Zvonimir Radišić je mladi riječki gitarist, koji je prošloga tjedna na Trsatskoj gradini koncertno promovirao svoj album prvijenac “New Horizons”. Riječ je o albumu čija ideja je bila na neki način spojiti klasični izričaj i tradicionalni jazz. Sadrži sedam skladbi koje je pisao i aranžirao Zvonimir, a izvodi ih Zvonimir Radišić Trio, odnosno Henry Radanović na kontrabasu, Tonči Grabušić na bubnjevima te Radišić na gitari. Na dvjema skladbama su gošće cure iz Vortex Strings Quarteta (violinistice Ivana Duvnjak Akamatsu i Katarina Kutnar te violistica Marta Balenović i violončelistica Petra Kušan).
Da je ljubav prema glazbi bila jača od svega, dokazuje i činjenica da je Zvonimir nakon diplome na Tehničkom fakultetu u Rijeci 2016. godine dočekao rok prijave za prijemni ispit na jazz akademiji u Klagenfurtu. Svoju diplomu sa jazz odsjeka akademije “Gustav Mahler Privatuniversität für Musik” dočekao je već 2020. godine.
Više o sebi, kako provodi slobodno vrijeme, glazbenim uzorima i daljnjim planovima, otkrio nam je talentirani Zvonimir Radišić u intervjuu!
Foto: Vladimir Mudrovčić
Predstavi nam se!
Jedan od onih koji je inficiran virusom zvanim glazba.
Jesi li oduvijek znao da je glazba tvoj poziv? Gdje si se školovao, kako je tekao tvoj glazbeni put?
Sa 9 godina sam upisao osnovnu glazbenu školu “Ivan Matetić-Ronjgov” (klasa prof. Nikola Jedrlinić) zahvaljujući tome što sam često kao mlađi brat sa roditeljima čekao u hodnicima te iste škole sestru Anu da završi sa nastavom, svirala je klavir. U toj dječjoj fazi htio sam svirati bubnjeve, ali radi stanovanja u neboderu, roditelji su rekli da bi možda ipak nešto drugo svirao i tako je gitara zapravo bila drugi izbor!
Cijelo djetinjstvo sam pohađao paralelno dvije škole, nakon završetka „Prve riječke hrvatske gimnazije“ i srednje glazbene škole „Ivan Matetić Ronjgov“, nisam se odlučio za daljnje školovanje na glazbenoj akademiji jer se nisam vidio u budućnosti kao klasični gitarist. Počeli su me zanimati različiti stilovi i tako sam krenuo na privatne satove kod različitih mentora, zanimljivo je da do 18 godine nisam nikad svirao sa trzalicom, samo klasika je bila do tada aktualna.
Kod odabira fakulteta nisam puno dvojio pošto su me zanimale prirodne znanosti, kao prva generacija sa državnom maturom upisao sam Tehnički fakultet u Rijeci (smjer elektrotehnika). Kako je i u tim studentskim danima glazba bila svepristuna, negdje na 3. godini elektrotehnike , slušajući jedan koncert, imao sam moment kada sam shvatio da je glazba moj život i put. Nisam odustao od fakulteta, iako nije bilo lako. Dogurao sam do 5. godine i završio 2016. te mjesec dana nakon diplome dočekao rok prijave za prijemni ispit na jazz akademiji u Klagenfurtu. Primljeni smo dvojica u konkurenciji 20ak kanditata.
U lipnju 2020. sam diplomirao na jazz odsjeku akademije “Gustav Mahler Privatuniversität für Musik” u Klagenfurtu (Austrija), klasa prof. Thomas Wallisch.
Trenutno završavam dvogodišnji master studij na istoj akademiji, “Masterstudium Musikalische Aufführungskunst” – Jazz Gitarre (prof. Agostino Di Giorgio) te “Jazzkomposition & Arrangement” – Wahlfach (prof. Reinhold Pleschberger-Schmölzer), ostao je još samo završni pisani rad te diplomski koncert.
Foto: Vladimir Mudrovčić
Kakvu glazbu njeguješ?
Što se tiče sviranja, u više stilova sam aktivan. Jazz je gušt i ljubav jer daje punu slobodu izražavanja, gdje svatko od nas „puni baterije“ i pomiče svoje granice.
Skoro svakodnevno slušam i klasičnu glazbu, koja je vječna inspiracija.
Povod ovom razgovoru je tvoj album prvijenac „New Horizons“, koji je nedavno ugledao svjetlo dana. Kako bi opisao album i otkrij nam više o procesu stvaranja, koliko skladbi ima, tko je sve radio na njemu?
U stvaranju glazbe, po meni, ne treba se ograničavati rokovima. Sedam skladbi pisanih za ovaj album su neka moja osobna priča, inspirirana određenim situacijama i emocijama u životu. Češće se dogodi da i ne uspijem zapisati to nešto, taj „feeling“, taj trenutak, ali kad se poklopi sve, onda je to iskreno i ono pravo iza čega mogu stajati. Naravno da duhovno stanje utječe i apsolutni je pokretač.
Diskografska kuća Croatia Records objavila je album »New Horizons«. Osim audioizdanja, na ovom dvostrukom izdanju objavljen i videozapis sa snimanja u Blu-ray formatu.
Foto: Vladimir Mudrovčić
Srž albuma je trio, Herny Radanović na kontrabasu te Tonči Grabušić na bubnjevima. Dok su na dvije skladbe gošće cure iz Vortex Strings Quarteta (violinistice Ivana Duvnjak Akamatsu i Katarina Kutnar te violistica Marta Balenović i violončelistica Petra Kušan), ideja je bila na neki način spojiti klasični izričaj i tradicionalni jazz.
Herny i Tonči su fenomenalni glazbenici, a prije svega divni ljudi. Presretan sam da imamo takav odnos i jako slične afinitete u glazbi. Bez obzira na realno dosta veliku razliku u godinama (Henry ima sina koji je moje godište), ja u nijednom trenu nisam osjetio to kao neku sputavajuću okolnost. Naprotiv, puno mi znači njihovo iskustvo i savjeti. Puno pričamo o glazbi, idolima, uzorima i različitim snimkama te koncertima. Poseban je gušt i nagrada kada nakon probe u Tončijevoj garaži sjednemo u obližnji kafić i krene zezancija. Odnos s njima je, mogu sada reći, stvarno prerastao u prijateljstvo.
Foto: Vladimir Mudrovčić
Krenulo je 2019. s mojim prvim koncertom (kao Zvonimir Radišić Trio) u sklopu manifestacije „Jazz petkom na Zametu“, a nastavilo se s pripremama za moju prvu diplomu u Klagenfurtu (06/2020.) kada smo se zahvaljujući i koroni i cijeloj situaciji, sa jako puno slobodnog vremena više puta tjedno nalazili i satima svirali. To je nekako preraslo u naviku i gušt da se nalazimo zimi barem jednom tjedno. Kao neka higijena, gdje se čovjek makne od svakodnevice i imamo poligon za vježbanje te rast kao kolektiv. Jako puno repertoara smo na taj način prošli, standarada, Henryevih autorskih pa do mojih autorskih kompozicija. Na taj način je i snimanje prošlo nekako manje stresno pošto sviramo te stvari, a nije session gdje glazbenici samo dođu i pročitaju. Vjerujem da se itekako čuje kada se neki kolektiv glazbeno poznaje dobro. Sretan sam da smo na tom putu te da imam priliku glazbeno odrastati i rasti na taj način, a pogotovo s takvim ljudima kao što su Henry i Tonči.
Promociju albuma je publika imala priliku poslušati na Trsatskoj gradini. Kako je bilo i kakve su reakcije Riječana bile?
Koncertna promocija na Trsatskoj gradini je prošla odlično. Takva pozornica stvarno inspirira, usudio bih se reći jedna je od najljepših u Hrvatskoj. Gledati rodni grad na dlanu definitvno daje dodatni poticaj za pružiti na pozornici ono nešto više. Iznenadio me veliki odaziv ljudi i stvarno odlične reakcije na novi materijal. Bio je užitak podijeliti svoje skladbe sa publikom. Do kraja mjeseca imamo još jedan nastup na Cresu te se na jesen planira koncertna promocija albuma u Zagrebu.
Foto: Vladimir Mudrovčić
Foto: Vladimir Mudrovčić
Foto: Vladimir Mudrovčić
Gdje se sve album može pronaći?
Album je dostupan na streaming platformama i u službenoj prodaji tj. prodavaonicama Croatia Records-a.
http://hyperurl.co/ZvonimirRadisicTrio
Imao si odnosno imaš priliku surađivati s poznatim hrvatskim glazbenicima. Na koju suradnju si posebno ponosan?
Stvarno sam imao i imam priliku surađivati sa jako puno različitih hrvatskih glazbenika. Teško je bilo što izdvajati, iz svake suradnje se nešto nauči i raste.
Glazbeni uzori?
Puno je glazbenih uzora iz različitih stilova i teško ih je sve nabrojiti, a naravno da su to i faze u životu kad nekog stalno slušamo i upijamo pa se onda krene dalje i otkriva neke nove inspiracije. Neki od jazz gitarista koji su vječni uzori: Jim Hall, Wes Montgomery, Chuck Wayne, Peter Bernstein, Pasquale Grasso.
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme, kad ne muziciraš?
S obzirom da sam nedavno postao tata, trenutno sve slobodno vrijeme je usmjereno prema malenoj.
Koji su ti daljnji planovi? Imaš li neostvarene želje?
Sretan sam gdje sam trenutno i što živim i radim ono što volim.
Foto: Vladimir Mudrovčić
Autor: Extravagant
Foto: privatni arhiv, Vladimir Mudrovčić