Marijana Mikulić u rasprodanu i punu malu dvoranu Vatroslava Lisinskog premijerno je na scenu donijela autobiografsku priču o braku, majčinstvu, vlastitim strahovima, borbama i snovima – bez uljepšavanja, ali s puno topline, humora i hrabrosti. Marijana već dugo ne govori samo kao glumica, već kao žena koja se ne boji dotaknuti najosjetljivijih životnih tema – braka, majčinstva, vlastitih snova i izazova koje donosi svakodnevica. Njezin glas nosi iskustvo, iskrenost i hrabrost da se izgovori ono što mnoge žene osjećaju, ali rijetko izreknu naglas.
Sve te emocije, iskustva i unutarnje dileme danas su pretočene u predstavu „MARE #ženamajkaglumica“ — snažnu, iskrenu i duboko osobnu priču o ženi koja balansira između ljubavi, odgovornosti i potrebe da ostane svoja.
Predstava suptilno isprepliće humor i emotivne ispovijesti, stvarajući snažan osjećaj bliskosti. Smijeh i suze izmjenjuju se u ritmu stvarnog života, a lik Mare postaje ogledalo u kojem se prepoznaju žene, muškarci, majke, partneri i svi oni koji balansiraju između odgovornosti i potrebe da ostanu vjerni sebi.
„Ova predstava nastajala je godinama kao moj osobni proces. Sve što sam proživljavala – brak, majčinstvo, autizam, borbu za samu sebe – danas ima svoj glas na pozornici. Ako je barem jedna osoba večeras osjetila da nije sama, ja sam ispunila svoju svrhu,“ poručila je Marijana Mikulić nakon premijere.
Rasprodana premijerna izvedba, kao i iznimno brz interes za sljedeće termine 17. i 30. siječnja, potvrđuju koliko publika prepoznaje autentičnost ove priče. Predstava je već sada među najiščekivanijim kazališnim naslovima sezone, a splitska izvedba 3. ožujka također se približava rasprodanoj dvorani.
Među prvima zagrebačku premijeru pogledali su i Nataša Janjić Medančić i Nenad Medančić, Ivana Prkačin, Monika Olujić, Aleksandra Milinković, Aleksandar i Željka Stanković, Damir Bičanić i Mia Bičanić Šlogar i brojni drugi.
„MARE #ženamajkaglumica“ nije samo kazališna predstava — to je prostor istine, oslobađanja i povezivanja. Podsjetnik da žene ne moraju biti savršene, da majčinstvo smije biti glasno, da snovi ne prestaju postojati i da je najveća hrabrost ostati svoj.
Ova monodrama ne završava spuštanjem zastora — ona nastavlja živjeti u mislima, emocijama i razgovorima dugo nakon izlaska iz kazališta.
Autor: PR
Foto: Luka Mikulić