Loredana Poletti odrasla je u Poreču, fakultet je završila u Puli, a nakon udaje, seli se u Višnjan gdje živi s obitelji na velikom imanju.
Majka troje djece i ekonomist po struci, u potpunosti posvećena radu u obiteljskoj firmi koja njeguje dugodišnju tradiciju proizvodnje vina, Loredana Poletti prava je Lady Boss, inspirativna i zaljubljena u život!
Dio ste velike obiteljske tradicije vina Poletti. Kako i kada je sve to krenulo?
Naša obiteljska tradicija Vina Poletti seže u daleku 1842.godinu, te je naš sin Matteo sedma generacija. Ja sam odrasla u gradu, te do udaje nisam imala većih doticaja sa vinogradarstvom i vinarstvom, osim berbe grožđa u, malom noninom vinogradu.
Suprug Piero i ja smo se počeli ozbiljno baviti današnjim poslom krajem 90-tih godina, dotada smo oboje radili u turizmu, ja u administraciji hotela u Poreču, a suprug je bio turistički vodič.
Nakon iznenadne tatine smrti, suprug je odlučio da želi nastaviti obiteljsku tradiciju, te je bio u tada u “valu” mladih vinara koji su odlučili početi sa proizvodnjom i preradom vina na novi i moderan tehnološki način.
Krenuli smo tada od samog početka, imali smo samo vinograde ( počeli smo sa par hektara ) i stari podrum, a od nove opreme ni uređaja, nismo ništa imali, te su pred nama bile velike investicije.
Uzlet su nam tada bile organizirane vinske probe, jer smo bili među prvima u Istri .
Kako smo oboje radili u turizmu, poslovnih kontakata nam nije falilo. Bili smo godinama jako uspješni, što nam je pomoglo u razvoju i napretku u poslu.
Biti vlasnik vinarije znači biti tokom cijele godine u različitim fazama procesa i u vinogradu i podrumu, a vremena za odmor nema puno.
Koji je Vaš posao u OPG-u, čime se bavite?
Moj posao u OPG-u je adminitracija i financije, jer sam po struci ekonomist.
Kako izgleda jedan radni dan u vinariji? Jeste li puno na terenu ili ipak više vremena provodite u uredu?
Posla u vinariji i vinogradu nikad ne nedostaje, ovisno o dobu godine, a sigurno da je najintenzivnije u vrijeme berbe grožđa i nakon berbe kada se obavljanju pretoci vina. Puno posla je i u proljeće, kada je vrijeme pripreme i punjenja vina u boce, spremanja za dostavu distributerima i krajnjim kupcima, kako bi svježa vina za Uskrs bila spremna za tržište.
Od proljeća nas počinju i intenzivnije posjećivati i inozemni gosti, a i naša kuća za odmor za bazenom ima veći booking.
Organizirate brojna događanja u vinariji. Što nas sve očekuje ove jeseni?
Tokom cijele godine po najavi radimo vođene degustacije vina, a tu su i ostala eventi poput “Muzika i vino” – sljubljivanje vina i muzike, jer je moj suprug u mlađim danima bio i DJ.
U pripremi imamo i neka nova događanja, ali nećemo još otkrivati o čemu se radi…
Što sve utječe na dobro grožđe i dobro vino? Što čini Vašu vinariju toliko dugotrajnom?
Muževim precima zemlja i vinogradi bili su svetinja, te je tu istu strast naslijedio i on.
Za dobru sirovinu i krajnji produkt, a to je u našem slučaju dobro grožđe i dobro vino, potreban je predani rad u vinogradu, te kontinuirano praćenje trendova u vinarstvu i na tržištu. Mislim da smo toliko dugo opstali, jer nam je uvijek bila kvaliteta ispred kvantitete, što se i prepoznaje po našim proizvodima.
Kako biste Vi opisali dobro vino, koje Vam je draže, bijelo ili crno?
Dobro vino treba ispunjavati neke parametre koji potvrđuju dobru kvalitetu, ali naravno svakome je dobro vino ono koje mu se osobno dopada.
Od naših vina, trenutno u paleti proizvoda imamo Malvaziju, Malvaziju classica ( odležana malvazija sur-lie ) Chardonnay, Rossella – muškat ruža – rose, Merlot, Teran i Cabernet Sauvignon.
Ja preferiram Rossellu od Muškata ruže. stara autohtona sorta sa područja Poreštine, od čijeg grožđa mi radimo rose suho i moćno vino sa puno alkohola. Zbog toga što je ovo rose- suho vino prozvali su ga “gastro vino” , jer se izvrsno sljubljuje sa ribom , škampima, pršutom, foie gras, jagodom, itd…..
Drugo vino koje je meni osobno favorit je svakako naš Cabernet sauvignon – višestruko nagrađivano vino na svjetskim natjecanjima. Stavljamo ga na tržište tek nakon 5 godina odležavanja, a njegov “vijek trajanja ” je 20- tak godina.
Kako se najbolje opuštate, što radite kada pronađete vremena za sebe i na trenutak zaboravite na posao?
Za mene su najdraža opuštanja, osim provođenja vremena sa obitelji, svakako putovanja, to me opušta i nadopunjava energijom za nove poslovne pothvate.
Radite li posao iz snova? Jeste li oduvijek znala da ćete se baviti ovime jednog dana?
U mladosti sam mislila da će moj posao biti i ostati turizam i hotelijerstvo, koji jako volim, ali i u našem poslu puno vremena provodimo sa našim posjetiteljima i kupcima, a sa mnogo njih smo to produbili u lijepa prijateljstva, tako da sam na taj način ostala u toj branši.
Autor: Tamara Štiglić Vodopić
Foto: privatni arhiv