Ljubiteljica čitanja i putovanja, najpoznatija knjiška blogerica u Hrvatskoj, Alis Marić već godinama uživa u svom omiljenom hobiju koji je izrastao u uspješnu poslovnu priču.
Naša nova Lady Boss sa žarom i strasti govori o svome poslovnom putu koji je započeo otvaranjem bloga Čitaj knjigu, a proširio se na razne druge sfere.
Alis obožava ono što radi i s veseljem dijeli svoju ljubav i oduševljenje s drugima te pritom inspirira i motivira.
Otkrila nam je brojne zanimljivosti o počecima, odlukama, željama i snovima.
Odakle i otkada ljubav prema čitanju?
To traje od rođenja. Sjećam se da sam već s tri godine natezala kojekakve slikovnice po kući. Fascinirali su me ti papirnati šareni predmeti, miris papira i knjige, boje, lijepe slike i stranice pune slova.
Počela sam čitati s pet godina. Majka je jako voljela knjige i ona mi je jako rano usadila tu ljubav. Imali smo malu, ali vrijednu biblioteku pored koje bih uvijek sjedila i vadila knjige. Listala ih, mirisala i molila mamu da mi priča priče. Isto tako smo majka i ja često išle knjižnicu. Naime u to vrijeme nije bilo toliko popularnih knjižara kao danas. Nisu se u tolikom broju kupovale knjige.
Običaj je bio posuditi knjigu. Sjećam se dobro tih odlazaka u knjižnicu. To je bio redovno događaj tjedna ili mjeseca. Tek kada sam imala nekih šesnaest godina počela sam si sama kupovati knjige. Posebna radost bi me obuzimala prilikom ulaska u knjižaru.
Satima ne bih izlazila. I dan danas su mi to nezaobilazni rituali.
Kako ste se odlučili pokrenuti blog i stranicu Čitaj knjigu?
Kao diplomirana pravnica s 22 godine iskustva u domaćim i stranim velikim tvrtkama i korporacijama na odgovornim pozicijama bila sam jako nezadovoljna, frustirana i stalno sam zamišljala kako bi bilo lijepo kada bih mogla raditi ono što najviše volim, ono za što izgaram, ono što najviše znam i osjećam, a to su knjige.
Svima je na van moja „karijera“ izgledala privlačna i poželjna – dobar posao, hrpa beneficija, putovanja i sigurna plaća! Samo meni nije. Ja sam stalno plakala i sanjala o tome da budem sama sebi šefica. Okolina mi je govorila: ‘Kako si tako nezahvalna, budi sretna da imaš dobar posao’. Ne moraš o ničemu brinuti jer ti svaki mjesec dobra plaća sjeda na tekući.
No, u meni je neki glas govorio da to nije to i da bih taj posao trebala napustiti, ali nisam imala hrabrosti. Jako puno ljudi živi na taj način danas jer se stvara prividna komforna, sigurna zona koja se na kraju pokaže suprotnom. I onda je Svemir odlučio djelovati umjesto mene.
Nakon 22 godine rada u kontinuitetu, dobila sam prvi otkaz u pedesetoj godini života. Za mene više nije bilo posla, ali ni života. Dobila sam etiketu nezaposlene osobe. I naravno, prvih par godina me ‘prala’ panika, strah, nezadovoljstvo i briga. Uvijek kažem da čovjek, nažalost, iz te komforne zone neće izaći dok ne dotakne dno. Ja sam ga dotaknula. Prije 15 godina sam doživjela totalan raspad. U meni je bilo milijun pitanja, i onda sam rekla – dosta je, idemo preslagivati stvari. Krenula sam raditi na sebi, a u tome su mi puno pomogle knjige.
Čitajući knjige o osobnom razvoju, psihologiji, sociologiji došla sam do nevjerojatnih spoznaja i odlučila sam ih primijeniti u vlastitom životu. Odlučila sam preuzeti odgovornost i uzeti život u svoje ruke. Nikada nitko nije kriv za nijedan naš potez, neuspjeh, nesreću, nevolju pa čak ni za bolest.
Ljudi vole reći: ‘Blago tebi, ti sve imaš, ti si se rodila pod sretnom zvijezdom, tebi sve ide čega se primiš.“ No to nije točno, jer sve je u našim rukama, sve možemo sami, ako tako odlučimo i ako nismo žrtve. Ja sam jedno vrijeme bila žrtva i shvatila sam da to nije dobar put, okrenula sam sve i počela raditi ono što najviše volim, a to su knjige. Kad sam krenula s knjigama, svi su me pitali: ‘Ti misliš živjeti od knjiga’, a ja sam rekla: ‘Da’.
Može se živjeti od knjiga i to sam dokazala. Iza mene je puno rada, tipkanja, pisanja, planiranja, maštanja. I konkretnih projekata: Lov na čarobne knjige, Udomljavanje knjiga, Biblioteka Čitaj knjigu, Otvori novu stranicu- projekt s kojim sam odlazila u muški zatvor u Zagrebu kako bih zatvorenike potaknula na čitanje i promjenu, Web shop Čitaj knjigu i prodaja knjiga u regiji i EU, opremanje bolnica policama s knjigama kako bi bolesnici imali što čitati dok čekaju svoje preglede ili dok borave u bolnici, opremanje škola, vrtića i knjižnica najnovijim naslovima, opremanje Flix budeva putujućim knjižnicama, sudjelovanje na Interliberu s posebno uređenim kutkom za čitanje, TEDx govori u nekoliko hrvatskih knjižnica, predavanja o mom poduzetničkom putu u srednjim i višim školama, suradnja s hrvatskim izdavačima i neafirmiranim autorima, produkcija brendiranih predmeta za knjigoljupce – šalica, majica, hoodica, deka, održavanje book clubova, promocija i još puno toga vezano za knjige.
Među prvima sam u Hrvatskoj počela vezati knjigu uz popularne brendove kao što su kava, naočale, putovanja, namještaj, torbe, hrana….
Što za Vas predstavlja čitanje?
Čitanje je za mene prije svega opuštanje, informiranje, educiranje, zabava i bijeg. Dokazano je da čitanje smanjuje stres za oko 68%. Čitanje proširuje moj vokabular, proširuje znanje i samim tim jača moje samopouzdanje.
Čitanje mi omogućava da proživim na tisuće tuđih života, da učim iz tuđih lekcija, da budem poniznija i da shvatim da moji problemi i boli nisu jedini na ovom svijetu. Uvijek postoje gori. Ljudima se događaju nevjerojatne stvari. Čitanjem to osvješćujemo i gradimo razumijevanje i toleranciju za druge. Čitanje nas definitivno čini boljim osobama. Kroz čitanje vježbamo pamćenje i jačamo koncentraciju.
Meni je prioritet to što me čitanje odvodi u mnoge druge svjetove i živote koje inače nikad ne bih dotakla, nikad ih ne bi spoznala i upoznala. Ovako sam ih proživjela na tisuće. Zar to nije uzbudljivo?
Imate li omiljene autore, čije knjige najčešće preporučate?
Naravno da imam omiljene autore.
Obožavam Marqueza, Dostojevskog, Pearl Buck, Stefana Zweiga, Louisu May Alcott – to su moji omiljeni autori klasika. Ali volim i Hosseinija, Knausgaarda, Sally Rooney, Elenu Ferrante, Valerie Perrin, Amosa Oza, Donnu Tartt, Johna Irvinga, Paul Austera, Leilu Slimani, Dana Browna i još mnoge druge.
Preporučam knjige koje su me „izule iz cipela“. Knjiga da bi meni bila dobra i za preporuku „mora biti poput sjekire za smrznuta mora unutar nas samih“ kako je to slikovito rekao Franz Kafka.
Od žanrova volim obiteljske drame, psihološke trilere, autobiografije & biografije, knjige za osobni razvoj. Ne čitam fantasy, ne volim baš povijesne romane kao niti distopiju.
Možete li izdvojiti svojih 5 najdražih romana?
To se stalno mijenja. Taj popis nije nikada zauvijek. Jer dobre knjige stalno nadolaze. Svake godine nova otkrića, novi svjetovi, novi junaci. Ali evo pokušat ću navesti pet koji su me posebno dotaknuli:
- Sto godina samoće – Marquez
- Gonič zmajeva – Hosseini
- Češljugar – Donna Tartt
- Muškarci koji mrze žene tj. Millenium trilogija Stiega Larssona
- I nebom teku rijeke – Elif Safak
Kako biste opisali knjišku blogersku scenu u Hrvatskoj?
Knjiška scena u Hrvatskoj se najčešće manifestira putem društvenih mreža – Instagram, TikTok ili Facebook gdje ljubitelji knjiga dijele recenzije, preporuka, književne liste, TBR liste. Svi ti profili na društvenim mrežama imaju i svoje blogove gdje pišu opširnije preporuke za čitanje.
Na taj način se promoviraju strani i domaći naslovi, noviteti, potiče se čitanje i kultura čitanja što je za svaku pohvalu. Čitaj knjigu je u tome predvodnik. Prva sam počela to raditi na taj način i zato danas imam više od 850.000 pratitelja diljem regije i EU. Ta brojka i dalje raste. Knjiška scena se prilagođava potrebi tržišta.
S klasičnih blogova knjigoljupci prelaze na dinamičnije formate koji privlače i mlađu publiku i šire interakciju. Mislim da je hrvatska knjiška blogerska scena živa i raznolika. Nažalost ima i puno zavisti, ljubomore, podmetanja, raspravljanja.
A ja mislim da bismo trebali više surađivati, ujediniti se, i na taj način bismo imali više utjecaja i bili bismo još jači i inspirativniji.
Otvorili ste i web trgovinu. Kolika je potražnja za knjigama i što se najviše traži?
Da, web trgovinu otvorila sam malo iza korona krize. Trajalo je tri godine. Sredstva za otvaranje sam dobila od EU. Bilo je to jedno vrlo zanimljivo i korisno iskustvo. Imala sam i dvoje zaposlenih. Najviše su se tražile knjige domaćih autora iz regije. U Hrvatskoj su jako dobro išle knjige iz Srbije, BiH i Crne Gore. Knjige koje su se bazirale na istinitim životnim pričama. Tako smo imali rekorde u prodaji naslova: Čistačica na crno, Očuh, Duše blizanci, Smij se u inat svemu, Sebi duguješ sve, Bez veze, Preko veze, knjige Milice Oliver.
Potražnja je bila dobra, očekivana. Obično bi travanj bio najlošiji mjesec što se prodaje tiče. A najbolji mjeseci su bili srpanj, kolovoz, prosinac i siječanj. Za to ima logike. Najviše se čita ljeti i zimi. U lipnju 2025. zatvorila sam web shop. Jednostavno me to više nije „palilo“. Ali Čitaj knjigu ide dalje i još više se učvršćuje kao najveći book profil u regiji.
Mislite li da Hrvati čitaju više od statistika na koje često nailazimo?
Da. Ne vjerujem statistikama koje nam prezentiraju. Interliber je svake godine sve posjećeniji, kupnja knjiga iz godine u godinu raste, nijedan od hrvatskih izdavača nije propao.
Svi dobro rade. Nove knjižare se otvaraju. Svaki grad u Hrvatskoj ima svoj lokalni sajam knjiga koji dobro posluje. Ima i respektabilan broj book klubova, podcastova, blogova i profila. Ljudi se vraćaju čitanju.
Kako izgleda Vaš radni dan?
Uh, vrlo je dinamičan. Rad od doma nije nimalo lagan. Budim se već oko 7 sati. Prvo ujutro vježbam i hodam, pijem 3 čaše mlake limunade sa soli, zatim slijedi omiljena kavica i otvaranje mailova, priprema postova, reelova, zapisivanje ideja, ciljeva, poruka zahvalnosti i pozitivnih misli.
Obično iza 11h imam i po nekoliko sastanaka. Volim svaki drugi dan otići do knjižare. Tamo se osjećam dobro i dobivam nove ideje. Popodne obično imam promocije i gostovanja. Navečer opet pišem i to najčešće preporuke, priprema materijale za postove za sljedeći dan, informiram se o novitetima u svijetu.
Ali kroz sve to se isprepliću i moje obiteljske obaveze. Majka sam troje djece i baka troje unučadi s kojima neizmjerno volim provoditi vrijeme. Uglavnom dan mi završava iza ponoći.
Ljubiteljica ste putovanja, često posjećujete i europske knjiške sajmove. Na koji Vas način sve to oplemenjuje?
Da, na mom instagram profilu piše Book and Travel lover. Oduvijek volim putovati. Jer to je slično – čitanje i putovanja dijele istu svrhu: izmjestiti nas iz svakodnevnice i vratiti sebi. Putujemo da bismo promijenili prostor, a čitamo da bismo promijenili pogled.
U oba slučaja napuštamo poznato i ulazimo u tuđi svijet, ritam, priču. Knjiga je putovanje koje stane u torbu, a putovanje je knjiga bez korica, pisana susretima, čuđenjima, otkrivanjima novih svjetova. A i knjige nas odvedu na put – u gradove koje još nismo vidjeli, krajolike koje poslije tražimo na karti ili ih googlamo. Čitanje i putovanje savršeno se razumiju.
Oboje nas uče da zastanemo – da slušamo, gledamo i upijamo.
Prvih deset godina karijere radila sam u francuskoj avio kompaniji Air France gdje sam svakodnevno putovala po cijelom svijetu. Navukla sam se i otada ne prođe mjesec da negdje ne otputujemo – da li van ili unutar Hrvatske.
Da, volim posjećivati knjiške sajmove u svijetu. Tu dobivam nove ideje, vidim nove trendove, omirišem nove naslove, autore, knjige.
Bila sam nekoliko puta na frankfurtskom sajmu, londonskom, na sajmu knjiga u Goeteborgu, u Beču. Voljela bih posjetiti sajam knjiga u Leipzigu, Parizu i u Bolognji.
Koji je Vaš savjet onima koji se dvoume učiniti taj prvi korak ka onome što zaista žele raditi?
Moj životni moto je: “Teško uspijeva ono u čemu nema srca”. Previše ljudi radi posao koji ne voli. Takva sam bila i ja. Ušla sam u taj krivi vlak i nikako nisam znala iz njega izaći. Bilo me strah i sram.
Ali onda sam kroz knjige naučila da sve što nam se u životu događa, događa se sa određenim razlogom i trebamo uvijek slušati svoje srce. Kada naši životi završe, jedino što će trajno ostati je ono što smo poslali, trag koji smo ostavili i ljubav koju smo dali.
Moje najveće otkriće leži i u spoznaji da ljudska bića mogu poboljšati svoj život tako što će promijenit sebe i svoj stav. Zato osvijestite jednu važnu poruku: Svakog jutra kada se probudimo sami biramo naš stav.
Autor: Tamara Štiglić Vodopić
Foto: privatni arhiv