Nisu bile klasične zaruke u pitanju, s obzirom da kod nas ništa nije klasično. Naime, na jednom našem putovanju na Azurnu obalu prije par godina, svratili smo da pogledamo jedan prsten koji se meni jako sviđao, ali nažalost tada nisu imali veličinu koja mi je odgovarala. I tu sam mislila da je toj priči došao kraj, ali ne.
„Prvi prsten“ je „pao“ na jednom koncertu u Cave Romane, kada su prijatelji skinuli čep od boce i napravili improvizirani prsten i „prisilili“ Hrvoja da klekne. Drugi, pravi, je stigao kao nastavak priče.
Prije malo više od mjesec dana u bračnu luku uplovili su Đurđica i Hrvoje Berek, par koji uspješno spaja privatno i poslovno. Oboje rade u istoj autoindustriji, Porche Inter Auto Hrvatska. Preko tjedna zbog posla žive u Puli, a vikendom u Rijeci, gdje im je dom.
Njihov najljepši dan u životu dogodio se 26. rujna 2025. u Hotelu Royal u Opatiji, gdje su se održali ceremonija i slavlje. Uz grupu Joy, na njihovom vjenčanju pjevao je i Giuliano, koji su svojim energičnim nastupima pridonijeli atmosferi.
Kako je izgledala netipična prosidba ovog simpatičnog para, koji trenutak s vjenčanja će najviše pamtiti i još puno detalja, otkrila nam je gospođa Đurđica Berek!
Predstavite se našim čitateljima!
Sada Đurđica Berek, prije mjesec dana Đurđica Arlović.
Živimo na relaciji Rijeka-Pula. Naime, poslovno smo vezani radnim danima uz Pulu, i vikendom uz Rijeku, gdje nam je dom. Radimo u istoj tvrtki koja se bavi auto industrijom. Suprugove obaveze su vezane isključivo uz Pulu, dok moje podrazumijevaju dosta kilometara i usklađivanja u Rijeci, Splitu i Zagrebu gdje firma ima poslovnice. Tako da bi nas najbolje opisali stihove iz jedne naše pjesme: “Jer ja sam skitnica, ne drži me mjesto, ja sam skitnica, bježi mi se često, jer ja sam skitnica, daljine me vuku, više volim vjetar nego mirnu luku.”
Naime, suprug je do sada promijenio par gradova: rodni Sisak, Zagreb, Rijeku, Split i Pulu. Ali dom nam je u našoj Rijeci.
Kad je krenula vaša priča? Kako ste se Vi i Vaš muž upoznali?
Naša priča je krenula prije dosta godina. Upoznali smo se prije 13 godina na tadašnjem radnom mjestu u Rijeci. Hrvoje je tada bio voditelj jednog od prodajnih odjela. Početak vežemo uz njegov poslovni odlazak u Split, gdje smo učvrstili našu vezu.
Kod nas nije vrijedilo, daleko od očiju, daleko od srca, naprotiv. Nakon 2 godine Splita je uslijedila Pula, koja je naša baza zadnjih 8 godina.
Što vas je najviše povezalo, zajednički interesi?
Razmišljanje, gledamo na mnoge stvari isto. I jednostavno se razumijemo. Iako bi Hrvoje rekao da se žene ne može razumjeti.
On voli slatko, ja više slano, on voli sigurne i njemu znane lokacije, dok ja volim putovati gdje do sada nikad nisam bila. Ja volim isprobavati hranu, on ide na sigurno, ali će ipak probati ako mu dosadim s nagovaranjem. Ali moram reći, prati me u mojim idejama putovanja i uvijek prizna da mu je bilo dobro.
On voli more, barku i taj osjećaj kada valovi udaraju u trup broda, stoga sam s godinama i ja zavoljela isto.
Kako Vas je odabranik Vašeg srca zaprosio?
Nisu bile klasične zaruke u pitanju, s obzirom da kod nas ništa nije klasično. Naime, na jednom našem putovanju na Azurnu obalu prije par godina, svratili smo da pogledamo jedan prsten koji se meni jako sviđao, ali nažalost tada nisu imali veličinu koja mi je odgovarala. I tu sam mislila da je toj priči došao kraj, ali ne.
„Prvi prsten“ je „pao“ na jednom koncertu u Cave Romane, kada su prijatelji skinuli čep od boce i napravili improvizirani prsten i „prisilili“ Hrvoja da klekne. Drugi, pravi, je stigao kao nastavak priče.
Naime, prsten me dočekao u kutijici u automobilu na volanu. A Hrvoje je sve snimao sa strane. Međutim, kako nisam povezala situaciju, ja sam tu kutijicu stavila sa strane, upalila auto i krenula, na što me onda on nazvao i upitao zar nisam vidjela kutijicu? Otvorila sam, palo je njegovo pitanje u formaciji: “I”? na što sam rekla: “DA, DA,DA…”
Onda je uslijedilo još jedno iznenađenje na moj rođendan u obliku trećeg prstena iz Prahira, koji sada nosim uz vjenčani. Vjenčano prstenje smo također odabrali u Prahiru, u jednom spontanoj posjeti Zagrebu i na moj brzinski nagovor da imamo taman dovoljno vremena da bacimo pogled na verice te smo nakon 20 minuta izašli smo s njima. Kod nas najčešće vrijedi što nam se svidi na prvu, što je i ovdje bio slučaj.
Koliko dugo ste planirali vaš najvažniji dan u životu?
Ni više ni manje nego dvije godine. Pitate se zašto? Pa, krenuli smo prvo od benda. Kako bend za koji smo se odlučili nije bila slobodan do 26.09.2025. nije nam ništa drugo preostalo, nego da se odlučimo za taj datum, jer smo htjeli da bude kasno ljeto ili rana jesen.
Gdje i kada se odvilo vjenčanje?
Tražili smo prostor koji može primiti sve naše goste i jedan od kriterija nam je bila i blizina mora. Tako je izbor pao na Hotel Royal u Opatiji gdje se održala ceremonija i slavlje.
Ovim putem VELIKA ZAHVALA direktorici Tanji Janjatović s kojom je bio užitak surađivati, profesionalna i susretljiva u svakom pogledu i koja je sve naše želje pretvorila u stvarnost. I možda nekome čudno, ali bio je petak, da imamo vremena da se odmorimo do ponedjeljka.
Koliko je bilo uzvanika?
Ukupno 120 uzvanika, naše obitelji i prijatelji. Nama dragi ljudi koji su svaki na svoj način obilježili naš život.
Do kad je trajalo slavlje? Jeste li imali živu glazbu, bend?
Slavlje je počelo već dan ranije, u četvrtak, zajedničkom večerom svih kumova i pratnji, u organizaciji jednog od kumova. Zatim se nastavilo kroz dan vjenčanja i obiteljskim ručkom dan nakon… Tako da suma sumarum, skoro 3 dana. Ali preživjeli smo!
Imali smo fantastični bend! Najbrža odluka je bilo kod odabira benda. Tražili smo grupu koja svira i strano i domaće te ima muški i ženski vokal. Čim smo čuli par njihovih izvedbi i vjenčanja koja su odradili, nije bilo više moguće da se drukčije odlučimo. Grupa Joy! Naklon do poda! Estera i Alen su iznimno talentirani i svestrani glazbenici te su svojom energijom pridonijeli atmosferi.
Je li vjenčanje bilo tematsko?
Vjenčanje nije bilo tematsko, ali je bila par momenata iznenađenja, kao dva prva plesa, svijetleće naočale. Nismo htjeli nikoga ograničavati s dress codeom, taj dan su se svi trebali osjećati ugodno i bez pritiska od nečega. Imali smo jedino definiranu plavo bijelu boju koja se provlačila kroz dekor cvijeća, mog vjenčanog buketa te izbor odijela mladoženje i kumova.
Rever mladoženje, kumova, kume i moj vjenčani buket je izašao iz ruku talentirane Krune iz ateljea “Kod neviste” u Zagrebu. Od srca je preporučam!
Imala sam jasnu viziju koje cvijeće želim i kako bi sve trebalo izgledati. Bijele orhideje kao moje najdraže cvijeće su trebale biti u centru pozornosti. Nakon samo jednog odlaska kod Krune sve je bilo riješeno. Iznenađenje je bilo i za moju kumu Martinu, jer je dobila cvjetnu instalaciju u obliku narukvice kao rever.
Za cjelokupni aranžman što se tiče samog cvijeća i postave stolova, prepustili smo se u ruke Arsenu iz agencije “Noi due“, kojega smo angažirali također prije dvije godine te u svega par sastanaka dogovorili sve. Ovim putem mu još jednom želimo zahvaliti, jer je odradio sve i više od očekivanog!
Ima li neki poseban trenutak ili anegdota sa svadbenog dana koji/koju ćete pamtiti cijeli život?
Ima, svakako ima. Naši zavjeti koji su bili pisani taj dan, glazbeni gost iznenađenja koji je bio organiziran od naših dragih prijatelja Daniele i Simona, vatromet koji je nadmašio očekivanja te hvala Tomislavu i Marini, kao i Tihomiru iz Patriota na tome. Mjesec dana smo vježbali plesne korake s Andreom iz Plesnog studia “Korak po Korak” za prvi ples, gdje sam ja na najvažniji trenutak zaboravila koreografiju, ali smo „izvukli“ na kraju sve. 😊
Ali ono što je najvažnije: pamtit ćemo emociju od toga dana, to je ono najbitnije.
Koliko dugo ste birali svoju vjenčanicu?
Vjenčanica je odabrana u jednom odlasku u salon “The One” u Zagrebu u veljači ove godine. Imala sam određenu viziju modela koji bih htjela, ali kako to biva, nakon 10 isprobanih, ništa mi nije imalo onaj efekt i osjećaj da je to ta. Odluka je pala na zadnju vjenčanicu koju sam taj dan probala na sugestiju simpatične Azre koja mi je asistirala to jutro. Znala sam da je to ta čim sam je obukla. Tada još nisam bila sigurna hoću li imati veo, ali na dan preuzimanja vjenčanice sam se ipak odlučila da ga uzmem i sada mi je drago zbog toga.
Tko je bio zadužen za odijelo Vašeg muža?
Muž je šivao odijelo, kako svoje, tako i za kumove. Znao je koju boju tkanine želi, i određeni model, i stoga se odlučio za krojača iz Italije koji mu je šivao i odijela za poslovne svrhe.
Naime, on je imao 4 kuma. Kako su ga život i posao vodili na razne krajeve lijepe naše, stekao je prijatelje koji su na svaki svoj način obilježili jedan dio njegovog, ali i našeg života. Tako je jedan kum iz njegovog rodnog grada Siska-Robert. Drugi iz naše Rijeke-Marin. Treći s Čiova-Toni, i četvrti-Igor, iz Pule koja je naša trenutačna lokacija uz koju smo vezani već 8 godina poslovno i sve više i privatno.
Muž je imao svijetlo plavo odijelo, dok su ga dečki pratili sa kravatom u istoj nijansi i tamno plavim odijelima.
Tko je bio zaslužan za Vašu frizuru i make up?
Jedina osoba kojoj se već godinama dajem u ruke što se tiče make up-a, za bilo koju prigodu je Iva Berišić i djevojke iz njezinog studija: Alisa, Ana i Renata. Ona i cure su taj daj odradile lavovski posao i „sredile“ ni više ni manje nego 20 žena. Iva je jedna od najboljih na tome području i izuzetno profesionalna i odgovorna u svojem poslu, stoga nije bilo dileme. Kako sam znala da je bukirana dosta unaprijed, nakon rezervacije benda uputila sam joj poruku da rezervira 26.09.2025. jer nisam htjela prepustiti ništa slučaju da mi netko „preotme“ navedeni datum.
Nekoliko riječi o photoshootingu!
Kako i ovdje nismo htjeli klasični, montirani photoshooting, bacila sam se u potragu za portfoliom koji će me zaintrigirati… I odluka je, nakon kratkog dopisivanja, pala na mlade dečke iz Cvetko Weddings, njih trojica su odradila photo i video dio. Htjela sam da hvataju momente, emociju, osmijeh… Ali pogledajte slike i video te prosudite sami.
View this post on Instagram
Autor: Marina Koprivnikar
Foto: Cvetko Weddings