Album „Solo pjesme“ sadrži 16 pjesama za glas i klavir. Glazba je nastala na stihove poznatih hrvatskih pjesnika i pjesnikinja među kojima su i neki lokalni kao što su to Jožica Mikičić, Dorotea Štifanić Mislej, Ivanka Glogović Klarić i Osvaldo Ramous čija pjesma je jedina na talijanskom jeziku. Upravo zbog te raznolikosti i lako pamtljivih melodija, pjesme bi bez problema mogle svoje mjesto pronaći i u dokumentarnim emisijama ili na filmu. Album je također konkurirao za nagradu Porin.
Tako ukratko opisuje svoj album prvijenac Linda Uran, glazbenica koju ste već imali priliku upoznati na našem portalu. Ovoga puta nas je simpatična Riječanka počastila svojim glazbenim uratkom, koji je nastavak na njezinu objavljenu “Zbirku solo pjesama za glas i klavir” iz 2019. godine, čije pjesme su uspješno implementirane u školski program te se odnedavno izvode i na Muzičkoj akademiji pa čak i na natjecanjima.
Tko je sve radio na albumu, kako je biti pjevačica i skladateljica klasične glazbe u Lijepoj našoj, o planovima s riječkim bendom FANAA te prognozama Leta 3 s “Mama ŠČ!” na Eurosongu, otkrila nam je Linda Uran!
Za sve one koji ne znaju, tko je Linda Uran?
To je jedno je neukrotivo i vječno sanjarsko biće koje živi u svom nekom svijetu, ali budnih očiju prati ovozemaljska zbivanja i svojim djelovanjem želi boljitak.
Povod našem intervju je izlazak tvog prvog albuma „Solo pjesme“. Otkrij nam o kakvim je to pjesmama riječ?
Album „Solo pjesme“ sadrži 16 pjesama za glas i klavir. Dakle riječ je o jednom albumu klasične glazbe s izrazito pjevnim pjesmama. Glazba je nastala na stihove poznatih hrvatskih pjesnika i pjesnikinja među kojima su i neki lokalni kao što su to Jožica Mikičić, Dorotea Štifanić Mislej, Ivanka Glogović Klarić i Osvaldo Ramous čija pjesma je jedina na talijanskom jeziku. Svaka pjesma je karakterno različita i stvara svojstvenu atmosferu stoga je i sam album vrlo raznolik. Upravo zbog te raznolikosti i lako pamtljivih melodija, pjesme bi bez problema mogle svoje mjesto pronaći i u dokumentarnim emisijama ili na filmu. Album je također konkurirao za nagradu Porin.
Podsjetimo da je prije albuma “Solo pjesme” objavljena i autorska “Zbirka solo pjesama za glas i klavir” 2019. godine. Što te potaknulo upravo na snimanje albuma s istim pjesmama?
Nakon objavljene zbirke i njene koncertne promocije po Hrvatskoj, primijetila sam kako su pjesme uspješno implementirane u školski program gdje se najviše i izvode, odnedavno se izvode i na Muzičkoj akademiji pa čak i na natjecanjima, a zbirku možete posuditi u gradskoj knjižnici ili kupiti preko Ustanove Ivan Matetić Ronjgov koja je ujedno i izdavač. Ponekad me kontaktiraju i profesori iz pjevanja ne bi li me obavijestili kako će se određena pjesma izvesti tad i tad na nekom koncertu.
Glavni poticaj za snimanje albuma bio je taj što sam htjela zaokružiti priču i svoj put ka, nazovimo to samospoznaji. Mi umjetnici ponekad teže napuštamo određene autorske projekte jer se uvijek nešto može doraditi, uvijek ima prostora za to odraditi bolje ili naprosto nešto promijeniti, dopisati. Tako je bilo i sa zbirkom.
Točno se sjećam kad sam nakon koncertne promocije zbirke u Circolu osjećala nedorečenost s ovim konceptom, iako presretna što sam uopće imala prilike u jeku pandemije održati koncert i pred živom publikom izvesti svoja djela. Ovo moje autorsko poglavlje nije bilo gotovo samo sa zbirkom, stoga sam odlučila snimiti album i zaokružiti priču.
Kad je album nastao, tko je sve radio na njemu, koliko dugo je trajao proces, gdje se snimalo…?
Album je prvo bio objavljen u digitalnom obliku 23. studenog prošle godine, no sad postoji i fizičko izdanje. Kako danas sve više glazbenika objavljuje svoje albume samostalno bez diskografa koji stoji iza njih, tako sam i ja odlučila svoj album objaviti potpuno samostalno. Sudionici na albumu, uz mene kao skladateljicu i solisticu, su pijanist Stipe Bilić, violončelistica Tonka Javorović koja se pridružuje na pjesmi Tiho, o tiho govori mi jesen (D. Cesarić) i violinistica Mia Dugandžić Marić na pjesmi Kada sam bila latica ruže (S. Femenić).
Za snimanje, miks i mastering zaslužni su Damir i Deni Ključarić iz studija La notte koji su stvarno odradili fantastičan posao. Album je sniman u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku početkom rujna, a cijeli proces snimanja trajao je malo preko 5 h nakon kojih sam došla doma i kako sam legla, tako sam se probudila idući dan s obzirom da sam bila zaslužna (osim pjevanja) i za produkciju.
Što ti je bilo najizazovnije u cijelom tom umjetničkom stvaranju?
Biti producent! Kad si ujedno i izvođač i producent, tad ne znaš gdje ti je glava i samo želiš što prije završiti zbog količine stresa kojeg stvara posao producenta, a kamoli još biti i izvođač i kompletno se predati djelu u potpunosti koncentriran na jednu radnju. Teško je moći izolirati ta dva potpuno drugačija posla u kojem se jedan bavi logistikom, drugi, dijametralno suprotno, kreativom te zahtijeva dobru fizičku kondiciju, a u oba moraš dati sve od sebe ukoliko želiš kvalitetno odraditi posao na dostojnoj umjetničkoj razini.
Hoćemo li imati priliku čuti album još nekad uživo?
Svakako će još biti koncerata na kojima ću izvoditi pjesme s albuma za koje će javnost pravovremeno biti informirana. No kao što sam već rekla, ovim izdanjem zaokružila sam jedno poglavlje pa će sad u obzir dolaziti ipak i neka nova djela koja će zahtijevati drugačiju postavu radi aranžmana.
Tko je zaslužan za vizual albuma?
Likovno oblikovanje potpisuje fotografkinja i moja dugogodišnja prijateljica Alessia Stelko. Ideja se rodila doslovno na jednoj kavi kad smo dogovarale izgled naslovnice albuma. Htjele smo prikazati tu dualnost unutar autorice, kako su njezini međuodnosi u poljima umjetničkog djelovanja, ali i karakteri u biti koherentni, nešto kao yin-yang samo u drugačijem celofanu. Za izradu knjižice (booklet-a) zaslužna je također moja dugogodišnja prijateljica Roberta Stanić. Last but not least, velike zahvale idu Loreti Begonji i njezinim kolegicama iz Krojačkog studija Loretta na prekrasnoj krinolini.
Pjevačica si i skladateljica autorske klasične glazbe. To nije baš česta pojava na našim prostorima?
Koliko sam upoznata sa stanjem u Lijepoj našoj, nisam primijetila da se još netko bavi klasičnom glazbom u kojoj je skladatelj ujedno i pjevač te da njeguje i spaja obje djelatnosti. Osobno mi je teško isključiti jedno i živjeti samo s drugim. Smatram to amputacijom slobode umjetničkog izražavanja. Kada imaš predispoziciju za raditi oboje, onda se treba više truditi.
Ima jedna dobra uzrečica koju je ujak Ben u filmu Spider-man rekao Peteru Parkeru: „S velikom moći dolazi velika odgovornost.“ Radije ću se malo više pomučiti i voziti na dva kolosijeka, nego u potpunosti zanemariti pjevanje radi skladanja ili obrnuto. Ponekad manje skladaš, a više pjevaš i vice versa zbog raznih okolnosti, ali dokle god radim jedno i drugo nema mjesta strahu. Kako bi se reklo: „Finche dura, non paura.“
Vrlo si aktivna u raznim projektima, bendovima, držiš satove pjevanja, radiš na radiju… Čime se sve baviš i kako uspiješ sve to uskladiti?
Kad to ovako kažeš onda samo mogu biti sretna što moja krvna slika izgleda zdravo (haha). Radim puno stvari, ali sve te stvari me ispunjuju. Diplomirala sam kompoziciju, a uz kompoziciju sam studirala i glazbenu pedagogiju koju nisam završila, ali ju jako volim. Predavala sam u osnovnoj školi glazbenu kulturu i to sam stvarno voljela raditi. Otud mi strast prema predavanju, a kako imam iskustva u pjevanju odlučila sam na poziv Vinka Golembiowskog priključiti se Ri Rock akademiji i tamo držati satove pjevanja. Moram pohvaliti svoje polaznike koji su u jako malo sati propjevali i srušili osobne psihičke barijere s kojima se susreo gotovo svaki pjevač/ica.
Uz sve brojnije angažmane za kazališne predstave i ostale slične formate, pjevam u našem, riječkom bendu FANAA i spremamo se na turneju. Dečki su fenomenalni i jako se dobro kužimo.
Kad radiš više „poslova“ iz glazbenog spektra djelovanja izgubiš osjećaj za vrijeme, zatekneš se u svom nekom svijetu kako letiš na tepihu, stoga mi posao glazbene urednice na radiju prizemlji taj leteći tepih što smatram da je za mene osobno to i više nego potrebno.
Za kraj, kao glazbenicu ne možemo te ne pitati mišljenje o pobjedničkoj pjesmi „Mama ŠČ“ za Euroviziju? Kakav uspjeh prognoziraš Letu 3 u Liverpoolu?
Ne bi vjerovala, ali prošle godina kad sam gledala Doru pomislila sam kako bi trebalo poslati Let 3 na Eurosong jer bi konačno napravili iskorak kojeg dosad nismo imali od osamostaljenja države. Prođe godina kad ono Let 3 ore svoj put do Eurosonga. Zaslužili su to. Ostali su dosljedni sebi, svom žanru i svojoj (za ovo društvo avangardnoj) genijalnosti. Pjesma je mrak jer je toliko banalna, formalno jednostavna i pjevna.
Poanta je za ovakvu pjesmu da publika pjeva s tobom i da joj glazba lako uđe u uši, a njima to uspjeva već skoro 40 godina. U tekst nema potrebe ulaziti, pogotovo nakon ovolikih suludih analiza, a sumnjam kako je autor teksta probdio mnoge neprospavane noći dok nije napisao pjesmu. Uvijek idem od polazišta da nije slušateljeva zadaća otkriti što je autor htio reći, već što taj tekst pobuđuje kod slušatelja.
Samo današnje društvo umjesto da kupi bojler, ono uporno otkriva toplu vodu. Prognoziram im pretežno sunčano među prva 3. mjesta ako ne i burovito 1 mjesto.
Gdje te možemo uskoro čuti uživo ili pratiti tvoj rad?
Prošli tjedan trebali smo imati dvije svirke s FANAA-om no zbog bolesti članova morali smo ih odgoditi. Najranije nas možete čuti 09. 03. na Radio Roži kad ćemo predstavljati svoj nadolazeći EP Cyanide Mango uz neke nove pjesme koje vam jedva čekamo odsvirati.
Autor: Extravagant
Foto: Alessia Stelko, privatni arhiv