Dino Ivelja je mladi glazbenik iz Šila na otoku Krku, koji se glazbom bavi od svoje trinaeste godine. Iako je prvo počeo svirati gitaru, s vremenom je shvatio da mu je puno zabavnije svirati bas linije.
Školovao se kod poznatih glazbenika, pohađao mnoge workshopove i seminare što ga je potaknulo da upiše jazz akademiju u Trstu.
Ovaj mladi glazbenik piše glazbu, aranžmane, nisu mu strane suradnje s mjuziklima te je imao je priliku svirati na turneji po SAD-u 2016. godine.
Jedno od Dinovih većih postignuća, svakako je album prvijenac “Šilo meka jazza” njegova kvarteta, čiju promociju smo imali priliku poslušati početkom srpnja na Trsatskoj gradini.
Više o sebi, glazbenom putu, albumu i stanju jazz scene u Hrvatskoj, otkrio nam je Dino Ivelja u intervjuu!
Predstavi se ukratko našim čitateljima.
Moje ime je Dino Ivelja i glazbenik sam sa otoka Krka, točnije iz Šila.
Smatram se vedrom i kreativnom osobom sa dosta energije koju pokušavam usmjeriti u meni bitne stvari.
Kad si se počeo baviti glazbom? Bavi li se netko u tvojoj obitelji glazbom? Gdje si se sve educirao/educiraš, u kojim bendovima sviraš?
Glazbom sam se počeo baviti sa otprilike 13,14 godina kada sam počeo svirati gitaru. Ta gitara je uvijek bila negdje po kući jer je tata nešto sitno svirao, ali tvrdoglavo sam pokušavao sve sam naučiti. Nakon nekog vremena, shvatio sam da mi je zabavnije svirati bas linije, a kako je najbolji prijatelj svirao gitaru, ja sam odlučio svirati bas tako da možemo svirati zajedno. Tada sam počeo nagovarati roditelje da mi kupe bas i kada je za rođendan pao dogovor da mi oni plate pola, to je bilo to.
Krenuo sam na satove kod mnogih poznatih glazbenika kao što su Damjan Grbac, Henry Radanović, Ivan Pešut, Olja Dešić, Sandi Bratonja… Uz to sam pohađao razne workshopove i seminare te satove harmonije i solfeggia kod Valnee Žauhar. Nakon nekog vremena odlučio sam upisati jazz akademiju u Trstu što mi je zapravo jedino formalno glazbeno obrazovanje.
Što se tiče bendova u kojima sviram, osim mog kvarteta, kao stalni član sviram u Kraju Programa, Elephant In The Room, En Face-u, sa Damirom Kedžom, Nikolinom Tomljanović,… ali često surađujem i sa mnogim drugim pjevačima kao i u jazz projektima.
Zašto baš jazz?
Nije samo jazz u pitanju, ne bi se ograničavao, uostalom, sviram i u pop, pop/rock, punk/pop bendovima.
Ali, kada sviram jazz osjećam se nekako najslobodnije. Svi se slušamo međusobno i reagiramo u trenutku i to je ono što me privlači, ta neka spontanost i neznanje što će se dogoditi.
Nedavno si izbacio svoj album prvijenac “Šilo meka jazza”, čiju promociju smo imali priliku poslušati 07. srpnja na Trsatskoj gradini. Opiši mi malo kako je tekao proces stvaranja albuma, tko je sve sudjelovao na albumu, koliko ima pjesama…?
“Šilo Meka Jazza” je izašao nedavno i stvarno sam zadovoljan kako je to sve ispalo, ali veseli me reakcija publike te sam zadovoljan kako je prošla promocija.
Album ima 10 skladbi koje ja potpisujem kao autor a nastajale su kroz nekoliko godina i na razne načine. Na primjer skladba “Lazy April” je nastala pred 6 godina kao zadatak kod profesora iz kompozicije i aranžiranja te sam ju prepravljao nekoliko puta, a skladba “My Impression” je nastala mjesec dana prije snimanja albuma u 10 minuta.
Stilski je dosta šareno ali generalno smo usmjereni na moderni jazz izričaj.
Album je snimljen u 3 dana u studiju G.I.S. na Kastvu, snimao i miksao je Matej Zec, a uz mene na basu, svirali su Zvonimir Radišić na gitari, Leonard Berisha na bubnjevima i Luka Vrbanec na saksofonu.
Za dizajn albuma zaslužna je Anja Stanić, prije svega prijateljica, ali i mlada pjevačica iz Rijeke o kojoj ćete vjerujem u budućnosti puno čitati.
Fotografija koja se nalazi u albumu djelo je Vladimira Mudrovčića, a izdavač je Nota Bene Records. Tu bi još spomenuo i Općinu Dobrinj i TZO Dobrinj koji su prepoznali moj rad te sufinancirali ovaj album, ali moram reći da i inače imamo odličnu komunikaciju te se nadam da ćemo surađivati na raznim projektima u budućnosti.
Zadnje koga uvijek spomenem su svi prijatelji i obitelj koji su jako bitna stavka oko ovog albuma i mene općenito jer uvijek podrže moj rad, ali isto tako upute konstruktivnu kritiku koja je nekad i najbitnija.
Poznat si po suradnjama s mnogim bendovima raznih žanrova, kao i u projektima Hrvatske glazbene unije. Nisu ti strane ni suradnje s mjuziklima?
Kad ovako pročitam i razmislim, izgleda da imam dosta toga pokriveno, da, hahaha.
Svirao sam stvarno u raznim bendovima, nešto kao stalni član, nešto kao zamjena. Bilo je tu jako puno solo pjevača i bendova pa su se uz već spomenute tu našli Mandrili, Denis & Denis, Grč, Šajeta, Mia Negovetić, Radojka Šverko i mnogi drugi, pa nekoliko mjuzikla, cabaret projekt Karoline Šuše i Lele Kaplowitz, pa kao član HGU benda smo pratili gotovo sve pjevače iz Rijeke i okolice, kao član pratećeg benda na Top.hr Music Awards pratili smo Franku, Niku Turković, Miu Dimšić, Zdenku Kovačiček, Massima…
Stvarno ima dosta imena s kojima sam nastupio i na svim tim prilikama sam izuzetno zahvalan.
Pročitala sam da si imao priliku svirati na turneji po SAD-u 2016. Ispričaj mi svoje dojmove!
Tako je, 2016. smo išli u SAD i Kanadu svirati sa Nenom Belanom, Zoricom Kondžom, Ivom Amulićem, Majom Blagdan i Tedijem Spalatom. Prateći bend je bio sastavljen od glazbenika iz Rijeke: Alen Tibljaš, Ivan Pešut, Olja Dešić, Vedran Križan, Ana Kabalin i ja, a imali smo koncerte u New Yorku, Chicagu, Los Angelesu, San Franciscu, Vancouveru i Torontu.
Potrefila se super ekipa, super gradovi tako da cijela ta turneja mi je ostala u lijepom sjećanju.
Koji trenutak u dosadašnjem glazbenom radu smatraš ključnim za uspjeh?
Pa ovisi što se smatra uspjehom… Ja uspjehom smatram to da radim nešto što volim i živim isključivo od toga. Ako to gledamo tako, onda ključnim trenutkom smatram svoju odluku da odustanem od fakulteta u Rijeci i da se dam sto posto u glazbu, da prestanem gubiti vrijeme na nešto što me ne zanima toliko.
Tu je također veliku ulogu odigrala i moja tvrdoglavost, ali i podrška obitelji i prijatelja.
Imaš li tremu prije nastupa? Ako da, kako je se riješavaš?
Tremu u klasičnom obliku nemam i nisam nikad imao problema s time. Neke kolege se 5 minuta prije nastupa počnu brinuti, neki se čak i dosta prepadnu, ali mislim da je to vezano uz način razmišljanja i uz to kakvi ste inače.
Možeš li mi nabrojati svoje glazbene uzore?
James Jamerson, Leland Sklar, Pino Palladino i Jaco su samo neki od glazbenika koje bi volio ovdje spomenut, najviše zbog toga što osim glazbenika gotovo nitko ne zna za njih a jedni su od najsnimanijih i najutjecajnijih basista pa eto, možda netko ukuca u google ta imena i razveseli se.
Što misliš o jazz sceni u Hrvatskoj? Smatraš li da ima dovoljno medijskog prostora ili zaslužuje više?
Jazz scena u Hrvatskoj po meni ima dvije strane: Prva je ta super strana gdje imamo mnogo odličnih jazz glazbenika, ima odličnih festivala, organizatora koji daju sve od sebe… A s druge strane tu je dosta slaba posjećenost koncerata, odvajaju se premala sredstva za jazz (i generalno za kulturu) pa se zbog toga zatvaraju jazz klubovi, propadaju festivali…
Ni Rijeka nije u drukčijoj situaciji. Evo, nedavno se održao 30. Jazz Time Rijeka i sada će se održati Štikla. Osim toga, ne događa se mnogo toga. Tu i tamo se organizira neki samostalni jazz koncert u ljetnim mjesecima, a osim toga Jazz petkom na Zametu je jedino mjesto gdje u zimskim mjesecima “boravi” jazz. Pozivam sve čitatelje da posjete jednom neki jazz koncert na Zametu, stvarno bude odlična atmosfera.
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme, kad ne muziciraš?
Slobodno vrijeme volim provesti sa prijateljima, igrati društvene igre, planinariti, šetati sa psom po prirodi, otići na barku,… Uglavnom sve vezano uz bliske ljude i prirodu.
Imaš li možda neostvarene glazbene želje?
Imam puno planova i projekata od kojih na nekima već aktivno radim, puno je i glazbenika s kojima bi htio svirat, ali smatram da će sve doći u svoje vrijeme tako da ne bi previše o tome.
Gdje ćemo te moći slušati u skorije vrijeme? Planovi? Gdje možemo pratiti tvoj rad?
Puno koncerata je zbog cijele ove situacije otkazano ili odgođeno, ali ono što vam sigurno mogu reći da ćemo održati promociju albuma na Kantridi na festivalu jazza i eksperimentalne glazbe pod nazivom “Štikla” 27. srpnja te u Dobrinju 29. srpnja. Nakon toga imam koncerte sa Krajem Programa, Kedžom, Elephantom a onda se vraćamo na još nekoliko promocija albuma sa kvartetom.
Moj rad možete pratiti na mom Facebook ili Instagram profilu, kao i na mojoj stranici dinoivelja.com, a moja glazba dostupna je putem svih streaming servisa uključujući ljudima najpoznatije Youtube, Deezer i Spotify.
Autor: Extravagant
Foto: Daniela Mikičić, Vladimir Mudrovčić