Ivana Egić: "Umjetnost je za mene oduvijek bila prirodan način razumijevanja svijeta i sebe."

Ivana Egić riječka je umjetnica koja od 2014. godine živi i djeluje u Švedskoj, aktivno sudjelujući u umjetničkom životu otoka Gotlanda.

Radi kao vizualna umjetnica i edukatorica, predaje na Folkuniversitetetu, vodi vlastitu umjetničku organizaciju EgaArt te izlaže na lokalnoj i međunarodnoj razini.

Obožava umjetnost i svoj posao, što je s velikim entuzijazmom podijelila u ovom zanimljivom razgovoru.

Jeste li oduvijek bili zaljubljeni u umjetnost?

Da, umjetnost je za mene oduvijek bila prirodan način razumijevanja svijeta i sebe. Odrasla sam u Rijeci, u okruženju koje je poticalo kreativnost.

Moji prvi susjedi bili su umjetnici i vrlo rano sam shvatila da vizualni jezik najjasnije izražava ono što riječima često ne mogu. Likovni mi je bio najdraži predmet u osnovnoj školi i već tada sam osjećala da je to prostor u kojem se najautentičnije izražavam.

S vremenom se ta rana fascinacija razvila u profesionalni put, ali i u osobnu potrebu. Umjetnost je za mene prostor slobode, istraživanja i unutarnjeg dijaloga. Upravo zato moj rad i danas proizlazi iz tog dubokog, dugotrajnog odnosa prema stvaranju i vizualnom mišljenju.

Što je za Vas slikarstvo?

Slikarstvo je za mene strast, disanje i proces unutarnjeg kretanja. Slikarstvo je način na koji se misao, emocija i iskustvo pretaču u formu.

Ono je istodobno i istraživanje i svjedočenje, prostor u kojem se tijelo, identitet i osobna povijest susreću s bojom, gestom i materijom. U svom radu često se vraćam ženskom tijelu i ženskom iskustvu, ne kao motivu, nego kao polju značenja, kao mjestu snage, ranjivosti i transformacije.

Slikanje mi omogućuje da te slojeve istražujem intuitivno, taktilno i analitički, stvarajući radove koji su istodobno osobni i univerzalni.

Živite i radite u Švedskoj. Što Vas je odvelo na daleki sjever, na otok Gotland?

Na otok Gotland, u grad Visby, došla sam 2014. godine, isprva kako bih odradila tadašnju ljetnu sezonu. Vrlo brzo sam uvidjela da je sustav u Švedskoj organiziraniji, život opušteniji, a društvo otvorenije i ravnopravnije. To je u meni probudilo želju za ostankom i za novim profesionalnim i životnim iskustvima.

Otok me privukao svojom snažnom kulturnom baštinom, velikom umjetničkom scenom i specifičnom atmosferom, tišinom, mirnoćom, prostorom i svjetlom koje je potpuno drugačije od onoga na što sam bila navikla. Gotland, odnosno Visby, mjesto je koje potiče koncentraciju, duboki rad i istraživanje, a istovremeno nudi bogatu kulturnu dinamiku.

Čime se trenutno bavite? Na koji način povezujete Hrvatsku i Švedsku?

Trenutno djelujem na nekoliko razina: radim kao vizualna umjetnica i edukatorica, predajem na Folkuniversitetetu (Narodno sveučilište ) u Visbyu, vodim svoju organizaciju EgaArt kroz koju povremeno realiziram različite projekte te aktivno doprinosim umjetničkom životu otoka, uključujući i rad u upravnom odboru umjetničkog udruženja Öppna Ateljéer Gotland.

Također, krajem svibnja završila sam dva napredna kolegija iz područja umjetnosti i vizualnih studija na Odjelu za kulturne znanosti Sveučilišta u Göteborgu.

Istovremeno nastojim održavati i razvijati veze s hrvatskom umjetničkom scenom. Povremeno izlažem u Hrvatskoj, surađujem s umjetnicama i institucijama, a već šest godina vodim projekt Art ćakula, koji danas okuplja dvadesetak aktivnih umjetnika iz Hrvatske i regije.

Mogu reći da se moj rad često nalazi na sjecištu dviju kultura. Primjer toga je i sudjelovanje na konferenciji Swedish Wings and Croatian Roots u organizaciji Hrvatskog veleposlanstva u Švedskoj, gdje sam predstavila svoj rad na Gotlandu i dobila priznanje ya rad i za doprinos povezivanju hrvatske i švedske kulturne scene.

Što Vas najviše inspirira, kako nastaju Vaše slike?

Najviše me inspirira unutarnji proces, emocije, sjećanja, tjelesnost i iskustva koja se ne mogu jednostavno verbalizirati. Često polazim od intuitivnog gesta, od pokreta koji se kasnije razvija u strukturu, ritam i kompoziciju. Motivi ženskog tijela, torza i ženske snage stalno se vraćaju u mom radu, ne kao ilustracija, nego kao energetski zapis.

Kroz ženske aktove progovaram o ženskim pravima, pripadnosti, rodu, ljepoti, snazi i ranjivosti. U Švedskoj žene imaju veću slobodu, samostalnost i ravnopravnost, a društvo je manje patrijarhalno nego u Hrvatskoj. Taj kontekst snažno utječe na moj rad, moje žene su hrabre, rastu, slobodne su, propituju, progovaraju, samostalne su, snažne i dominantne.

U mojim slikama tijelo nije objekt, nego subjekt: nositelj priče, iskustva i unutarnjeg ritma. Svako tijelo je lijepo i svako nosi svoju povijest, a ja kroz sliku pokušavam uhvatiti upravo taj trenutak transformacije, unutarnjeg toka i ženske energije.

Jesu li Vaši radovi trenutno negdje izloženi i koji su Vam planovi za budućnost?

Ne, upravo su završile dvije izložbe:

– Konstverket, skupna izložba u Gotlands Konstmuseum u Visbyju (Švedska), gdje sam izlagala zajedno sa sedam gotlandskih umjetnica različitih umjetničkih izraza.

– Dijalog forme / Tijelo materije, izložba u Galeriji Juraj Klović u Rijeci, u organizaciji HDLU Rijeka, gdje sam izlagala s kolegicama Anom Grubić i Ninom Lekić. U toj izložbi istraživale smo intimni doživljaj i emociju kroz tri različita umjetnička pristupa. Kroz vlastite medije svaka od nas bavila se procesima nastajanja, transformacije i trajanja, od prirode koja preuzima urbane strukture, do pigmenta koji se širi i taloži u ritmu akvarela, pa sve do linije kao zapisa nevidljivih vibracija zvuka i kretanja. Naše prakse susreću se u promatranju promjene kao neprekidnog procesa, a radovi se oslanjaju na ritam, materiju, slojevitost, dodir, teksturu i trag. Izložba je bila otvorena do 11. lipnja 2026.

U budućnosti planiram nastaviti razvijati serije radova koje istražuju tijelo, identitet i unutarnje procese, kao i produbljivati međunarodne suradnje između Hrvatske i Švedske.

Paralelno nastavljam svoje obrazovno usavršavanje i nadam se nastavku studiranja na daljinu na Sveučilištu u Göteborgu te na Linnaeus University u Kalmaru/Växjöu. Trenutno čekam rezultate prijava i veselim se novim teorijskim i istraživačkim perspektivama koje će mi nadam se otvoriti neke nove perspektive te dodatno obogatiti moj umjetnički rad.