Ivan i ja znamo se jako dugo, još iz srednjoškolskih dana, no putevi su nam se spojili tek 2020-e. Sada kada smo već u braku mogu reći kako sam imala teški crush na njega kada smo bili klinci. 😀 Uvijek mi je bio, a i ostao, jako kul. Ivan je optometrist “preko dana”, a DJ “preko noći”. Ta ljubav za glazbom je nešto što nas je najviše i povezalo u prvim mjesecima druženja. Te već spomenute 2020-e mi se javio na Instagramu i tako smo počeli pričati, s time da sam ja i dalje bila ljuta na njega što nije znao da ja postojim u srednjoj. Pravo žensko.
Nakon par tjedana dopisivanja (dok sam još uvijek živjela u Rijeci), vratila sam se doma pred Vinkovačke jeseni i otišli smo na cugu. And the rest is history.
Stella i Ivan Burić prije mjesec dana su uplovili u bračnu luku. Ona je portretni, modni i reklamni fotograf koju mnogi prate na Instagram profilu @partsofthesun, a on optometrist, koji noću radi kao DJ.
Njihovo nezaboravno vjenčanje odvilo se u Vinkovcima na kojem je bilo čak 400 uzvanika, od kojih su neki potegnuli iz daleke Kanade.
O neobičnim zarukama, posebnom trenutku s vjenčanja, photoshootingu te još puno zanimljivosti otkrila nam je simpatična Stella u razgovoru za naš portal!
Tko je Stella? Predstavi se našim čitateljima!
Portretni sam, modni i reklamni fotograf, iz Vinkovaca. Osim što fotografiram i snimam na terenu, najviše vremena provodim u svom Sun room Studiju koji je kreativna oaza i bijeg ne samo za mene, već i za sve moje klijente, pa tako i studente s kojima radim edukacije iz fotografije. Svoje dane provodim u stvaranju i to ne samo fotkanju. Obožavam dizajnirati setove za shootinge, nabavljati odjeću, slagati moodboarde i družiti se s ljudima na kreativan način.
Sebe bih opisala kao tvrdoglavu i kaotičnu, ali istovremeno i smirenu osobu.
Kako ste se ti i tvoj sadašnji muž upoznali?
Ivan i ja znamo se jako dugo, još iz srednjoškolskih dana, no putevi su nam se spojili tek 2020-e. Sada kada smo već u braku mogu reći kako sam imala teški crush na njega kada smo bili klinci. 😀 Uvijek mi je bio, a i ostao, jako kul. Ivan je optometrist “preko dana”, a DJ “preko noći”. Ta ljubav za glazbom je nešto što nas je najviše i povezalo u prvim mjesecima druženja. Te već spomenute 2020-e mi se javio na Instagramu i tako smo počeli pričati, s time da sam ja i dalje bila ljuta na njega što nije znao da ja postojim u srednjoj. Pravo žensko.
Nakon par tjedana dopisivanja (dok sam još uvijek živjela u Rijeci), vratila sam se doma pred Vinkovačke jeseni i otišli smo na cugu. And the rest is history.
Što vas je najviše povezalo, zajednički interesi?
Najviše smo se zapravo povezali kroz glazbu i filmove koje smo znali komentirati satima, ali i kroz neke svakodnevne životne situacije. Mislim da je nešto što nam se najviše svidjelo jednome kod drugoga je to što smo od početka bili iskreni, razigrani i komunikativni. Nismo igrali igre modernog dejtanja, već smo samo pustili da stvari idu svojim tokom. Nismo nigdje žurili. Oboma nam je jedan od najjačih love languagea vrijeme koje provodimo skupa, pa čak i sada u braku imamo redovne dejtove uz ploče, vino i razgovore o svemu i ničemu.
On je moj najbolji prijatelj, uživam ga slušati i provoditi svoje slobodno vrijeme s njim i kada smo skupa, non stop se zezamo i smijemo, zbog toga nam ljudi znaju reći da izgledamo kao da smo se tek upoznali (u 8. mjesecu će nam biti 5 godina kako smo skupa). I jednako nam je lijepo prošetati se i pojesti burek iz pekare i otići na putovanje i jesti po restoranima. Vjerujem kako je to jako važno, uživati u svakom danom trenutku skupa.
Kako te je zaprosio?
Naše zaruke bile su mi bile stvarno najjače ikada, jer danas na internetu možeš vidjeti svačije zaruke, svi su predivno obučeni na ludim lokacijama i sve je picture perfect. Ja doslovno imam jednu fotku na kojoj plačem, obučena kao mali dečkić, nakon odrađene smjene u studiju, umorna i neispavana, nakon što sam probila ledomat frižidera šarafcigerom, s mobitelom na trakici oko vrata kao turist.
Kada su me cure pitale jesam znala, od srca sam mogla reći da ni malo nisam slutila, a tome je dokaz bio i outfit koji sam nosila. Zaručili smo se na mjestu vjere i ljubavi, gdje provodimo svoje nedjelje, gdje smo se jedno s drugim još više povezali kroz godine i prekrasno mi je što svake nedjelje mogu ponovno otići tamo i proživjeti taj dan ponovno. :’)
Koliko dugo ste planirali vaš najvažniji dan u životu?
Zaručili smo se 27.7. i kada smo pričali o terminu za svadbu, moj legendarni muž je izjavio kako bi on bio najsretniji da se vjenčamo što prije i to u 10. mjesecu iste godine. To naravno mi nikako nije bila opcija jer sam htjela SVE pripremati sama; dekoracije, pozivnice, cvijeće, narukvice za kićenje, bočice za rakiju. 25. 4. Bio je jedini slobodan datum koji smo uspjeli uhvatiti za salu koju smo htjeli u centru grada, kako bi svi gosti mogli proslaviti, popiti i otići pješke kući, a ne autom. I kako to lijepo Bog sve sklopi, uspjeli smo dobiti i bend koji smo htjeli i fotografa i snimatelja. Čim smo uhvatili datum (mjesec dana nakon zaruka), rezervirali smo sve ostalo i to u tri sata u pauzi od posla. Iskreno, oboje smo radili svoje poslove tjedan dana do svadbe i onda uzeli godišnji za završe pripreme, no cijeli proces je išao zaista lagano. Znali smo što želimo i svaki dan rješavali po malo. Bez stresa.
Od više ljudi sam čula da sam najmirnija mladenka koju su ikada upoznali i ne mogu reći da mi to nije bilo drago čuti. Vjerujem kako mladenci svojom energijom oblikuju svatove i drago mi je što nismo oko ničega paničarili, već sve napravili u miru.
Na dogovor za vjenčanicu sam otišla 8 mjeseci prije svadbe, jer sam ju dala šivati po vlastitim idejama i htjela sam da dizajnerica ima dovoljno vremena da napravimo sve bez stresa. Par mjeseci kasnije smo krenuli s dogovorima za Ivanovo odijelo, tortu, fotobox i ostale detalje, dok smo dekoraciju i cvijeće krenule rješavati mjesec dana pred svadbu.
Gdje i kada se odvilo vjenčanje?
Obred vjenčanja održao se u crkvi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, a kasniji party nastavio se u svečanoj dvorani Admiral u centru. Tjednima su najavljivali cjelodnevnu kišu za taj dan, ali kiša je pala tek kada smo ušli u salu. 🙂
Koliko je bilo uzvanika?
Bilo je 400 uzvanika. 401 osoba da budem konkretnija. Ivan ima puno rodbine i obitelji s kojima zaista održava bliske odnose i iako mojih nije bilo toliko puno (80), zajedničkog, najužeg društva bilo je 50. Slavonski svatovi, znate kako to ide. Ovo nam je bila idealna prilika da vidimo svu rodbinu od kojih su neki stigli čak iz Kanade i zaista sam zahvalna što nismo rezali i što smo pozvali sve koje volimo i koji nas vole, te s njima proslavili ovaj predivan dan.
Do kad je trajalo slavlje? Jeste li imali živu glazbu, bend? Ako da, koga?
Party je trajao do 4 ujutro i iskreno, toliki adrenalin me udarao da sam mogla još dva dana plesati bez prestanka. U sali je svirao poznati slavonski bend “Sinovi” oko kojih smo se već prije dogovorili da ih želimo za svoju svadbu, jer su pravi majstori dizanja atmosfere. No, od 1 do 3 ujutro, podij je preuzeo naš dobar prijatelj i DJ Ante Tustonjić koji je natjerao i najstarije da se ustanu i zaplešu uz house hitove 90-ih i 2000-tih. Još uvijek sam malo u čudu što Ivan nije u jednom trenutku uletio i krenuo puštati glazbu s njim, ali kada smo kasnije pričali o tome, rekao mi je da mu je bilo toliko dobro da se nije ni sjetio 😀
Je li vjenčanje bilo tematsko?
Iako vjenčanje nije bilo tematsko, zamolila sam svoje najbliže cure da ne nose crno, sivo ili bijelo jer sam baš htjela da sve bude što šarenije. Uvijek su svadbe elegantne, a cvijeće bijelo. To nije naš stil i zbog toga smo prijateljice i ja aranžirale cvijeće za stolove 12 sati dan pred samu svadbu, vezale ružmarine u šarene salvetice, sa šarenim trakicama i rasporedile šarene svijeće po stolovima s aranžmanima i gerberima u staklenim bočicama. Bilo je jako kič i voljela sam svaku sekundu,ne samo same svadbe već i priprema, naručivanja cvijeća, kupovanja baterija za svijeće i ostalih kaotičnih trenutaka provedenih uz najbliže prijatelje.
Cvijeće smo nabavili preko Padma flowers, te je stiglo iz Nizozemske par dana pred svadbu, a kaliće koje smo koristile za aranžmane, kupila sam u Teddyju i prebojala autolakovima. Narukvice za kićenje, inspirirane ljetnim narukvicama 2000-tih, smo također same radile i to 200 komada! Moja mama bila je zadužena za najljepše zahvalnice na svijetu, male sapuniće u obliku muffina! Bilo je izazovno zapakirati ih, ali uz dobru glazbu, društvo i koje pivo, sve se dalo napraviti na vrijeme.
Sve u svemu, kada sagledam cijelu svadbu, iako nije bilo teme, moglo bi se reći da je tema bila kaos, veselje i šarenilo. Baš kao što smo i mi 🙂
Cijelu priču kaosa zaokružilo je naše predivno društvo, tj. dečki koji su se obukli u cna šljokičasta odijela i podigli cijelu atmosferu na još jači nivo.
Ima li neki poseban trenutak ili anegdota sa svadbenog dana koji/koju ćete pamtiti cijeli život?
Kada kažu da ti taj dan proleti u tren oka, ne šale se. Cijeli dan sam pokušavala fotografirati “mentalne slike” da se što više toga sjećam, ali od tolikog adrenalina mislim da mozak bude u oblacima i zaboravi.
Ono što ću pamtiti cijeli život je naš first look. Bez drugih ljudi oko nas, bez fotografa, bez snimatelja, samo nas dvoje i sjećanje koje je samo naše, koje živi s nama i koje će umrijeti s nama. Znam da sada zvučim patetično, ali kao fotograf, znam da ću do kraja života bilježiti uspomene kamerom. Htjela sam da ova jedna bude samo naša.
Koliko dugo si birala svoju vjenčanicu?
Ideju za vjenčanicu nosila sam u glavi od 2021. Snimala sam jednu mladenku u inozemstvu koja je imala nešto slično; dugi rukavi, čipka na dijelovima, kraći prednji kraj da joj se vide cipelice, zatvorena do grla, konzervativna ali specifična. Pukla sam na to i znala sam da nema dalje. Pregledavala sam bespuća Pinteresta i našla neke slične stvari, no na kraju sam isprintala sve ideje koje su mi se sviđale, skicirala što želim i odnijela svoj moodboard predivnoj Ivani Čizmadiji iz Gray Bridal u Osijeku koja je sašila tu moju vjenčanicu iz snova. I ne mogu vam opisati koliko sam sretna što sam kupila vjenčanicu a ne iznajmila. Ne samo da će mi ostati za miraz, već ću se i fotkati u njoj danima, čim dođe s kemijskog. Najslađe mi je bilo to koliko su se male curice oduševile vjenčanicom. Još s mašnom na glavi, izgledala sam im kao princeza. Non stop su hodale za mnom kao pačići i natezale me za šlep da ih grlim i dignem i nosam po sali. Odmah sam se sjetila onog reela u kojem kaže “Ne oblačim se za muškarce. Oblačim se za male djevojčice.” Hahaha.
Htjela sam da moja vjenčanica nosi i simboliku. Da osim što je lijepa predstavlja i moj zavjet, ne samo s mojim mužem nego i s Bogom. Zbog toga je i sam buket bio jednostavan i simboličan; bijeli ljiljani.
Poslije ponoći sam se presvukla u kratku haljinicu koja mi je bila tiha patnja punih 6 godina, otkako sam ju otkrila na Pinterestu. Riječ je o bijeloj Selkie puf haljinici, a na nju sam iskombinirala bijele starke da mogu još slobodnije plesati.
Tko je bio zadužen za odijelo tvog muža?
S obzirom na to da je Ivan visok skoro 2 metra, dobili smo preporuku od kolege koji se ženio godinu dana prije nas i isto je blagoslovljen visinom, za gospodina Markulina u Zagrebu koji radi odijela po mjeri. Ivanu se jako svidjela košulja s faldama i dignutom kragnom i od toga je dizajn krenuo, a gospodin Markulin nam je svojim sugestijama pomogao smisliti tuxedo sa svilenim rubovima kragne koji stvarno stoji tip top. Jedva čekam vidjeti ga ponovno u tom izdanju!
Tko je bio zaslužan za tvoju frizuru i make up?
Make up je radila moja draga prijateljica i kolegica Petra Džinić koja često organizira Gin & Make up radionice kod mene u studiju. Upoznale smo se prije malo manje od dvije godine i toliko mi je sjela da sam znala da joj mogu povjeriti svoj make up. Osim toga, nisam imala umjetne trepavice niti sjenilo niti išta slično. Petra mi je napravila jako dobru puder bazu i konturice, a ja sam si izvukla tuš i stavila maskaru. Da budem kakva jesam, samo malo bolja. Osim toga, znala sam da ako si umrljam tuš 10 puta, da se Petra neće ljutiti što mi opet mora popravljati puder.
Frizuru mi je pravila Ena Dojer, mlada perspektivna frizerka iz Vinkovca koja je već prije znala raditi frizure mojim modelima za shootinge. Baš par dana pred svadbu je otvorila i svoj salon, pa je bila poslastica sjediti na stolici kao kraljica i piti šampanjac dok mi je sređivala kosu.
Bilo mi je važno u cijelom procesu da, osim što će to sve izgledati lijepo, moji bliski ljudi budu uključeni. Osim Petre i Ene, moja najbliža suradnica za dekoracije bila je moja školska prijateljica Matea Šimunić, vlasnica Miko Fashion. Moja fotografkinja i snimateljica su mi isto kolegice i prijateljice već godinama. I zapravo sam presretna što su svi ljudi odgovorni za važne detalje svadbe zapravo bili moji prijatelji. Podijeliti to iskustvo s njima mi je bilo neprocjenjivo.
Nekoliko riječi o photoshootingu! Jesi li imala pre wedding ili samo wedding, tko je fotografirao, snimao…?
Naša fotografkinja, Emina Alerić, inače moja dugogodišnja kolegica i prijateljica, nas je mjesecima nagovarala na prewedding, ali se nikako nismo uspjeli organizirati. Imali smo kratki wedding session odmah nakon obreda u crkvi, no svakako ćemo imati after wedding session. Osim toga, možete biti spremni za autoportrete u vjenčanici čim dođe s kemijskog čišćenja.
Za video je bila zadužena također moja dugogodišnja kolegica, prijateljica i cimerica Alena Milkovič, poznatija pod umjetničkim imenom Fragments Collection. Ono što Alena radi nisu videi, to su filmovi. Filmovi ljubavi. I toliko volim sve što ona stvori da nije bilo druge opcije za snimatelja. Preuzbuđena sam oko svih materijala i mislim da ću si uzeti godišnji barem tjedan dana da sve pregledam i ponovno plačem kao skoro cijeli dan na svadbi.
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: Emina Alerić, privatni arhiv