“Facebook grupa “Volim grad koji teče” ima veze sa stavovima Riječana, ali je i odlična konekcija Riječanima koji su otišli iz grada i žive daleko u drugim zemljama. Znam, jer mi pričaju da se preko grupe osjećaju kao da su doma. I sretan sam što im moja grupa daje taj osjećaj.”
Ivica Brusić Brujo poznato je lice Rijeke, koje najčešće vidimo iza ekrana, odnosno foto objektiva. On je profesionalni fotograf s vlastitim foto studiom u rodnom Krku, te osnivač Facebook grupe “Volim grad koji teče”, koji broji preko 60 tisuća članova.
Osim Facebook grupe, veliki „boom“ Brujo je napravio i s naljepnicama „Volim grad koji teče”, koje možemo vidjeti van granica Lijepe naše.
Više o sebi, radu, životu i ljubavi prema Rijeci, daljnjim planovima i druge zanimljivosti, otkrio nam je Ivica Brusić Brujo!
Predstavite se našim čitateljima; tko ste, što ste, otkud dolazite, kako biste opisali svoju osobnost u 3 riječi?
Ja sam Ivica Brusić – BRUJO, profesionalni sam fotograf (sa zvanjem majstora fotografije), radim u svom vlastitom fotografskom studiju u gradu Krku, a dolazim iz jednog sela koje se zove po mom prezimenu :-D.
Kad me vide misle da sam mrgud – pa se prevare (he, he dobro sam se prikrio… zanima me sve što je posebno, volim ljude, prirodu i zdrav razum!
Osnivač ste Facebook grupe „Volim grad koji teče“ koja broji preko 60 tisuća članova. Koja je bila prvotna nit vodilja za otvaranjem grupe, kako i kad ste došli na tu ideju?
Kako sam se na Krk doselio iz Rijeke (vratio svojim bodulskim korijenima) htio sam neku jaču konekciju s mojim gradom. Bio sam ja tada u nekim riječkim grupama koje su bile odlične, ali… Ti neki ljudi koji su ih vodili nisu bili toliko odlični (OK… nisam ni ja nešto 😀 ), pa sam ustvari iz inata napravio svoju grupu Grupa sada ima preko 63.000 članova, a dnevni angažman je između 35 i 40.000 članova… Što je nekoliko puta više od tiraža N.L. npr.
Moram spomenuti da je skoro od prvog dana uz mene i Daira Mejak koja me prati, kudi, opominje, podržava, ljuti se na mene … :-D. Vidimo se možda dva puta na godinu, a zna proći i po nekoliko mjeseci da se ne čujemo… ili si ne pišemo. Usklađeni smo stroj ADMINA. Do prije dvije godine bila je u admin teamu i Vladimira Šnajder <3 .
Jeste li očekivali ovoliki odaziv i interes Riječana i ljudi koji vole naš grad?
Ma ne… nisam.. ma nikako, jer su tada 2014. već postojale jake grupe. No imao sam viziju. Pričati o svemu što se tiče ljudi koji žive u Rijeci i okolici… naravno. Htio sam da teme budu u rasponu od ljubavi, života, strahova, globalnih problema, državnih problema… Ma sve što nas može imalo dotaknuti. Prebacivali su mi da npr. tema VJERUJETE LI U VANZEMALJCE nema veze sa Rijekom… OK, ali ima veze sa stavovima Riječana. Osim toga… Ova je grupa i odlična konekcija Riječanima koji su otišli iz grada i žive daleko… u drugim zemljama. Znam, jer mi pričaju da se preko grupe osjećaju kao da su doma. I sretan sam što im moja grupa daje taj osjećaj.
Osim Facebook grupe, veliki „boom“ napravili ste i s naljepnicama „Volim grad koji teče“. Kako je došlo do toga?
Dan prije osnivanja grupe dizajnirao sam naljepnicu, sad već najpoznatiji suvenir grada kog prepoznaju po cijeloj Hrvatskoj. Htio sam da svi imamo tu neku identifikaciju, znak prepoznavanja kad smo vani, da znaju da dolazimo iz naj grada ovog dijela svijeta 😉 … da nam srce snažnu zakuca kad ju vidimo u Minhenu, Beču, Zagrebu, Dubaiju, Australiji, Americi, Kanadi … Joooj .. svuda je ima :-D.
Naljepnica je nastala tako da je jedna Slovenka koja obožava naš grad došla do mene i tražila da joj napravim neki riječki natpis na autu… Ona je htjela KREPAT MA NE MOLAT … no predložio sa VGKT , oblikovao ju prikladnim fontom koji će biti poseban , nježan i prepoznatljiv i eto …
Znate da ju imaju i gradskim autobusima. Autotrolej me tražio za dopuštenje i za koliko bi novaca ju ustupio. Nisam tražio novac… tražio sam nešto drugo – i dobio :-D. To pričam samo uživo 😀
Iako ste s Krka, gajite veliku ljubav prema našem gradu, imali ste priliku živjeti ovdje, radili ste u medijima; Radio Rijeci i Kanalu Ri. Ukratko, kako opisujete to iskustvo, što najviše pamtite iz tog perioda?
Cijelo moje djetinjstvo od dječjeg vrtića na Pehlinu, Turnić škole… Daljnje školovanje sve je tu. Nema što nisam radio. Svega se volim uloviti… Sve me zanima: od prodavača ribe na ribarnici, voća i povrća na tržnici, u 3. maju, u građevini TIHA Šilo, u Novom Listu (kao fotoreporter, ali i kao novinar sa 19 g. u redakciji Ede Stojčića), pa u vlastitom Fast Foodu Hallo Klopa, Radio Rijeci (novinar reporter), Kanalu Ri (snimatelj, video novinar), u Jutarnjem listu kao fotoreporter… a onda sam krenuo na svadbe i fotkao i snimao ljude kako se vesele i kako slave ljubav.
Od svega toga postaješ izgrađen, širokih vidika, puno toga razumiješ, kužiš i radnika i političara i lopova i advokata i prodavačicu i čistačicu i pjevačicu… Valjda zato mogu sada sve ovo hendlat. Bio je to predivan period života. Upoznao sam toliko ljudi kao da sam ja netko… a ustvari sam samo sada … i padamo u zaborav kroz koju godinu.
Strastveni ste fotograf te nas Vaše riječke fotografije iznova oduševljavaju na društvenim mrežama. Hoćemo li možda imati priliku uskoro vidjeti negdje Vašu izložbu radova?
Volio bih, da… Ali imam toliko fotografija da se ne mogu odlučiti koje 20 od 2.000 000 fotki isprintati za izložbu :-D.
Vrlo ste svestrani i aktivni. Imate li vremena za sebe i kako volite provoditi svoje slobodno vrijeme?
Pa nekad nisam imao vremena, ali sada sam si posložio prioritete. Osim posla kog obožavam i vikendom jedva čekam taj ponedjeljak ujutro da dođem u svoj studio i počnem novi tjedan, volim poć na ribe. Imam barku i puuuno ribolovnog pribora. Volim pičit sa svojim psom po prirodi, a i FB grupe mi oduzimaju prilično vremena , ali to volim…
Jer osim ove VGKT od 63.000 članova osnovao sam još neke koje i vodim :-D:
OPG-i Rijeka, Istra, Gorski kotar, otoci – 24.000 članova
Majstori & „majstori” Rijeka i okolica – 22.000 članova
Stara lica Rijeka i okolica – 12.700
pa to ispada oko 110.000 ljudi moram „održavati” 😀
Daljnji planovi, neostvarene želje?
Imam nekoliko svojih glazbenih uradaka… koje sam davno skomponirao i čekaju da ih objavim. Imam dovoljno za jedan album. Čekam da se malo stiša ovo sa ŠČ, pa da ja uletim 😀 . Ove godine izdajem jednu slikovnicu. Radi se o jednoj priči, o jednoj legendi koja to još nije, ali će postati. I napravio sam scenarij za film koji moram… MORAM…MORAM … TREBAO BIH … – SNIMITI ! :-D.
Da nastavim tamo gdje sam stao prije 25 godina kad sam se intenzivno bavio igranim filmom. Ma … snimim ja tu i tamo poneki glazbeni spot… ali to nije to. FILM je ono što još moram. A nakon toga će valjda i doći knjiga koja će biti pisana po istoimenom filmu. 😉
Autor: Extravagant
Foto: Ivica Brusić Brujo