Volim prenositi određeni ugođaj, to mi je najveći izazov – ući u neki događaj, misao ili priču i pronaći način da se izrazim. Zato volim i dalje crtati drvenim bojicama i flomasterima, jednostavno je i lako za (ne)razmišljanje…
Jako sam zahvalna što mogu stvarati u ateljeu kad god poželim, to mi daje osjećaj slobode. Jedna od boljih strana stvaranja je da sam postavljaš pravila sebi, većinu vremena.
Alba Miočev mlada slikarica iz Zadra s diplomom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo. Od svih medija, najviše voli slikati na platnu, jer joj daje više prostora za razmišljanje upravo zbog svoje slojevitosti u različitim stadijima slikanja.
Zadarska umjetnica je nedavno imala priliku predstaviti svoje radove na izložbi “Limun itd.” u prostoru Kolekcionarta, u Zagrebu.
Više o izložbi, svojim umjetničkim uzorima, inspiraciji, o životu umjetnika u Hrvatskoj i daljnjim planovima, otkrila nam je Alba Miočev u intervjuu!
Predstavi se našim čitateljima!
Dolazim iz Zadra gdje sam završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a zatim sam upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, čime se sada bavim, uz murale, koji su rijeđi, ali mi je uvijek drago malo pobjeći van ateljea i grada i napraviti nešto što mi predstavlja malo veći izazov.
Teško je opisati samog sebe, rekla bih i optimist i pesimist, brza i spora, što više razmišljam, radije bih da me netko drugi opisuje, ali mislim da sam: šaljiva, tvrdoglava i uporna.
Izložba “Limun itd.”
Svoju kreativnost voliš izraziti kroz slikarstvo. Kako i kad je započela tvoja ljubav za kreativnim stvaranjem?
Oduvijek sam tako funkcionirala, a onda me odabir škole i akademije doveo do toga da se mogu i baviti samo time, što je dosta oblikovalo i moj krug ljudi s kojima dijelim slične interese. Jako sam zahvalna što mogu stvarati u ateljeu kad god poželim, to mi daje osjećaj slobode. Jedna od boljih strana stvaranja je da sam postavljaš pravila sebi, većinu vremena.
Kako bi opisala svoj umjetnički potpis? Umjetnički uzori?
Uvijek volim reći da su mi slike kao moj dnevnik, doživljavam ih kao zapise koje mogu pogledati svakih nekoliko godina i vidjeti kako su različiti periodi života djelovali na mene. Volim prenositi određeni ugođaj, to mi je najveći izazov – ući u neki događaj, misao ili priču i pronaći način da se izrazim. Zato volim i dalje crtati drvenim bojicama i flomasterima, jednostavno je i lako za (ne)razmišljanje.
Prva osoba koja mi pada na pamet kao umjetnički uzor je David Hockney, njega najčešće slušam i gledam, sviđa mi se način na koji pristupa radu. Kada nešto djeluje jako jednostavno, a dobro, valjda je to znak da si našao balans.
Koje tehnike i medije koristiš pri slikanju?
Najviše koristim tehniku ulja na platnu, volim pripremati svoje platno jer mi između ostalog daje i vremena da razmišljam još malo prije nego što započnem slikanje i podružim se sa praznim platnom da vidim ima li moja ideja uopće smisla.
Slika na platnu je dosta slojevita, sviđa mi se i to što svaki stadij izgleda nekad poptuno drugačije dok ne dođem do završne slike.
Nedavno si predstavila novu izložbu zanimljivog naziva „LIMUN itd.“ Otkrij nam malo više o samom postavu, tematici slika?
“Limun itd.” je izložba u prostoru Kolekcionarta, u Zagrebu, a cijela serija je nastavak na temu koju sam otvorila prošlom solo izložbom u Galeriji Šira, u kojoj sam se služila tuđim i svojim obiteljskim fotografijama koje sam uparivala sa oblicima, bojama i teksturama. Tema je bila i prolaznost vremena, što se uvijek provlači kroz moje radove, a u seriji Limun sam se fokusirala na blisku temu djetinjstva. Nisam ograničavala paletu boja, a i dobila sam potporu iz Kolekcionarta da oslikam i zid, pa mi je to bila dodatna motivacija da se samo bacim na sve boje koje mi padnu na pamet. Puno inspiracije sam povlačila iz video igrica, iz Simsa koje sam ovisno igrala u osnovnoj školi, Raymana, Barbie, Sonic.. imam osjećaj da je ovo samo bio početak perioda u kojem se manje ograničavam ikakvim pravilima i mišljenjem o tome kako mora izgledati moja slika.
Izložba “Limun itd.”
Otkuda crpiš inspiraciju?
Volim promatrati, često imam sketchbook sa sobom, ako ne i uvijek, pa kad nešto vidim, to i zabilježim u par linija. Kasnije kada gledam u te crteže, lakše se sjetim o čemu sam razmišljala u tom trenu i razmislim još jednom, da vidim ima li smisla razvijati tu ideju. Inspiriraju me međuljudski odnosi i prostori, odnosi boja, pojam vremena i prolaznosti, kretanje. Inspirira me puno toga!
Po tebi, može li se od umjetnosti živjeti u Hrvatskoj?
Može, ali nije lako. Iako mislim da je jednako sa bilo kojim drugim zanimanjem, za sve je potreban trud i predanost. Umjetnost je možda nekad teško objasniti, zna biti nekakva siva zona, pogotovo kada moraš sam promovirati svoj rad, dogovarati, slikati, znati na što reći da, a na što ne. Potrebno je ostati sabran i motiviran svaki dan. Mijenja se na bolje, ali postoji taj jaz između umjetnika i ljudi s kojima bi mogli surađivati, a mislim da je to radi manjka informacija i mjesta na kojima bi se mogao dobiti jasniji uvid u cijelom proces, način rada, atelje itd.
Foto: Antonia Šarić
Daljnji planovi?
Nastaviti raditi kao do sad, istraživati, otići trčati nadam se, crtati, gledati pomnije i scrollati manje, pronaći super materijal za tkanine po kojima crtam. Nadam se nekoj tkanina-suradnji s nekim tko zna više od mene o tekstilu, krpama, šivanju ili bilo kakvoj ideji koju možemo spojiti u rad. Spremiti radove za izložbe u 2024!
Kako i gdje ti se zainteresirani mogu javiti?
Na moj mail: miocev.alba@gmail.com ili na moj instagram, alba.miocev
Izložba “Limun itd.”
Izložba “Limun itd.”
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: Martina Movrić, Antonia Šarić