Moja modna priča počela je (ne tako davne) 1975., kada sam se rodila u obitelji krojačica, krojača i tapetara. Odrasla sam uz krojeve, mašine i konce po cijeloj kući. Od malena su mi bili poznati pojmovi kao što su gabarden, fazona, centelin ili bažda…
Prekretnica se dogodila kada mi je moja Kira (biglica) uništila najdražu haljinu. U bijesu sam se sjetila da znam šivati i da si mogu sama napraviti haljinu kakvu god zamislim. Moja mama zapravo je bila moja inspiracija da krenem u priču zvanu Hex design.
Kaotičan, hrabar i jedinstven. Ovako ukratko zvuči opis Hex designa, brenda iza kojeg stoji Riječanka Helena Miočić Mandić. Svoju ljubav prema dizajnu i šivanju može zahvaliti svojoj obitelji krojačica, krojača i tapetara. Hex design je namijenjen svim ženama koje žele “izaći iz okvira”.
Ova simpatična kreativka kao svoj bestseller ističe “duksicu” od felpa s patentom apstraktnih dezena. Ističe kako ju ugodno iznenađuje koliko su njene klijentice otvorene za toliku količinu šarenila i nesvakidašnjih uzoraka koje primjenjuje na Hex odjeći.
Cijelu modnu priču i daljnje planove otkrila nam je Helena Miočić Mandić u intervjuu za naš portal!

Foto: Ana Orlić
Za početak, predstavi se našim čitateljima!
Drago mi je, ja sam Helena, uskoro pedesetogodišnjakinja, rođena u Rijeci, a živim na Viškovu. To mi je najlakši dio predstavljanja. Sljedeći sloj moga identiteta bio bi da sam mama dvjema kćerima i jednom sinu, nona jednoj unuci, žena jednom mužu, sestra dvjema sestrama, teta dvjema nećakinjama i dvama nećacima… i sada bih trebala nabrojiti sve s kojima rado sjedim za obiteljskim stolom, ali internet ipak ima neke limite, pa ću stati.
Imam mnoge interese (možda malo pretjerujem s tim, ali ne mogu si pomoći). Šijem, krojim, smišljam, glumim, putujem, kuham, sanjam… nepopravljivi sam sanjar. Jer da nisam, ne bih se upustila u ovu avanturu.
Volim sve što vole oni koji misle da su mladi. Čitaj – mir, tišinu, dobru audio knjigu, šetnju u prirodi (po ravnom terenu), dobru klopu i piće, dobru glazbu (ne preglasnu), koncert (tu moram otrpjeti glasnu glazbu jer to zapravo volim, a i karte su skupe), otići u kazalište i smatrati to ludim izlaskom te ostale stvari koje radimo mi koji tvrdimo da smo u najboljim godinama. Kad ovo sve čitam, možda bih trebala na popis interesa staviti i redovite odlaske kakvom psihoterapeutu, ali držimo se mi šivanja.
Koliko dugo se baviš dizajnom? Kako i kada je krenula tvoja modna priča?
Moja modna priča počela je (ne tako davne) 1975., kada sam se rodila u obitelji krojačica, krojača i tapetara. Odrasla sam uz krojeve, mašine i konce po cijeloj kući. Od malena su mi bili poznati pojmovi kao što su gabarden, fazona, centelin ili bažda. Godine 1990. upisala sam Trgovačku i tekstilnu školu u Rijeci. Moja najbolja prijateljica i ja samouvjereno smo odlučile da ćemo biti modni dizajneri, mada u tom trenutku nijedna od nas nije znala što to zapravo znači. Ona je tražila školu u kojoj bi mogla crtati, a ja… ja sam išla za njom. Logično, pa bio mi je to poznati teren.
Tako sam ja završila školovanje i odmah se zaposlila. Moram li opisivati kako je bilo doći na tržište rada 1994.? Ukratko, užas. Možda sam bila slabo plaćena, ali barem je plaća kasnila. I tako sam, uz mnoge pokušaje, ipak odlučila krenuti drugim putem kada je profesija u pitanju. Otišla sam u drugu branšu, čak sam završila preddiplomski studij ekonomije. Mašina je skupljala prašinu.
U naše su okruženje polako dolazili brendovi brze mode i odjeća je postajala sve dostupnija. Priznajem, nisam razmišljala o tome da si nešto sašijem. Bilo je fora otići u dućan i birati. Kada sam bila dijete, nije bilo toliko dućana s odjećom i svi smo nekako izgledali isto. Mada sam ja, kao kći šilice, uvijek imala nešto posebno, barem za posebne dane. Prvi dan škole uvijek je bio prilika da mama pokaže što zna. Sjećam se s kojim sam ponosom to nosila. A zvijezda moga modnog izričaja bila je unikatna školska kuta.
Taj me osjećaj doveo do toga da želim raditi odjeću u kojoj ćeš se osjećati baš dobro, biti posebna i svoja. Svaki dan. Bez da moraš prodati bubreg. Tako sam, nakon svih mogućih izleta u druge žanrove zarađivanja za egzistenciju, odlučila vratiti se korijenima. Back to basics.
Prekretnica se dogodila kada mi je moja Kira (biglica) uništila najdražu haljinu. U bijesu sam se sjetila da znam šivati i da si mogu sama napraviti haljinu kakvu god zamislim. Zamisli! (Vidite da mi treba profesionalna pomoć.) Hvala ti, Kira.
Moja mama zapravo je bila moja inspiracija da krenem u sve ovo. Sigurna sam da bi mi rekla da sam luda što se u ovo upuštam, uz ponosan osmijeh. Hvala ti, mama!
I hvala obitelji koja je imala strpljenja godinama slušati moje planove.

Foto: Ana Orlić

Foto: Ana Orlić
Što se sve nalazi u ponudi tvog brenda “Hex by Helena”?
Uglavnom su to haljine, tunike, majice i suknje. Obožavam pamučne elastične materijale. Zaista su zahvalni za obradu, izuzetno ugodni za nošenje i jednostavni za održavanje. Volim se poigravati krojevima, teksturama, dezenima i bojama. Doduše, još sam na početku te u hodu spoznajem što je dobro, a što ne. Kakva je potražnja i što mogu ponuditi. Sve mi je to jako uzbudljivo i zanimljivo.
Kako bi opisala svoj dizajn?
Kaotičan, na dobar način.
Od svega uzmem pomalo, utjecaji dolaze s raznih strana, ali najčešće osluškujem potrebe klijentica. U principu, ne radim po mjeri, već sašijem pa ponudim. No, ako se netko zaljubi u neki kroj, a želi drukčiji dezen, naravno da ću to napraviti. Ipak, vodim mikroposlovanje u Hrvatskoj. Nemojmo si lagati da ćemo tjerati principe nauštrb posla. Uvijek nađem neki kompromis s klijenticama.
Vodim se ciljem da se osoba koja nosi ono što kreiram osjeća posebno i ugodno. Nesputano. Za sada sam na dobrom tragu. Nadam se.
Raditi žensku odjeću je izazovno. Sve bismo mi htjele dobro izgledati, no većina nas ima često krive predodžbe o svom izgledu. Neke bi sakrile svoju figuru, neke se boje boja, a neke su se toliko uljuljale u udobnost trenirke i traperica da se više niti ne sjećaju da postoji suknja ili, ne daj bože, haljina za njih. U tome leži izazov za svakog dizajnera – potaknuti izlaženje iz okvira. Mogla bih uz opis svog dizajna dodati i hrabar. Barem kada je riječ o svakodnevnoj odjeći. A mislim da je to dobar početak za mijenjanje navika odijevanja.

Foto: Paulino Girotto
Koliko kolekcija brojiš?
Za sada nemam kompletnu kolekciju. Počela sam relativno nedavno i krenula raditi sve što mi je palo na pamet. Ispitujem krojeve i modele. Komadi obično nemaju neku poveznicu. No sada, kako se polako sliježe prašina od otvaranja, počinjem strukturiranije razmišljati i planirati. Proljeće će sigurno donijeti neku natruhu kolekcije.
Ima li neki tvoj modni komad koji je posebno tražen?
Hit je bila duksica od felpa s patentom apstraktnih dezena. Mnogima se svidjela i dosta sam ih napravila. Trudila sam se da svaka ima neki drugačiji detalj. A uzorak je bio dosta neujednačen, tako da su stvarno bile unikatne. Ugodno me iznenadilo koliko su moje klijentice otvorene za toliku količinu šarenila i nesvakidašnjih uzoraka. Samo sam si potvrdila da moram razmišljati izvan okvira kada je dizajn u pitanju. I ne samo dizajn.

Foto: Ana Orlić
Tvoji dizajnerski uzori, inspiracija?
Moj osobni stil odijevanja pomaknut je, zapravo nikada ne pratim trendove, nego “pičim” po osjećaju. Što sam starija, to sam hrabrija kada je modni izričaj u pitanju. Inspiracija mi je sve neobično, ženstveno, posebno. Ne znam što odgovoriti. Inspiracija su mi žene. Mogu li na to pitanje odgovoriti neki drugi put?
Kakvom profilu osoba je namijenjena tvoja odjeća?
Svima koji ne robuju trendovima, brendovima ili uniformiranim stilovima. Onima koji žele istraživati, otvarati se novim mogućnostima. Svima koji se žele dobro osjećati u svojoj jedinstvenoj odjeći (dobro, to su onda svi). Svima koji cijene ručno izrađenu odjeću u malim serijama i podržavaju male proizvođače. Ma zapravo, u Hex su svi dobrodošli.

Foto: Tiny production by Ljerka Kukurin

Foto: Paulino Girotto

Foto: Renesansa tattoo Norway
Daljnji planovi?
- Ubaciti odjeću za muškarce i djecu (pitaju me i to)
- Upcycling – torbe od starog jeansa
- Radionice šivanja
- Suradnja s fantastičnim kreativcima koji se pojavljuju sa svojim fantastičnim proizvodima
- Suradnja s talentiranim fotografima i uvjeravanje prijateljica da su odlični fotomodeli jer stvarno jesu
- Uživati u tome što radim
- Učiti
- Odlučiti koji su mi modni uzori
Je li to dovoljno planova za jednu osobu?
Kako i gdje ti se zainteresirani mogu javiti?
Za sada sam na društvenim mrežama pod imenom HEX by Helena. Možete me pronaći na Facebooku (https://www.facebook.com/HEXbyHelena) i Instagramu (https://www.instagram.com/HEXbyHelena). U izradi je web stranica na kojoj će biti web shopčić. Za sada narudžbe primam u inbox na društvenim mrežama, a robu ću rado poslati i poštom.
Slobodno mi se obratite svim kanalima komunikacije: porukama, mailovima (info@hex-tex.hr), dimnim signalima, golubovima, telepatijom… kako god vam odgovara.
Nemam klasičan dućan, već klijente ugošćujem u svojoj radionici koja se nalazi u mojoj obiteljskoj kući. Neka vide raskoš kreativnog nereda. Rado ću objasniti kako doći do mene.
Imam samo jednu poruku za kraj:
LIJEPE STE I DOBRE.

Foto: Ana Orlić

Foto: Ana Orlić

Foto: Ana Orlić

Foto: Ana Orlić

Foto: Ana Orlić

Foto: Ana Orlić
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: Ana Orlić, Paulino Girotto, Renesansa tattoo Norway, Tiny production by Ljerka Kukurin