“Nakit je samo majušni segment onoga čime se bavim, ali je zbog svoje posebnosti postao vrlo prepoznatljiv. Za njega sam dobila mnoge svjetske nagrade, a objavljen je je i u stranim modnim časopisima kao što su britanski Vogue, InStyle, Tattler, Marie Claire i drugi…
Neke žene koje nose moj nakit su mi ispričale nevjerojatne priče vezane uz njega. Na primjer, jedna je gospođa kupila karte za koncert nekoliko mjeseci unaprijed. Kada je došao dan koncerta – nije mogla pronaći karte. Otišla je na blagajnu pokušati objasniti o čemu se radi. Samo što je počela iznositi dugo pripremanu priču, blagajnica je rekla kako uopće nije problem jer je se sjeća po ogrlici i zna koja joj je mjesta prodala. Jedna profesorica je držala predavanje na znanstvenom skupu. Nakon predavanja upitala je ima li tko kakvo pitanja. Sudionica je dignula ruku i rekla da je predavanje bilo sjajno i da nema pitanja osim – gdje je nabavila ogrlicu!”
Diana Sokolić je akademska slikarica, koja je čitav život okružena umjetnošću; majka je bila kostimograf, a otac scenograf u riječkom kazalištu. Iako joj je slikarstvo na likovnoj akademiji pružalo najveću širinu u obrazovanju i stvaranju, ljudi najviše prepoznaju Dianin rad preko njenog unikatnog nakita, za koji je dobila brojne svjetske nagrade.
Osim u umjetničkom stvaranju, Diana je jednako uspješna i u literarnom radu; u siječnju ove godine izašla je knjiga o namještaju, koju je napisala sa svojom kćeri.
Bogatu životnu priču prožetu umjetnošću, uspjesima, nagradama te o svom prepoznatljivom nakitu, objavljenoj knjizi i daljnjim planovima, ispričala nam je svestrana i nagrađivana riječka umjetnica Diana Sokolić!
Predstavite se ukratko našim čitateljima!
Rođena sam u Rijeci, u umjetničkoj obitelji: majka je bila kostimograf, a otac scenograf u riječkom kazalištu. Uz njih je moje odrastanje bilo ispunjeno teatrom i neprekidnim stvaranjem. Radili su mnogo – ne samo za teatar, nego su, kao rijetki ljudi likovnog obrazovanja u to vrijeme u Rijeci, kreirali i plakate, zaštitne znakove, radnu odjeću, opremu knjiga… Uz njih sam odlazila u teatar na generalne probe i premijere, ali i svakodnevno crtala. Oduvijek sam znala da samo to želim. Odlučila sam se za odjel slikarstva na likovnoj akademiji jer sam smatrala da mi pruža najveću širinu u obrazovanju i stvaranju. Nisam se prevarila!
Likovno oblikovanje Vam je u krvi. Kako ste se uz svoju akademsku titulu, odlučili baviti upravo izradom nakita?
Nakit je samo majušni segment onoga čime se bavim, ali je zbog svoje posebnosti postao vrlo prepoznatljiv. Za njega sam dobila mnoge svjetske nagrade, a objavljen je je i u stranim modnim časopisima kao što su britanski Vogue, InStyle, Tattler, Marie Claire i drugi.
Nakit radim doslovno oduvijek. Moji roditelji su donosili sa svojih putovanja nove materijale kojih kod nas nije bilo pa sam od njih, još kao dijete, kreirala komade koje sam nosila. Kasnije sam radila nakit od keramike, stakla, velike, danas bi se reklo “statement” komade. Uvijek sam voljela veliki nakit. Kada sam počela raditi svjetlosne instalacije od pleksiglasa i led rasvjete, upoznala sam pleksi i tako se rodila ljubav prema tom materijalu od kojega izrađujem nakit već skoro 15 godina. Kada sam počela, pleksi se uopće nije koristio za nakit.
Moj crtački rukopis je snažan, „kiparski“, fasetiran, pa je trokut bio logičan lik od kojeg sam krenula. Prva je ogrlica nastala spontano, tako što sam se na radnom stolu igrala uzorcima raznobojnog pleksija. Nakon te prve ogrlice, ideja se razvijala radom. Nastale su i torbe, elegantan svijetleći štap za hodanje, sve od pleksiglasa i svi su ti predmeti nagrađeni važnim međunarodnim nagradama za dizajn u vrlo velikoj konkurenciji.
Svaki komad radim sama, crtam, slažem, bušim, spajam i uživam.
Crteži nakita koje je Diana Sokolić napravila s 12 godina – mama je crtala kostime za operu Ernani, dok je Diana izmišljala nakit za kostime
Crteži nakita koje je Diana Sokolić napravila s 12 godina – mama je crtala kostime za operu Ernani, dok je Diana izmišljala nakit za kostime
Kreirali ste posebne kolekcije nakita za razne muzeje. Navedite mi neke primjere.
Radila sam kolekcije nakita za Muzej turizma u Opatiji i za Muzej naivne umjetnosti u Zagrebu te za Muzej Mimara. To mi je bio veliki izazov jer sam svoj rukopis morala prilagoditi temama koje mi nisu bliske, pronaći neki motiv koji bi bio prepoznatljiv i prihvatljiv publici. Pritom se naručitelji nisu miješali ni davali sugestije, pa sam imala punu kreativnu slobodu – što je izuzetno rijetko. Na koncu smo i naručitelji i ja bili zadovoljni.
Po čemu je Vaš nakit poseban, kakvim osobama je on namijenjen?
Kao i sa svakom drugom stvari – namijenjen je onima koji ga požele nositi!
Otkuda crpite inspiraciju?
Kada živite s umjetnošću i uronjeni ste u nju svakodnevno i neprekidno, onda se inspiracija nalazi na najrazličitijim mjestima: u kadru nekog filma, u sjeni na zidu… osim toga, inspirira me povijest umjetnosti pa često radim posvete slikarima kao što su Mondrian, Miro, Klee, Van Gogh… i pravcima – kao Bauhaus.
Koji komad nakita je najtraženiji?
Najtraženija je moja Joy ogrlica od trokuta. Svaku radim po narudžbi i volim kada upoznam osobu koja će je nositi. Onda prilagodim veličinu i oblik njenoj figuri. I sama svakodnevno nosim te ogrlice koje ne prestaju izazivati pozornost svih ovih godina.
Volim jednobojnu odjeću, kapute u boji i ogrlice koje bojom povezuju te odjevne predmete. Ogrlice nosim preko kaputa. Gdje god da uđem ljudi se osmjehnu i komentiraju nakit. Vani još i više nego kod nas.
Neke žene koje nose moj nakit su mi ispričale nevjerojatne priče vezane uz njega. Na primjer, jedna je gospođa kupila karte za koncert nekoliko mjeseci unaprijed. Kada je došao dan koncerta – nije mogla pronaći karte. Otišla je na blagajnu pokušati objasniti o čemu se radi. Samo što je počela iznositi dugo pripremanu priču, blagajnica je rekla kako uopće nije problem jer je se sjeća po ogrlici i zna koja joj je mjesta prodala. Jedna profesorica je držala predavanje na znanstvenom skupu. Nakon predavanja upitala je ima li tko kakvo pitanja. Sudionica je dignula ruku i rekla da je predavanje bilo sjajno i da nema pitanja osim – gdje je nabavila ogrlicu!
Jako me vesele takve priče, a ima ih još. Ime JOY za ogrlice je očito dobro izabrano!
Najveći uspjeh kad govorimo o umjetničkom stvaranju mi je…?
Moj najveći uspjeh je što sam uspjela opstati kao samostalni umjetnik čitavog radnog vijeka!
Nakit koji je riječka umjetnica radila na maminim kostimima u Aidi i Nabuccu – kostimi se danas nalaze u Muzeju grada Rijeke
Daljnji planovi?
U siječnju je izašla knjiga o namještaju koju sam napisala sa svojom kćeri. Sad se vjerojatno pitate kakve veze ima namještaj i nakit, ali to opet dolazi iz roditeljske kuće. Moj otac je crtao rekvizite za scenografije, koje su se potom izrađivale u kazališnim radionicama u kojima su radili i rade vrsni majstori. Svi ti izrazi su bili dio moje svakodnevice.
Za vrijeme korone sam imala vremena pa sam počela pisati rječnik naziva namještaja koji polako nestaju iz uporabe jer ih zamjenjuju Google bastardi. Moja kći, koja je završila dizajn, sugerirala je da temu proširimo na suvremeni namještaj – taj je dio pisala ona, a onda sam dodala i povijest namještaja. Sve sam crtala rukom pa je i po tome knjiga različita od ostalih na tržištu koje su većinom namijenjene stručnoj populaciji. To je nepretenciozan priručnik prolagođen svima koji znaju čitati i koje imalo zanima tema namještaja. U njemu se nalaze kratke osnove, a koga zanima više – pronaći će odgovarajuću literaturu.
Uz knjigu sam napravila i broševe s namještajem. Knjiga je tako drugačija od svega na našem tržištu da smo lako našle izdavača. Jesenski i Turk je odmah pristao izdati knjigu, a sada je u pripremi i druga. Bit će to knjiga o bojama. To je pak u potpunosti dio moje struke.
Naime, kada kažete boja trule višnje – tu manje-više svi misle na istu ili bar sličnu boju. Ali kad se počne s voćem, povrćem i životinjskim svijetom – tu nastaje pravi miš-maš! Kada kažete boja breskve – netko vidi žutu, netko narančastu, a koja je razlika između boje lososa i boje marelice?
Ovom knjigom bih htjela uvesti malo reda u nazivlje. Čiste boje imaju svoja imena po pigmentima, a miješanima sam dala nazive i sistematizirala ih. Bit će to opet priručnik koji bi trebao pomoći ljudima da se lakše sporazumijevaju, jer boje svatko od nas vidi drugačije pa ih tako i imenuje.
Osim toga, čeka me i samostalna izložba u lipnju u Samoboru. Termin za izložbu sam dobila za osvojenu prvu nagradu na Trijenalu autoportreta 2020. Nema odmora! I to je ono što me veseli. Neprekidno stvaranje koja pruža i neprekidnu radost!
Kako i gdje mogu zainteresirani kupiti Vaš nakit?
Kako su se u Zagrebu muzeji zatvorili zbog obnove nakon potresa, a nakit sam prodavala u muzejskim dućanima jer je to njihovo prirodno stanište, zainteresirani mi se mogu javiti preko Fb-a ili Instagrama, web stranice.
Autor: Extravagant
Foto: privatni arhiv