Lady Boss Matea Knapić: "Neprestano nudimo nešto novo i drugačije"

Pizzeria Burra na ulazu u starogradsku jezgru Plomina jedna je od najpoznatijih istarskih pizzeria i mnogima obavezna stanica na samom ulasku u ovu predivnu regiju.

Njegova vlasnica Matea Knapić nastavila je uspješnu dugogodišnju tradiciju ugostiteljstva svoje obitelji i 2017., uz pomoć roditelja i none Dorine, odlučila pokrenuti projekt “Burra” koji je u kratko vrijeme postao vrlo popularan i prepoznatljiv objekt u Istri i Primorsko goranskoj županiji.

Danas je ova pizzeria poznata diljem cijele Hrvatske, a naša Lady Boss, simpatična i svestrana Matea Knapić, podijelila je što njenu Burru čini toliko posebnom i omiljenom.

Restoran Burra mnogima je nezaobilazna postaja kada prolaze kroz Plomin. Čime ste privukli svoje mušterije, nudite li nešto drugačije od vama sličnih restorana?

U Burri smo uz odlična jela sa roštilja najviše ponosni na našu pizzu Napoletanu za koju smo se najviše educirali i u čije smo znanje najviše uložili.

U početku nam je dosta pomagao i Marin Vanjak sa svojom obitelji, začetnik pizze napoletane u Hrvatskoj i prvi vlasnik OHare. Posebnost naše pizze su svakako visoko, kvalitetne svježe namirnice i nevjerojatno lagano tijesto, a sve zbog dobro educiranih pizzaiola koji paze na svaki detalj prilikom zamjesa, ali i samog kasnijeg odležavanja tijesta.

Često jako hvale Vašu pizzu? U čemu je njena posebnost? Koja je Vaša omiljena, a koju gosti najradije naručuju?

Svoju omiljenu pizzu nemam, jer me ovisno o trenutku i raspoloženju uvijek na novo osvoji neka druga, neka nova. U stvaranju novih ideja i menija tada jedem pizzu češće i isprobavam zajedno s osobljem svaki sastojak dok god ne osjetim da sam dobila ono što sam u početnoj ideji zamislila.

Koliko god čudno zvučalo, ne jedem pizzu često, privatno volim kuhati pa sebi i svojoj djevojčici svakodnevno kuham ručak. Najprodavanija je pizza Burra (pizza s carpacciom istarskog boškarina), ali jako su općenito tražene sve pizze s burratom.

Nastavljate dugogodišnju ugostiteljsku tradiciju svoje obitelji. Kako su izgledali počeci Burre? Koji su bili izazovi i je li Vam pomoglo iskustvo Vaših bližnjih?

Burra je nastala kao dugogodišnja želja mene i mojih roditelja da otvorimo objekt u potpunosti posvećen dobroj i kvalitetnoj pizzi, a od prvog dana najveći naglasak je bio na svježim i visokokvalitetnim namirnicama.

Nakon završene gimnazije, preuzela sam od nonića ulogu voditelja za područje labinštine, vodeće i ugledne tvrtke koja se bavi uslugom postavljanja samouslužnih automata za tople i hladne napitke.

To je bio taj početni period na mom poslovnom putu kao i odličan temelj u sve ovo što živim danas.. To su bili trenuci u kojima sam osjetila odgovornost, borbu i samostalnost pri donošenju važnih i za život danas ključnih odluka.

Plomin je preslatko mjestašce, ali i prolazna postaja prema drugim istarskim gradovima. Imate li više starih gostiju ili se zaustavljaju i slučajni prolaznici? Vraćaju li Vam se često isti ljudi?

Najčešći gosti su naše lokalno i domaće stanovništvo, gosti iz PGŽ – , a naravno da i strane goste tretiramo kao i naše, posvećujemo im se na isti način i ne stvaramo razlike..

Kod nas se uvijek traži stol i mjesto više, kako zimi, tako i ljeti pa stoga preporučamo da se vikendima svakako rezervira stol ili prošeta po plominskom starom gradu dok se ne nađe koji slobodni kutak u našem objektu.

Naravno da se u ljetnim mjesecima više i bolje radi, a sve zbog naše pozicije koja je okružena mnogobrojnim kućama za odmor, ali i zimski period je jako dobar i održava se konstanta dobrog i uspješnog poslovanja, a sve zbog čestog vraćanja stalnih gostiju.

Osim pizze i roštilja, nudite i ukusne slastice. Kojom se posebno ponosite?

Za proizvodnju slastica zaslužna je moja mama Sandra, sestra Stefania, kao i naša radnica Kristina. Njihovoj mašti nema kraja, a to i gosti prepoznaju jer konstantno nudimo nešto novo i drugačije.

Konstantno se dodatno educiramo i pohađamo radionice najpoznatijih hrvatskih kuhara i slastičara. Slastice su u našem objektu zaista posebna mala slatka priča, a sve zbog toga jer se rade male količine, svaki je kolač ručno izrađen, vraćamo se domaćim starim receptima iz nekih starih knjiga. Najbolje tehnike učimo od poznatih slastičara poput Roberta Perića, Petre Jelenić i Roberta Hromalića.

Mijenjate li ponekad jelovnik, koliko često dodajete nova jela i smatrate li da je to važno za opstanak nekog restorana?

Uz bazni meni minimalno dva puta godišnje ubacujemo i sezonska jela. Na proljeće primjerice možete kušati šparuge, dok na jesen uživate u mirisima i okusima vrganja. Takva sezonska jela su posebno tražena, gosti vole da ih uvijek dočekate s nekim novitetima, što je na kraju krajeva i pokazatelj našeg konstantnog truda i rada.

Vjerujem da nemate puno slobodnog vremena s obzirom na vrstu posla kojom se bavite. Kako provodite vrijeme kada ne radite, koji su Vam hobiji?

Svoje slobodno vrijeme nastojim provesti sa svojom djevojčicom, mojom najvećom ljubavi i glavnim motivom da svakim danom budem jača i bolja, a koja je ove godine krenula u prvi razred te samim time sve to zahtijeva puno mojeg zalaganja i truda.

Nastojim posložiti posao u jutarnjem terminu dok je ona u školi pa drugi dio dana posvetim njoj i obavezama oko nje, treninzima itd. Opuštam se u dobroj glazbi i na dobrim koncertima i isto tako obožavam putovanja.

Svakako je potrebno jako puno energije za biti uspješna lady boss i majka malog djeteta. Srećom imam roditelje koji mi uskoče, ali i predivne tete čuvalice koje ulete vikendima..