Ermina Duraj je pročelnica Upravnog odjela za poslove Župana i Županijske skupštine i profesorica na fakultetu te bivša novinarka, prava Lady Boss, uspješna, poduzetna, predana i strastvena.
Uživa u onome što radi, ali i u ostalim ljepotama koje život pruža, a u ovom je inspirativnom razgovoru s nama podijelila razne zanimljivosti iz svog poslovnog i privatnog svijeta.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako izgleda Vaš uobičajeni radni dan?
Moj dan počinje prilično rano, malo poslije 5 sati. Sa suprugom popijem kavu i obično slušam njegove dosjetke o tome što bi se dogodilo da nekim čudom preskočim odmah ujutro pročitati najvažnije vijesti dana.
To je moja rutina još od studenskih dana. Razlika je u tome što sam tada čitala samo Novi list i slušala Radio Rijeku, a danas mi treba malo više vremena i za ostale dnevne novine i portale, pa se često i kava ohladi…
S obzirom da u svom poslu moram pratiti što se događa u javnosti i s različitim javnostima, rekla bih da je to dobar pregled situacije, daje mi ideje i inspiraciju za dan.
U poslu koji radim svaki je dan drugačiji. Kako surađujem s različitim resorima, od medija, civilne zaštite i udruga civilnog društva, do vatrogastva, nacionalnih manjina i hrvatskih branitelja, sudjelujem u organizaciji različitih događanja, sastanaka, prijema, u prilici sam svakodnevno komunicirati s puno ljudi, uživo, telefonom, on-line.
Svaki razgovor prilika je za razmjenu ideja i novih perspektiva. Kao što svakom radnom danu nastojim dati priliku da bude najbolji do tada.
Završili ste Pravni fakultet i Odnose s javnošću. Jeste li se oduvijek zamišljali na ovakvoj ili sličnoj poziciji?
Oduvijek sam bila znatiželjna prema komunikaciji i društvenim pitanjima. Još sam za vrijeme studija na Pravnom fakultetu počela raditi na Hrvatskoj televiziji, u TV centru Rijeka, kao stalni honorarni suradnik i to iskustvo bilo mi je dovoljno da poželim ostati u novinarstvu i nakon studija.
Završila sam kasnije odnose s javnošću i niz edukacija iz područja komunikacija.
Svi moji interesi su se polako spojili u ovo što volim raditi – pomagati ljudima, povezivati ljude i baviti se pitanjima koja oblikuju našu zajednicu.
Kako je izgledao Vaš poslovni put?
Moj poslovni put krenuo je s novinarstvom i nastavio se u odnosima s javnošću i suradnjom u sustavima civilnog društva.
S obzirom da je pravo u svakom segmentu poslovnih suradnji, dobro mi dođe znanje koje sam stekla na studiju, no rekla bih da se moja profesionalna i životna škola dogodila na Hrvatskoj radio televiziji na kojoj sam imala sreću raditi sa sjajnim novinarima i urednicima koji su bili odlični mentori.
Zahvalna sam Vladimiru Rončeviću, Jaroslavu Kovačeviću, Anti Batinoviću, Nevenu Kepskom, Gordani Mrđen, Antoneli Galić, Zdravku Klevi i svim ostalim kolegama novinarima, snimateljima, montažerima, realizatorima, producentima s kojima sam tada surađivala, od kojih sam učila i koji su i danas moji dragi prijatelji. Nedavno je kolega Dean Miculinić objavio na Facebooku jednu zajedničku fotografiju iz tog vremena, pa smo dogovorili okupljanje, podsjetnik na vrijeme koje svi mi opisujemo u superlativima. Na HTV-u sam sam dobivala prilike raditi puno televizijskih projekata.
Pratila sam glazbu, kulturu, teme iz područja zdravstva, socijalne i civilne zaštite, zapravo sve što je bilo potrebno i što sam mogla stići nakon predavanja na fakultetu. Radila sam i na Kanalu Ri kao novinarka i urednica mozaičnog programa, kasnije sam radila u informativnom programu, vodila politička sučeljavanja, televizijske prijenose karnevalskih povorki. Čak sam uređivala i vodila emisiju o građevinskim materijalima što je bilo vrlo zanimljivo i poučno.
Ponosna sam na svoje novinarske dane koji su me usmjerili prema odnosima s javnošću u kojima sam od 2007., kada sam se zaposlila u Primorsko-goranskoj županiji.
To je bilo vrijeme kada sam upoznala kolege Krešu Macana, Zinku Bardić, Božu Skoku, Damira Jugu i Aleksandru Kolarić, komunikacijske stručnjake koji su mi davali prve savjete u struci, koji su me kasnije inspirirali da napišem knjigu “Odnosi s medijima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi”, u kojoj sam povezala svoje novinarsko i PR-ovsko iskustvo u javnom sektoru, Kolege su su mi dali prve preporuke i prilike kao predavaču kolegija iz područja odnosa s javnošću i protokola.
Kao predavač surađujete na Veleučilištu PAR u Rijeci, radili ste i na projektima Veleučilišta Edward Bernays u Zagrebu i Sveučilištu u Rijeci. Kao gostujući predavač predavali ste i na Sveučilištu u Dubrovniku. Možete li usporediti ova dva posla? Što vas vuče predavanjima?
Raditi kao praktičar u odnosima s javnošću i predavati na fakultetu zapravo je odličan spoj teorije i prakse. U praksi sudjelujem na stvaranju rješenja, dok u učionici studentima pomažem da grade budućnost. U uredu se suočavam sa stvarnim izazovima: analizama podataka, donošenjem odluka, razvijanjem strategija, gdje je važna prilagodljivost i usredotočenost na rezultat.
S druge strane, učionica je moj “kreativni prostor”. Kada predajem, osjećam da sudjelujem u procesu usmjeravanja i oblikovanja kritičkog razmišljanja i kreativnosti studenata.
Nastojim ih poticati da preispituju, postavljaju pitanja i aktivno sudjeluju u društvu. Ono što me posebno vuče ovom putu jest rad s mladima; promatram njihovu transformaciju iz znatiželjnih studenata u individualce sa znanjem i samopouzdanjem koji su spremni preuzeti odgovornost za svoje postupke i ideje.
Svako predavanje pruža mi priliku da prenesem znanje, iskustva i perspektive koje sam stekla tijekom godina prakse. Učim ih da teorija nije samo skup pravila, već alat koji im može pomoći u rješavanju stvarnih problema.
Osim toga, povratne informacije koje dobivam od studenata često su mi izvor inspiracije za posao koji radim. Njihova energija i entuzijazam vraćaju mi vjeru u važnost obrazovanja i doprinos zajednici.
Koliko je dinamičan posao pročelnice?
Svi koji me poznaju znaju da jako volim svoj posao jer je njegova osnova – komunikacija. To je iznimno dinamičan i zanimljiv posao, sa izazovima koji potiču na osobni i profesionalni razvoj.
Svaki dan donosi nove situacije koje zahtijevaju hitne odluke i puno komunikacije. Često se u danu i nekoliko puta promijeni plan jer je u ovom poslu važna pravovremena i brza reakcija.
Dinamika ovog posla me drži motiviranom. Nikada nije dosadno, a svaki uspješan ishod pa i greške koje se dogode, cijelom timu su dobra motivacija.
Koji Vam je njegov aspekt najdraži?
Najdraži aspekt posla svakako mi je rad s ljudima.
Osjećam se privilegiranom što imam priliku surađivati s odličnim timom suradnika i biti u kontaktu s ljudima različitih struka, posebno onih koji su usmjereni na sigurnost građana. Svjesni smo koliko doprinos svakoga od nas može donijeti dobroga našem društvu.
Kako usklađujete posao s privatnim životom?
Kako kad. Nekad je teže, nekad lakše…Nastojim postaviti jasne granice između posla i privatnog života. Trudim se pronaći vrijeme za sve što volim i što me ispunjava.
To je, prije svega, vrijeme za obitelj i prijatelje, jer njihova podrška i prisutnost mi je jako važna. Slobodno vrijeme najviše volim provoditi s obitelji, suprugom i dvojicom sinova koji studiraju i imaju puno drugih aktivnosti pa se znamo i mimoići tijekom radnog dijela tjedna. Zato su naši vikendi.
Što radite kada ne radite, kako najradije provodite slobodno vrijeme?
To je vrijeme koje posvetim aktivnostima koje mi pomažu da se opustim i napunim baterije. Bilo da su to druženja i putovanja s obitelji i prijateljima, šetnja kroz prirodu i uživanje u dobroj knjizi ili filmu.
Rekreativno se bavim trčanjem i volim duge šetnje koje su najbolji način za razbistriti misli i smisliti plan za dobar dan, mjesec, godinu…Za sebe.
Autor: Tamara Štiglić Vodopić
Foto: Extravagant