Svoje godine studiranja arhitekture iskoristila sam kao poligon za istraživanje; praksu sam provela u Japanu, Milanu i Indiji. S mentoricom Miom i njezinim suprugom Tončijem Čerinom u studiju rothčerina (koji su prije nekoliko dana nominirani za prestižnu europsku nagradu za arhitekturu Mies van der Rohe) provela sam 3 predivne i izuzetno kreativne godine nakon studiranja. Idući korak bio je selidba u Samobor i rad u stvarnom užurbanom tempu gradilišta u Studiu BauBau s kolegicom Viktorijom Jagodić.
U međuvremenu sam s partnerom pokrenula umjetnički brend Earth Wind Desire, kupili smo svoj refugium-napuštenu vikendicu na obroncima Samoborskog gorja i samostalno ga preuredili u mjesto za život.
Ovako svoj bogat i impresivan CV ukratko opisuje Larisa Čišić, arhitektrica i dizajnerica. Strastvena je ljubiteljica zanimljivog lifestylea, koji njeguje “ruach” – starohebrejsku kreativnu, iznenađujuću i nesputanu pokretačku energiju koja nas sve ispunjava. Svoje putovanje Larisa se trudi prenijeti u svakodnevni život, stvarajući prostore i/ili jedinstvene objekte koji odražavaju našu iskonsku bit, nadahnjujući našu ponovnu vezu s prirodom.
Tako je uz osnovan arhitektonski kunstmanir STUDIO, koji je bio logičan nastavak njezinog profesionalnog puta, započela sa svojim partnerom i zanimljivu umjetničku priču pod nazivom Earth Wind Desire. U njihovoj ponudi nalaze se aromatherapy setovi inspirirani jadranskim vjetrovima, stalci za palo santo, lampe, skulpture.
Više o svojoj kreativnoj, inspirativnoj i poduzetničkoj priči te daljnjim planovima, otkrila nam je Lady Boss Larisa Čišić u razgovoru za naš portal!
Predstavite se našim čitateljima! Imate impresivnu akademsku karijeru iza sebe.
Ja sam arhitektica, dizajnerica, vječna putnica i strastvena ljubiteljica života koja vjeruje u “ruach” – starohebrejsku kreativnu, iznenađujuću i nesputanu pokretačku energiju koja nas sve ispunjava. Kao ovlaštena arhitektica, fokusirana sam na kreiranje arhitektonskih i dizajnerskih rješenja u segmentu održivog luksuza. Moje putovanje obilježeno je iskrenom željom da sklad iz prirodnog svijeta prenesem u svakodnevni život, stvarajući prostore i/ili jedinstvene objekte koji odražavaju našu iskonsku bit, nadahnjujući našu ponovnu vezu s prirodom.
Odluka za studiranjem arhitekture nakon matematičke gimnazije i opsjednutosti likovnim izražavanjem, za mene je bila rješenje vrlo jednostavne jednadžbe: matematika+umjetnost=arhitektura. Prva godina studiranja bila je težak put u nepoznato obilježen prevelikim očekivanjima, no već na drugoj godini razvila sam veliki interes za japansku arhitekturu i shvatila arhitekturu kao svoj poziv da svaka gruba izgradnja koju ću projektirati, oživi kroz svoj potencijal iscjeljenja, opuštanja i veze s prirodom.
Ja sam svoje godine studiranja iskoristila kao poligon za istraživanje; praksu sam započela u najvećem i najnagrađivanijem arhitektonskom uredu u HR-3LHD-u, odselila sam u Japan i tamo radila u studiu Go Hasegawe i NAP-Hiroshi Nakamure, zatim surađivala sa studiom Njirić+, odselila na studenstku razmjenu na Politecnico di Milano u najubudljivije vrijeme kad je Milano bio domaćin EXPO-a, a koncept je projektirao moj profesor Stefano Boeri. Na neugodno iznaneđenje svojih roditelja, u Milanu sam vidjela oglas za razmjenu sa sveučilištem CEPT u Indiji, tako da se realizirala i moj najluđi pothvat razmjene razmjene u Ahmedabadu, na kampusu kojeg je projektirao Balkrishna Doshi, dobitnik Pritzkerove nagrade i učenik Le Corbusiera. Moj diplomski rad bio je sinergija svih iskustava koje sam prikupila i ponovno bacanje na glavu.
Uz mentorstvo moje drage profesorice Mie Roth Čerine koja je bila ključna u formiranju mojeg arhitektonskog izraza, opsežan istraživačko-projektantski projekt pod nazivom: refugium, mreža urbanih mikro pribježišta kao model preventivne zdravstvene zaštite; slučaj Zagreb ugledao je svjetlo dana. S Miom i Tončijem Čerinom u studiju rothčerina (koji su prije nekoliko dana nominirani za prestižnu europsku nagradu za arhitekturu Mies van der Rohe) provela sam 3 predivne i izuzetno kreativne godine nakon studiranja. Idući korak bio je selidba u Samobor i rad u stvarnom užurbanom tempu gradilišta u Studiu BauBau s kolegicom Viktorijom Jagodić.
U to vrijeme s partnerom Danielom pokrenula sam umjetnički brend pod nazivom Earth Wind Desire, kupili smo svoj refugium-napuštenu vikendicu na obroncima Samoborskog gorja i samostalno ga preuredili u mjesto za život.
Moj arhitektonski kunstmanir STUDIO bio je jedini logičan nastavak profesionalnog puta. Danas sam jako zahvalna na prilici svim investitorima koji nam se obraćaju i povjeraju svoje velike životne projekte.
U slobodno vrijeme nikad se prestajem putovati jer je to izvor mog ruaucha, a s vremenom se to manifestiralo i u poslu: tako danas imam gradilišta po cijeloj Hravtskoj, a internacionalni brend EWD podrazumijeva da smo povremeno u Austriji, Švicarskoj, Italiji, Sloveniji itd.
Volim čitati i izrađivati keramiku koja je našla svoje mjestu u konceptu uporabnih predmeta Earth Wind Desire.
Vrlo ste svestrani, kreativni i poduzetni. Nedavno smo vas upoznali na Bioeterica eventu u Zagrebu, gdje ste se predstavili s umjetničkim brendom „Earth Wind Desire“. O čemu je točno riječ, što se sve nalazi u ponudi?
Uz moj rad kroz 𝐤𝐮𝐧𝐬𝐭𝐦𝐚𝐧𝐢𝐫 𝐒𝐓𝐔𝐃𝐈𝐎, krenula sam na kreativno putovanje sa svojim partnerom, Danielom, kroz naš projekt 𝐄𝐚𝐫𝐭𝐡 𝐖𝐢𝐧𝐝 𝐃𝐞𝐬𝐢𝐫𝐞. Spajamo umjetnost i zanatstvo s načelima povratka prirodi i otkrivanja vlastite nutrine. Od prirodnih materijala stvaramo predmete koji vas vode na putovanje, a inspiraciju pronalaze u drvu, kamenu, staklu, soli…
U ponudi se nalaze aromatherapy setovi inspirirani jadranskim vjetrovima, stalci za palo santo, lampe, skulpture, više na www.earthwindesire.com.
Foto: Extravagant
Foto: Extravagant
Stojite iza arhitektonskog „kunstmanir STUDIO“. Kakav koncept krije?
U svom studiju već imam privilegiju kreirati jedinstvena iskustva za klijente. Moja se filozofija temelji na uvjerenju da priroda drži ključ pravog luksuza i mira. Projektiram prostore koji prizivaju harmoniju prirode, dopuštajući materijalima da prožimaju svaki prostorni atom.
Studio se nalazi na glavnom Samoborskom trgu, na prvom katu i s velikom staklenom stijenom te čini oazu gdje klijenti mogu osjetiti atmosferu koju mogu ostvariti kroz rad s nama. Svi dosadašnji klijenti suradnju su ugovorili po preporuci. Sada ulazimo u treću godinu poslovanja i odradili smo 55+ projekata za velike klijente kao što su gradovi ili općine, poslovne ili privatne za projekte u najrazličitijim mjerilima: od mikro kušaonice vina, privatnog wellnesa uz postojeću kuću, do glamping kompleksa, dječjeg vrtića ili velikog centra integracije.
Zajednički nazivnik svim našim klijentima je shvaćanje dodatne vrijednosti koje mogu dobiti kroz kreativnu suradnju: težnja za vezom s prirodom i povjerenje u projektantski proces jednostavno moraju postojati, a svi ostali elementi suradnje su personalizirani ovisno o potrebama klijenta.
Imate li možda prepoznatljiv svoj „signature“, po čemu Vas klijenti mogu prepoznati?
Pod zajedničkim nazivnikom: arhitektura i umjetnost povratka prirodi.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Posao je dinamičan i iziskuje jako puno komunikacije s različitim ljudima kao što su projektanti suradnici, izvođači, javnopravna tijela, klijenti, što ponekad crpi kreativnu energiju. Moje rješenje za to je, ukoliko tijekom radnog vremena ne uspijem riješiti određeni kreativni problem ili zadatak, s isprintanim nacrtom otvorenog pitanja liježem u krevet i maštam o rješenju, koje ponekad dođe i u snu.
Možete li nam izdvojiti najznačajnije projekte, suradnje?
Projekt kojeg bih izdvojila je prvi samostalno osvojen natječaj iz 2017.g, što je popratio projektantski nadzor i realizaciju za Aleju poginulih branitelja u Brdovcu. U odnosu na druge radove koji su uglavnom bili likovni osvrt na temu, moja je ideja bila više urbanistička: Brdovcu koji je općina nastala uz glavnu prometnicu, ponuditi ideju za realizaciju prvog javnog prostora-aleje niz koju je ostvarena izmjena mikrolokacija kao spomena sjećanja na poginule branitelje. Svako spomen mjesto uključuje svjetlo/vertikalu koja perforacijama asociraju na metke i otiskuju ime branitelja, konzolnu klupu koja otiskuje godinu sjećanja te stablo koje zasjenjuje to mjesto kontemplacije.
Prilikom svečanog otvorenja, održana je vojna ceremonija uz prisustvo Predsjednika, čime je moja karijera dobila veliki uzlet te je otvaranje vlastitog studija bilo jednostavno nametnuto potražnjom za projektima.
Je li teško biti žena – poduzetnik?
Ne mislim da je u naravi vođenja tvrtke i poslovnih izazova teže biti žena nego muškarac podutenik. Ono što je zasigurno teže je držati korak s očekivanjima bližnjih, društva i sebe. Zato smatram da je najveći posao svake žene poduzetnice upravo neprestan rad na sebi i savladavanje mentalnih barijera.
Što Vas najviše veseli i pokreće u poslu?
Uspješne realizacije i zadovoljni klijenti su kruna našeg rada, trenuci kada shvatiš da se sav trud isplatio. U nekom mikro mjerilu, svaki dan smatram ispunjenim ako se punom snagom radilo na produkciji kreativnih ideja, ako se putovalo, ili ako se jednako tako snažno odmaralo 😊
Što biste poručili ženama koje se dvoume pokrenuti vlastiti biznis?
Da plate mentorstvo osobi koja ostvaruje rezultate koje u svom biznisu žele vidjeti u budućnosti, da budu hrabre i jednostavno krenu u akciju.
Daljnji planovi?
Ciljevi za budućnost su nastaviti raditi na tako inspirativnim projektima kao dosad. Arhitektonskom timu ove se godine priključila kolegica Dora Kostrevec, uz 7 stalnih vanjskih suradnika za različita inženjerska područja. U ovoj ćemo godini imati desetak realizacija, što je odlično za arhitektonsku profesiju koja je izuzetno spora i iziskuje veliko strpljenje te uključenost velikog broja ljudi o kojima ovisi budućnost realizacija.
U ovoj godini planiramo i otvorenje fizičke trgovine našeg brenda Earth Wind Desire, uz želju da nas zdravlje i inspiracija ne prestanu služiti.
Kako i gdje Vam se zainteresirani mogu javiti?
Na www.kunstmanirstudio.com // larisa@kunstmanirstudio.com ili www.earthwindesire.com // info@earthwindesire.com.
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: Extravagant, privatni arhiv