Oduvijek su me privlačile vizualne umjetnosti, stvaranje nekih novih prizora ili reinterpretacija postojećih. Kao dijete to sam radila olovkama i bojicama, a onda sam otkrila i druge načine od kojih je jedan bio i fotografija. Još sam se krajem osnovne škole počela igrati s tadašnjim tzv. digitalcima, a u srednjoj školi sam dobila svoj prvi, što bi se reklo ‘pravi’ fotoaparat i od tada je ljubav samo rasla.
Petra Šporčić je magistra kulturologije, koja gaji posebnu ljubav prema fotografiji od najranijih dana. Djeluje pod zanimljivim pseudonimom krackatoaphotography, na čijem profilu možete pronaći portretne fotografije koje oduzimaju dah.
Više o svojim fotografskim počecima, prvom fotoparatu, modelima koje bira za fotografiju, budućim planovima, otkrila nam je kreativka Petra Šporčić!
Za početak, predstavi se našim čitateljima!
Moje ime je Petra Šporčić, imam 26 godina i rođena sam u Rijeci gdje živim i danas. Završila sam Školu za primijenjenu umjetnost iz koje sam izašla kao grafički dizajner, a pred nekoliko mjeseci sam toj struci pridodala i magisterij iz kulturologije. Za sebe bih rekla da sam svestrana, emotivna i vjerojatno previše samokritična.
Fotografija je tvoja velika strast. Kako i kad si otkrila ljubav prema njoj?
Ne mogu reći da je postojao određeni trenutak kada se to dogodilo, ljubav prema fotografiji razvijala se postepeno. Oduvijek su me privlačile vizualne umjetnosti, stvaranje nekih novih prizora ili reinterpretacija postojećih. Kao dijete to sam radila olovkama i bojicama, a onda sam otkrila i druge načine od kojih je jedan bio i fotografija. Još sam se krajem osnovne škole počela igrati s tadašnjim tzv. digitalcima, a u srednjoj školi sam dobila svoj prvi, što bi se reklo ‘pravi’ fotoaparat i od tada je ljubav samo rasla.
Koji je bio tvoj prvi fotoaparat?
Moj prvi fotoaparat bio je Canon EOS 60D, kojeg često koristim i danas.
Djeluješ pod zanimljivim umjetničkim imenom krackatoaphotography. Otkuda ideja za to ime?
Znala sam da sam trebala smisliti neki zanimljivi odgovor za kad me pitaju ovo pitanje, ali nažalost nisam, tako da ćete se morati zadovoljiti s dosadnom istinom. Krakatoa je vulkan u Indoneziji čija je erupcija bila jedna od najvećih u zabilježenoj povijesti i s kojim nemam apsolutno nikakve veze osim što mi se jako svidjelo njegovo ime.
Primijetila sam da voliš portretnu fotografiju. Zašto baš ta vrsta?
Svaka fotografija nastaje kroz odnos fotografa i njegovog subjekta. Ja taj odnos najbolje ostvarujem s ljudima.
Kako biraš modele, po kojim kriterijima?
Nekad oni odaberu mene, nekad ja odaberem njih, ali u većini slučajeva, s obzirom da grad Rijeka baš i ne vrvi modelima, najčešće su to prijatelji i poznanici, ljudi s kojima mi je ugodno i kojima je ugodno sa mnom. Kod modela mi je najvažnije da se ne boji prepustiti se i vjerovati mi. Najdraži modeli su mi oni opušteni i zaigrani koji uživaju biti ispred objektiva jednako koliko i ja iza.
Što bi rekla, po čemu se tvoje „fotografsko oko“ razlikuje od drugih?
Mislim da je to pitanje koji si svaki fotograf uzastopno postavlja. Iskren odgovor je da ne znam, ali da se nadam da ću jednom otkriti.
Koji su tvoji fotografski uzori?
Ne znam ako bih ih mogla nazvati svojim uzorima, s obzirom da se radi o potpuno drugačijoj vrsti fotografije od one kojom se ja bavim, ali uvijek se rado vratim prekrasnim radovima Elliotta Erwitta, Martina Parra, Charlesa H. Trauba, Normana Parkinsona i mnogih drugih velikana. Od malo suvremenijih i u žanru meni bližih fotografa tu su Alessio Albi, Nicholas Fols, Micheal Donovan itd.
Jesi li pobornica analogne fotografije ili preferiraš ipak digitalnu?
Pobornica sam svih vrsta fotografije. Ipak, za sebe sam otkrila da sam previše nestrpljiva da bih uživala u analognoj, tako da se za sada držim digitalne. U budućnosti se nadam pronaći strpljenja te se više poigrati i s filmom.
Po tebi, što čini jednu savršenu fotografiju? Otkrij nam tips&tricks!
Puno toga se može reći o dobroj kompoziciji, o savršenom osvjetljenju i ostalim tehničkim aspektima fotografije, ali na kraju dana dobra fotografija je za mene ona koja budi emociju, bila ona savršena ili ne. Mnogo poznatih fotografskih imena objavilo je fotografije kojima bismo s tehničke strane lako mogli naći ‘mane’, ali ono što ih čini remek djelima nije savršeno pogođen fokus, već utisak koji ostavljaju na gledaoca. Savršene fotografije su za mene one kojima se uvijek vraćamo. Mogu se samo nadati da ću i ja jednog dana doći do toga da će se mojim fotografijama netko poželjeti vratiti.
Neki daljnji planovi, neostvarene želje? Možda izložba?
Nemam velikih planova, ali imam mnogo neostvarenih želja. Voljela bih zakoračiti u modni svijet i odraditi pokoji editorijal, voljela bih jednog dana otvoriti vlastiti studio, voljela bih više surađivati sa svojim talentiranim prijateljima koji se bave raznim vrstama umjetnosti, ali sve u svoje vrijeme. Ja sam tek na početku svoga puta. Ono na što sam trenutno fokusirana jest slaganje portfolija za nadolazeću web stranicu.
Gdje zainteresirani mogu pratiti tvoj rad?
Kao što sam već spomenula, web stranica je trenutno u izradi, a do tada me mogu naći na Instagramu pod imenom @krackatoaphotography.
Autor: Extravagant
Foto: privatni arhiv