negdje, pa da li to bio dnevni izlet ili neki vikend bijeg. Ali realno, još se nisam naspavao koliko sinovi nisu spavali prvih pet godina svojih života, tako da najčešće zaspim čim mi se pruži prilika (hehehe).
Daljnji planovi, projekti, suradnje?
Planovi su usmjereni na rast i podizanje kvalitete u svim segmentima. Što se tiče bloga, trenutno je u fazi promišljanja i evolucije. Iako je moja želja nastaviti dijeliti iskustva, nisam siguran želim li djecu sada, kada su već veća, u istoj mjeri izlagati javnosti. Zato radim na proširenju tematskog fokusa izvan uskog okvira najranijeg roditeljstva, a ideja o pokretanju podcasta na temu očinstva i dalje stoji kao cilj.
U poslovnom smislu, fokus je na Neo Production. Nakon što sam etablirao suradnju s najvećim organizatorima i produkcijskim kućama na najzahtjevnijim projektima (što mi je donijelo odličnu vidljivost i reference), sada mi je ključni cilj popuniti kalendar manjim i srednjim eventima. To uključuje korporativne proslave, manje festivale i individualne projekte.
Želja mi je da iskustvo organizacije na najvišim razinama prenesem i na manje projekte i time značajno podignem njihovu produkcijsku kvalitetu. To, naravno, zahtijeva ulaganje u ciljani B2B marketing i strateško širenje tima. A što se tiče glazbe, nikad kraja! Pripremam materijale za novi singl, ali i radim na remixu pjesme koju sam objavio 2012. – sada, s novim produkcijskim iskustvom, znam točno kako bi trebala zvučati, što je uvijek zanimljiv proces. Stvaranje i produkcija uvijek su mi dio DNK.
Neostvarene želje?
Ako govorimo o snovima i željama vezanim za obitelj, priznajem da je moja neostvarena želja to što supruzi Eni nisam priuštio kćer, nego tri sina! (smijeh) No, kako nas je trojica, tj. četvorica dečki već dovoljno (uključujući mene!), to će najvjerojatnije i ostati na popisu neostvarenih želja. U poslovnom smislu, želja mi je vrlo jasna, iako možda i najzahtjevnija za ostvarivanje: želim zadržati sadašnji, za mene gotovo savršen, odnos između poslovnog i privatnog života (work-life balance), a istovremeno postići da Neo Production postane sinonim za apsolutnu pouzdanost i neupitnu efikasnost u cijelom produkcijskom svijetu.
Cilj nam je doći do točke da organizatori, i oni za velike Arene i oni za manje korporativne evente, odmah pomisle na nas kada žele garantiran uspjeh bez stresa – taj potpuni “mir uma”. Dugoročno, želja mi je i raditi na projektima koji imaju veći regionalni, pa i europski utjecaj, čime bismo potvrdili da se hrvatska produkcijska logistika i usluga “mira uma” mogu nositi s bilo kojim tržištem. Ključ je u tome da rastemo pametno, bez narušavanja obiteljske ravnoteže.
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: privatni arhiv