Izložba je zapravo bila posvećena mom pokojnom ocu koji je bio radnik 3.maja. Radovi predstavljeni riječkoj publici kroz izložbu ‘’Studij zaborava’’ u Galeriji Juraj Klović, dio su mojeg osobnog slikarstva, nastali uslijed intimne potrebe da se pokušam nositi sa tugom nakon tatine smrti…
Cilj izložbe “3.maj – studija zaborava” mi je sakupiti i sačuvati sjećanja i iskustva radnika. Izložba je bila svojevrsni presjek dvogodišnjeg interdisciplinarnog istraživanja trećemajskog imaginarija, s prioritetom na osobnim fotografijama radnika i nadam se da će dosad prikupljeni i objavljeni materijal, potaknuti još ljudi da nam se jave.
Vaše priče, uspomene, fotografije ili memorabilije vezane uz brodogradilište 3.maj primamo i dalje na email adresu projekt3maj@gmail.com.
Jadranka Lacković nedavno je riječkoj publici imala priliku predstaviti vrlo poseban i osoban projekt. Riječ je o izložbi “3.maj – studija zaborava”, koja je naišla na velik interes i odaziv publike za ovu vrlo specifičnu temu.
Ova svestrana umjetnica htjela je ovim društveno angažiranim projektom staviti fokus na koncept sjećanja kroz njezin (su)život s brodogradilištem, s obzirom da je njezin otac bio radnik 3.maja. Za stvaranje izložbe Jadranka je sakupila pregršt privatnih fotografija iz brodogradilišta, životnih crtica i anegdota ostalih radnika, na kojima je umjetnica neizmjerno zahvalna.
Dojmove nakon završetka izložbe, kao i o daljnjem tijeku projekta posvećen 3.maju i drugim planovima, otkrila nam je Jadranka Lacković u intervjuu!
Za one koji te možda ne znaju, predstavi nam se ukratko!
Lijep pozdrav svima, moje ime je Jadranka Lacković, magistra sam primijenjenog slikarstva i upravo je slikarstvo ono što trenutno čini većinu mog dana, kako poslovno tako i privatno. Godinama sam stvarala murale pod imenom ojoMAGico, a uskoro slavim sa kolegicama, 10 godina ArtMašine, kreativnog ateliera unutar kojeg držim tečajeve slikarstva i crtanja.
Vrlo si svestrana u svom kreativnom izričaju. Nedavno si predstavila u Rijeci zanimljivu izložbu posvećenu 3. maju. Otkrij nam malo više.
Izložba je zapravo bila posvećena mom pokojnom ocu koji je bio radnik 3.maja. Radovi predstavljeni riječkoj publici kroz izložbu ‘’Studij zaborava’’ u Galeriji Juraj Klović, dio su mojeg osobnog slikarstva, nastali uslijed intimne potrebe da se pokušam nositi sa tugom nakon tatine smrti.
Tata je za vrijeme svog života uvijek strpljivo pozirao kad god sam morala vježbati crtati, slikati ili fotografirati, stvarno smo puno vremena provodili zajedno, ponekad i satima u tišini, ali kada je obolio od karcinoma, zamolio me je da ga ne dokumentiram takvog, vjerojatno je strahovao kako ću pamtiti samo tu verziju njega.
Pokušat ću sažeti svoju povezanost sa brodogradilištem na to da je svaki element mojega života do 2017. godine bio nekako povezan sa 3.majem i zapravo je logično da se ušuljalo u moje oproštanje sa ocem. Teško mi je odrediti točan početak, a i više je razloga zašto me je zanimala tema upravo tog brodogradilišta, predugo bi trajalo kako bi krenula detaljnije pričati o tome, ali ono što mogu spomenuti je da kada sam krenula istraživati 3.maj, primijetila sam kako uporno izostaje perspektiva radnika, njihova sjećanja i iskustva i osjetila sam potrebu da to promijenim.
Sa projektom ‘’3.maj – studija zaborava’’ službeno sam krenula 2022. godine i od srca zahvaljujem kolegici Kristini Pandža, kustosici i interpretatorici industrijske povijesti te materijalne i nematerijalne baštine, što je pristala biti dio priče. U procesu intervjua i razgovora sa radnicima i umirovljenicima brodogradilišta, ona mi je bila najbliži suradnik i podrška.
Kroz istraživanje pokušale smo pričati sa što širim rasponom ljudi, kako generacijski, tako i strukovno, sakupile smo stvarno puno vrijednog materijala ali meni je naglasak uvijek bio na istome a to su njihove privatne fotografije iz brodogradilišta, životne crtice i anegdote i neizmjerno sam zahvalna što su mi ukazali povjerenje i dopustili da komadiće njihovog sjećanja sačuvam i za buduće naraštaje.
Koliko radova je predstavljeno; u kojoj tehnici, umjetničkom stilu?
Publici sam predstavila radove različitih tehnika, ja ih osobno vidim kao zasebne cjeline ali sve ih povezuje ista tema – radnici i brodogradnja. Zahvalna sam i kustosici Katerini Jovanović što je dio ovog mog putovanja i što je jako brzo osjetila što želim prenijeti publici.
U postav smo uključili portrete tate nastale tehnikom grattage 2018. godine, dvometarska platna rađena batik tehnikom, cijanotipije kroz koje sam pokazala dio, maloprije spomenutih osobnih fotografija radnika 3.maja, sakupljenih kroz dvogodišnje istraživanje, kao i ‘’klasična’’ platna rađena kombiniranom tehnikom. Slikajući, reducirala sam si materijal na ugljen i akril, a boju sam nanosila raznim željeznim četkama, krpama, spužvama.
Tehnike inače odabirem jako intuitivno ali u trenutku kada sam ih prvi put vidjela sve na okupu, izložene izvan mog ateljea, uvidjela sam kako zapravo sve te tehnike imaju jako puno zajedničkog.
Recimo i za grattage i za batik je jako bitan vosak prilikom izrade, a u jednom trenutku površina papira ili platna bude kompletno crna i iz tog crnila ‘’izvlačim’’ motiv, što me pak podsjeća na proces izrade cijanotipije.
Riječ je o vrlo društveno angažiranom projektu. Koliko ti je bilo izazovno stvarati ovakvu izložbu?
Meni je ovo jako osobna priča i još uvijek sam unutar procesa i teško mi trenutno odmaknuti se i sagledati sve objektivno. Najveći izazov mi je predstavljalo dopustiti si da budem sirova u stvaranju i otvoreno ranjiva. Na ovoj izložbi stavila sam naglasak na portrete oca, možda se već pri sljedećem predstavljanju publici nekih drugih gradova fokus promijeni.
Koji je cilj izložbe „3. maj – studij zaborava“?
Cilj mi je sakupiti i sačuvati sjećanja i iskustva radnika. Izložba je bila svojevrsni presjek dvogodišnjeg interdisciplinarnog istraživanja trećemajskog imaginarija, s prioritetom na osobnim fotografijama radnika i nadam se da će dosad prikupljeni i objavljeni materijal, potaknuti još ljudi da nam se jave. Vaše priče, uspomene, fotografije ili memorabilije vezane uz brodogradilište 3.maj primamo i dalje na email adresu projekt3maj@gmail.com.
Do sada prikupljeni materijal, kao i fotografije nastale kroz moj (su)život sa brodogradilištem poslužile su mi kao referenca za stvaranje slika, a odabrani model rada bio mi je usmjeravanje na emociju umjesto na kreiranje fotorealističnih radova, sa ciljem prikaza forme sjećanja.
Zanimljiv mi je koncept sjećanja, kako se sa vremenom mijenjaju, zanima me kako ih je najbolje sačuvati? Kroz svoj rad, činim to na dva načina, slikarski, koristeći materijale za konzerviranje: sol i vosak, te digitalno, skeniranjem i pohranjivanje, te objavljivanjem prikupljenog na našem instagram profilu.
Iako je izložba nedavno završila, možemo li negdje pratiti tijek projekta o 3.maju?
Izložbu je bilo moguće pogledati do 31.listopada. Do neke buduće prilike, projekt i daljnje stvaranje možete pratiti na instagram profilima @projekt3maj i @jadrankalackovic.
Daljnji planovi? Kao što smo spomenuli na početku razgovora, vrlo si svestrana; stvaraš murale, održavaš radionice, izrađivala si nakit, fotografirala…
Murali su na pauzi, ne planiram ih više raditi tako skoro, fotografija je moja vječna ljubav koja je isto već neko vrijeme na čekanju, uh, nakit je pak odavno u prošlosti, iskreno, ne volim površno raditi stvari, polje interesa mi je poprilično široko i kada se bavim nekom temom ili tehnikom volim joj se posvetiti u potpunosti.
Uskoro mi kreće novi ciklus radionica u kreativnom studiju ArtMašina, tako da ću narednih par mjeseci pojačano raditi u ateljeu. Prijave su u tijeku tako da svi oni koji se žele okušati u slikarstvu ili crtanju neka se slobodno jave na email adresu artmasina@gmail.com.
Također, radim sa riječkom Udrugom SOS – centar za nenasilje i ljudska prava, na projektu Arijadnina nit. Riječ je o seriji ilustracija koje izrađujem za asocijativne karte, terapijski alat koji će psihologinje udruge koristiti u svom radu. Sa djevojkama sam započela suradnju još 2021 godine kada sam im oslikala zid novog prostora udruge, a i ilustracije koje trenutno stvaram, nastavljaju istraživati teme ženske podrške, osnaživanja i povezanosti s prirodom.
Ima li neki vid umjetnosti koji te posebno zanima, a voljela bi se okušati?
Uvijek! Iskreno ću ti reći, oduvijek više naginjem tradicionalnim tehnikama i sad, kako je društvo sve više zaneseno AI-em i digitalnim svijetom, to mene analogni procesi duplo jače zovu. Već se neko vrijeme igram cijanotipijom, i obećala sam sama sebi kako ću se ove zime napokon malo više posvetiti grafici.
Daljnji planovi?
Uloviti neko vrijeme i za odmor.
Gdje i kako te možemo pratiti?
Ilustracija i street art – @oojomagicoo
Slikarstvo – @jadrankalackovic
‘’Studija zaborava’’ istraživanje – @projekt3maj
Radionice i tečajevi crtanja i slikarstva – @artimasina
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: Tanja Kanazir, Sanja Prodan, Antonija Radošević